Zabrane u islamu

Zabranjeno je sklopiti brak bez prisustva mladinog staratelja i dvojice pravednih svjedoka

28pregledi

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Brak koji žena sklopi bez dozvole staratelja ništavan je!” Rekao je tako tri puta i dodao: “A ako budu imali snošaj, njoj pripada mehr, a ako se ne slože u pogledu mehra – pa vladar je staratelj onome ko staratelja nema.” [1]

U drugom predanju stoji: “Nema sklapanja braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka!”[2]

Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: “Nema sklapanja braka bez mladinog staratelja!” [3]

 

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, brak sklopljen bez dozvole mladinog staratelja i dvojice pravednih svjedoka ništavan je prema većini islamskih učenjaka.

El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 9/41, kaže: “Prema hadisu: ‘Nema sklapanja braka bez mladinog staratelja!’ postupala je većina učenjaka iz generacije ashaba, između ostalih, Omer, Alija, Abdullah b. Mesud, Abdullah b. Abbas, Ebu Hurejra, Aiša i neki drugi. U tome su ih slijedili Seid b. el-Musejjeb, Hasan el-Basri, Šurejh, Ibrahim en-Nehai, Katada, Omer b. Abdulaziz… Ovom stavu priklonili su se Ibn Ebu Lejla, Ibn Šubruma, Sufjan es-Sevri, El-Evzai, Abdullah b. Mubarek, Šafi, Ahmed i Ishak.”

Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 9/187, prenosi od Ibnul-Munzira da su ashabi bili jednoglasni o tom pitanju i dodaje: “Ibnul-Munzir navodi da nijedan ashab nije tvrdio suprotno tome.”

Drugo, hanefijski učenjaci dozvoljavaju ženi da sama sebe uda, analogno činjenici da sama sklapa trgovačke ugovore, a hadise u kojima se uvjetuje dozvola staratelja dovode u vezu s mlađim djevojkama.

Međutim, ovo je mišljenje odbačeno, na osnovu kazivanja Makila b. Jesara, radijallahu anhu: “Udao sam svoju sestru za jednog čovjeka i on ju je pustio. Kada joj je istekao priček, došao je i ponovo je zaprosio. Rekao sam mu: ‘Oženio sam te njome i ukazao ti počast, a ti si je pustio i sada si je opet zaprosio. Ne, tako mi Allaha, ona ti se nikada neće vratiti!’ Onaj čovjek nije bio loš, a ona je željela da mu se vrati. Tada je Allah objavio ovaj ajet: ‘…ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe…’ (El-Bekara, 232). Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, uradit ću onako kako Allah zapovijeda!’ ‘Onda je udaj za njega!’, rekao mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”[4]

El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 9/45, kazuje: “Ovaj hadis dokazuje da je zabranjeno sklopiti brak bez saglasnosti mladinog staratelja, pa čak i ako je djevojka u mogućnosti da sama sebe uda. Da Makilovo sprečavanje svojoj sestri da stupi u brak nije bilo mjerodavno, sigurno bi se udala jer je bila u stanju to učiniti.”

Hafiz Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 9/187,kaže: “Islamski autoriteti nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s tim da li je ispravan brak sklopljen bez dozvolje staratelja. Većina je učenjaka na stanovištu da je dozvola staratelja uvjet ispravnosti braka i da žena ne može sama sebe udati. Oni svoj stav dokazuju navedenim hadisima, a najjači i najjasniji dokaz u vezi s tim jeste povod objave 232. ajeta sure El-Bekara. U protivnom, Makilovo onemogućavanje sestre da se ponovo uda ne bi imalo smisla – udala bi se, jer kada neko ima pravo da učini nešto, u tome ga niko ne može spriječiti.”

Makilov hadis isključuje analogiju u ovom pitanju, kao što kaže Ibn Hadžer. Također, neprihvatljivo je pravljenje razlike između mlađih i starijih djevojaka jer Makilova sestra nije bila mlada.

U djelu Nejlul-evtar, 6/258, imam Eš-Ševkani kaže: “Analogija koju su upotrijebili hanefijski učenjaci sasvim je pogrešna, pobija je Makilovo predanje.”

Ebu Jusuf i Muhammed b. el-Hasan, učenici imama Ebu Hanife, priklonili su se konsenzusu učenjaka iz generacije ashaba, radijallahu anhum, koji kažu da je ništavan brak skopljen bez dozvole staratelja.

Et-Tahavi u djelu Šerhu meanil-asar, 3/13, tvrdi sljedeće: “Ebu Jusuf je govorio: ‘Žena može sklopiti bračni ugovor bez dozvole staratelja i on nema pravo da joj zbog mahana koje ima čovjek za kojeg se udala uz određen mehr.’ Potom je Ebu Jusuf napustio ove stavove i priklonio se mišljenju onih koji za valjanost braka uvjetuju saglasnost staratelja.”

Treće, imam Malik smatra da žena koja nije ugledna može sama sebe udati ili ovlastiti nekoga da je uda. El-Begavi, 9/42, kaže: “Hadisi su općenitog karaktera i u njima se ne pravi razlika između žena, te je jasno da je neispravan brak sklopljen bez dozvole staratelja.”

Četvrto, El-Begavi, 9/42, kaže: “Što se tiče Poslanikovih riječi: ‘A ako budu imali snošaj, njoj pripada mehr…’, dokaz su da spolni odnos u braku u čiju se ispravnost sumnja obavezuje davanje prosječnog mehra, da se kazna za blud ne izvršava i da se vanbračno dijete pripisuje svojim roditeljima.”

Peto, također u djelu Šerhus-sunna, 9/43, El-Begavi je rekao: “Kada je posrijedi dio hadisa: ‘…a ako se ne slože u pogledu mehra – pa vladar je staratelj onome ko staratelja nema’, on potvrđuje da žena ni u kom slučaju ne može sama sklopiti bračni ugovor. Kada bi ona to mogla, onda bi joj bilo dato isto pravo prilikom spora, a ne bi bilo dato vladaru. Ovdje se radi o sporu u kojem staratelj ne dopušta štićenici da se uda, a ne radi se o davanju prednosti nekom drugom. Ako joj staratelj ne dopušta da se uda a ona nema mahrema na istom stepenu srodstva, onda pravo njenog udavanja prelazi na vladara, a ne na osobu koja joj je dalja od staratelja.”

Šesto, hafiz Ibn Hadžer, 9/188, kaže: “Iz Makilovog hadisa zaključujemo da ukoliko staratelj ne dopusti svojoj štićenici da se uda, vladar je neće udati sve dok ne zatraži od njega, staratelja, da promijeni mišljenje. Ako pak ostane pri svojoj odluci, tada će je vladar udati, a Allah najbolje zna.”

Sedmo, bračni se ugovor neće sklopiti ukoliko nisu prisutna dvojica pravednih svjedoka.

Osmo, ženi nije dozvoljeno da uda drugu ženu kao što joj nije dozvoljeno da uda sama sebe, shodno Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Žena ne može udati drugu ženu, niti može udati sama sebe; bludnica je ona žena koja uda sama sebe.” [5]      

 

Nastaviti će se inšallah

Knjiga: Enciklopedija zabrana u islamu 3.

Autor: Selim el-Hilali

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Narudžba na broj: 061/700-370, Edin.



[1] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (2083), Et-Tirmizi (1102), Ibn Madža (1879), Ahmed, 6/47, 165-166, Ed-Darekutni, 3/221, El-Begavi (2262), Ibn Hibban (4074), Ibnul-Džarud (700), El-Hakim, 2/168, El-Bejheki, 7/105, 113, 124-125, 138 i neki drugi muhadisi. 

[2] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ibn Hazm, 9/495, El-Bejheki, 7/124-125, Ed-Darekutni, 3/255-256, i Ibn Hibban (4075).

[3] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ebu Davud (2085), Et-Tirmizi (1101), Ibn Madža (1881), Ibn Hibban (4077, 4078, 4083, 4090), Ibnul-Džarud (701-704), Et-Tajalisi (523), Ed-Darekutni, 3/218-219, El-Hakim, 2/169, 170, 171, El-Bejheki, 7/170, 109, i neki drugi muhadisi.

[4] El-Buhari (5130).

[5] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ibn Madža (1882), Ed-Darekutni, 3/227, i El-Bejheki, 7/110. Šejh El-Albani smatra ovaj hadis autentičnim, u  djelu Irvaul-galil (1841), izuzev riječi: “Bludnica je ona žena koja sama sebe uda.” El-Bejheki, El-Azim Abadi i šejh El-Albani ove riječi pripisuju Ebu Hurejri.

X