sija-tavaf

Zar je moguće da neko prihvati šiitsko vjerovanje?

Osobina čovjeka kao ljudskoga bića jeste ta da vrlo često nije svjestan veličine blagodati kojom ga je Allah počastio sve dok ne vidi nekoga ko je izgubio tu blagodat.  Mi muslimani gotovo nikada ne  razmišljamo o tome da nas je Allah počastio i odlikovao nad milionima drugih time što je islam na naše prostore došao od strane onih koji vjeruju ehlis-sunnetskim vjerovanjem.

Čovjek  od najranijih dana svog djetinjstva uči, kako od svojih roditelja, nana i djedova, tako i u  mektebu, kroz literaturu, hutbe, o tome da je Kur’an jedina autentična knjiga u kojoj od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa do danas nije izmijenjen niti jedan harf, da ne postoji neko nepogrešiv nakon Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira ko bio. Na hutbama se uče dove za četvoricu pravednih halifa Allahovog poslanika. Okružen je ljudima   koja nose imena  Bekir, Omer, Osman, Alija, Fatima, Aiša, Hatidža, čime se izražava neizmjerna ljubav prema ashabima Allahovog poslanika. Na svakom koraku se uvažava vjerodostojna zbirka hadisa imama Buharije i Muslima.

Mnogi nisu svjesni da su to velike blagodati Uzvišenog Allaha, koje su velikom broju ljudi uskraćene. Jedna od kategorija ljudi koja odrasta u jednom potpuno drugačijem ambijentu od onog u kojem mi odrastamo su šijje ili rafidije. Kada čovjek počne čitati citate iz njihovih kapitalnih djela koje govore o njihovom vjerovanju, prvo čega se sjeti je Allahova blagodat prema nama, a potom sebi postavi pitanje zar je moguće da neko ko se pripisuje islamu vjeruje u takve stvari, naročito ako je u pitanju neko ko je odrastao u zdravoj sredini i čistoj od primjesa šiizma, kao što je naša sredina.

Zar je moguće da neko sumnja u to da je Kur’an ostao autentičan i neizmjenjen i da je i danas baš onakav kako je objavljen Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bez da mu je dodat ili oduzet samo jedan harf, kao što to čine šijje navodeći konsenzus njihovih učenjaka u pogledu toga da je sadašnji Kur’an kojeg mi posjedujemo izmijenjen ili krnjav, a sve to nakon što je Uzvišeni Allah obećao da će ga čuvati od iskrivljenja.

Zar je moguće da neko ružno govori, a da ne govorimo o tome da ih proklinju i smatraju nevjernicima kao što čini velik broj šijja odnosno rafidija, o najvećim i najboljim sinovima ovog ummeta: Ebu-Bekru, Omeru, Osmanu, r.a., nakon jasnih zabrana da se vrijeđa bilo ko od ashaba i nakon toliko jasnih argumanata koji potvrđuju da su ova četvorica prvih pravednih halifa džennetlije kojima je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji ne govori po hiru svome, lično garantovan Džennet.

Zar je moguće da se veliča i po dobru spominje, pa da mu se i turbe izgradi, iako je gradnja turbeta u svakom pogledu zabranjena, ubici Omera, kao što to čine šije, znajući koliko je hadisa koji govore o vrijednosti Omera, r.a, te da je on jedan od desetorice kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, garantovao Džennet. Turbe Ebu Lulu el-Medžusija, Omerovog ubice, nalazi se u današnjem Iranu -Islamskoj Republici.

Zar je moguće da neko i povrh toga što je Uzvišeni Allah objavio jasne ajete u  suri En-Nur u kojima potvrđuje čednost Aiše, r.a., i dalje tu suprugu Allahovog poslanika potvara onim čime nije zadovoljan da se pripiše ženama iz njegove porodice, kao što to čine šije, a znamo da učenjaci ehlis-sunneta imaju jednoglasan stav da je onaj ko Aišu, r.a., potvori za blud, nakon što je Allah objavio ajete u njenoj čednosti, nevjernik.

Zar je moguće da neko stavi nečiji govor – govor ‘nepogrešivih’ imama –  na stepen Allahovog poslanika, kao što to čine šije, što se jasno da vidjeti iz njihovih definicija sunneta, nakon spoznaje da je samo govor Allahovog poslanika objava, a svi ljudi nakon njega su podležni  grijesima, i da je objava prestala dolaziti na zemlju nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti.

Zar je moguće vjerovati da je posjeta Husejnovom kaburu, jednaka obavljanju dvadeset hadževa, kao što to nalazimo u kapitalnim knjigama šija, nakon što znamo da je Mekka najbolje mjesto nadunjaluku, i nakon što znamo da ne postoji niti jedan  vjerodostojan hadis o vrijednosti posjete samog Husejnovog kabura.

Zar je moguće da neko vjeruje da postoje bezgriješne osobe, nakon smrti Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što ova sekta vjeruje –   da su njihovi imami nepogrešivi.

Zar je moguće da neko vjeruje u to da se najbolje generacija ovog ummeta, ashabi Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gotovo u cjelosti  (osim malog broja njih) odmetnula od vjere nakon smrti Allahovog poslanika, kao što u to vjeruju šije, nakon toliko jasnih kur’ansko-hadiskih tekstova o njihovoj vrijednosti, i nakon toga što je Allahov Poslanik velikom broju od njih obećao oprost grijeha, kao što je slučaj sa učesnicima bitke na Bedru.

Zar je moguće da neko vjeruje u to da vjernici neće vidjeti Uzvišenog Allaha, a što je i najveća nagrada na Ahiretu za vjernike, kao što u to vjeruju šije, iako o tome postoji toliko jasnih kur’ansko-hadiskih tekstova.

Postoji još mnogo pitanja, koja kada čita onaj ko ispravno vjeruje, onako kako su vjerovali imami ehlis-sunneta Ebu-Hanife, Malik, Šafija, Ahmed, a koja čovjek nalazi u šitskim kapitalnim djelima, a koja su daleko od ispravnog vjerovanja baš kao što je daleko istok od zapada.

Na kraju moram zaključiti:

One osobe sa naših podneblja, koje povjeruju u ispravnost šitskog, odnosno rafidijskog vjerovanja, i samim time odbace ehlis-sunetsko vjerovanje – jer je nemoguće objediniti ova dva vjerovanja -vjerujem da nikada nisu ispravno vjerovale, niti su ispravno shvatili šta iz tog vjerovanja proizilazi. Nemoguće je  vjerovati da je Ebu-Bekr bio najbolji insan, a potom saznati ‘istinu’, pa tog istog Ebu-Bekra vrijeđati, psovati, misleći da se time ibadet čini, kako što je nemoguće jedno vrijeme vjerovati da je Aiša prvakinja džennetskih žena, a potom tu istu ženu potvarati za nemoral i smatrati je nevjernicom.

Napomena:

-Nisam želio da spominjem izvore iz kojih sam uzimao citate koji potvrđuju spomenuta ubjeđenja šijja, kao što nisam htio da spominjem ni dokaze ehlis-sunneta kojim odgovaraju na šiitske nejasnoće, samo iz razloga što nisam želio opteretiti ovaj tekst, jer sam želio da bude napisan na način da ga može razumijeti svaka osoba.
-Razlog pisanja ovog skromnog teksta je pokušaj da se otvore oči onim Bošnjacima koji su povjerovali u  tu šitsku propagandu, pa su siromasi, u svom neznanju, počeli da slijede tu zabludjelu ideologiju.

Onaj ko bude istinski tragao za istinom, ovaj tekst mu je više nego dovoljan da vidi gdje je istina, i šta treba da slijedi, a šta treba da ostavi.

‘Gospodaru naš, istinu nam pokaži istinom, i omili nam njeno slijeđenje, a neistinu nam pokaži neistinom, i omrzni nam njeno slijeđenje, i ne dopusti da nam istina bude nejasna pa da zalutamo, i učini nas vođama bogobojaznima.’ Amin!

Print Friendly  Zar je moguće da neko prihvati šiitsko vjerovanje? pf button both



X