Zabrane u islamu

Zabranjeno je da muškarci nose zlato

59pregledi

Ibn Ebu Lejla pripovijeda da je Huzejfa bio u Medainu, pa je jednom prilikom zatražio vode i predstojnik mu je donio srebreni pehar; Huzejfa ga je bacio na njega i rekao: “Bacio sam ovaj pehar na njega samo zato što sam mu zabranio da donese srebreni pehar, a on me nije poslušao! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je oblačenje odjeće od svile i brokata, i pijenje iz zlatnih i srebrenih posuda. Rekao je: ‘To pripada nevjernicima na dunjaluku, a vama na ahiretu.’[1]

El-Bera, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmero. Naredio nam je slijeđenje dženaze, obilaženje bolesnika, odazivanje na veselje, pomaganje onima kojima je učinjena nepravda, održavanje date zakletve, otpozdravljanje i nazdravljanje onome ko kihne. A zabranio nam je upotrebu srebrenih posuda, zlatnih prstenova, svile, brokata, laneno-svilenu odjeću i grubi brokat.”[2]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se nosi zlatni prsten.[3]

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, vidio zlatni prsten na ruci nekog čovjeka pa ga je skinuo i bacio. Rekao je: “Zar uzimate džehennemsku žerku i stavljate je na svoje ruke!?” Potom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao, a ja sam sugerirao onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.” “Ne, tako mi Allaha”, reče on, “nikada neću uzeti ono što je bacio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”[4]

Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, govorio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oblačenje odjeće protkane svilom i one koja je obojena šafranom, nošenje zlatnog prstenja i učenje Kur’ana na rukuu.”[5]

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napravio prsten od zlata i nosio ga tako da dragi kamen bude smješten u unutrašnjosti šake. Ljudi su činili isto što i on. Nakon određenog vremena, sjeo je na minber, skinuo ga te rekao: “Nosio sam ovaj prsten tako da dragi kamen dođe u unutrašnjost šake”, potom ga je bacio rekavši: “Tako mi Allaha, nikada ga neću staviti na ruku.” Tada su i ljudi pobacali svoje prstenje.[6]

Ebu Sa‘leba el-Hušeni, radijallahu anhu, kazuje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao je zlatni prsten na mojoj ruci pa sam ga sakrio u nekakvu granu koju sam nosio. Potom sam ga bacio tako da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije primijetio. Kada je ponovo pogledao, prstena više nije bilo, na šta on reče: ‘Možda smo ti bol nanijeli!’[7]  

Salim b. Ebul-Dža‘d prenosi od jednog hrabrog čovjeka da je rekao: “Vidio me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako nosim zlatni prsten, pa mi je naredio da ga bacim. Bacio sam ga i nikada ga više nisam stavio.”[8]

Slične hadise prenose Omer, Imran, Abdullah b. Amr, Burejda i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

 

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, navedeni hadisi dokazuju da je muškarcima zabranjeno nositi zlato, a posebno zlatni prsten.

Drugo, derogiran je hadis u kojem stoji da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio zlatni prsten. Komentirajući Ibn Omerov, radijallahu anhu, hadis, El-Begavi u djelu Šerhus-sunna, 12/57-58, kaže: “Ovaj hadis sadrži dva propisa koji su kasnije promijenjeni: prvo, nošenje zlatnog prstena – kasnije je nošenje zlata zabranjeno muškarcima; i, drugo, nošenje prstena na desnoj ruci – Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije je prsten nosio na lijevoj ruci.” I Ibn Hadžer, 10/318, rekao je da je derogirano nošenje zlatnog prstena.

Treće, dopušteno je trgovati zlatnim prstenjem, stoga su neki ashabi preporučili onom čovjeku: “Uzmi prsten i prodaj ga.”

 

Iz knjige: Enciklopedija zabrana u islamu 3 dio.

Prevodilac: Abdurrahman Kuduzović

Za distribuciju zadužen Edin Pipić, kontakt telefon: 061 700 370.

 

 

 

[1] El-Buhari (5831) i Muslim (5 i 2067).

[2] El-Buhari (1239) i Muslim (2066).

[3] El-Buhari (5864) i Muslim (2089).

[4] Muslim (2090).

[5] Muslim (2078).

[6] El-Buhari (5868) i Muslim (2091), i ovo je njegova verzija.

[7] Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: En-Nesai, 8/171, Ahmed, 4/195, Ibn Sa‘d, 7/416, i Ebu Nuajm, u djelu Ahbaru Asbehan, 1/400, od En-Numana b. Rašida, koji prenosi od Ez-Zuhrija, on od Ataa b. Jezida, a ovaj od Ebu Salebe. Ovaj je lanac prenosilaca slab jer je En-Numan imao slabo pamćenje. El-Muhamilija (501) zabilježio je hadis koji pojačava ovaj, navedeni i on je autentičan iako nije spomenuto ime ashaba: to nije mahana zbog koje se hadis odbacuje. Ili je Poslanik rekao: “Možda smo ti štetu nanijeli!”

[8] Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ahmed, 4/260.

X