hidzab

Zabrana hidžaba je atak na čast, ličnost i identitet žene muslimanke

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U posljednje vrijeme nijedna odluka i zaključak političkih ili sudskih vlasti u Bosni i Hercegovini nije toliko podigla prašine i izazvala tako burne reakcije, kao nedavno usvojeni diskriminatorski zaključak Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH o nošenju vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama.

Osim što je zabranom o nošenju vjerskih obilježja obuhvaćen i hidžab ili marama, i što je taj zaključak u suprotnosti sa međunarodnom konvencijom o ljudskim pravima i predstavlja pravi rasizam, čini mi se da više od svega toga iritira i vrijeđa zlonamjerna usporedba hidžaba sa nekakvim vjerskim obilježjima, poput krstova, krunica, ikona i sl., i to što se hidžab, svjesno (zlo)namjerno, tretira kao nešto nebitno, kao obična krpa, predmet, relikvij, koji eto u datom trenutku može čak i da vrijeđa nečija druga vjerska osjećanja, pa bi ga, sad-zasad, trebalo zabraniti barem u pravosudnim ustanovama.

Iz tog razloga pišem ovaj tekst i ove retke posvećujem islamskom propisu hidžaba.

Štaje, zapravo, hidžab?

Prvo, želim napomenuti (iako je to poznata stvar) da je hidžab bio propisan ženama u svim generacijama, odnosno, svim sljedbenicama čiste ibrahimovske vjere (tevhida, monoteizma) i ta činjenica spomenuta je u Starom i Novom zavjetu.

Drugo, mudrost i suština propisivanja hidžaba, ili, uvjetno rečeno, filozofija hidžaba u islamu, sublimirana je u sljedećim ajetima: ”O vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59.)

”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje.” (En-Nur, 31.)

Dakle, Allah, dž.š., putem ovih ajeta, poručuje da je nošenje hidžaba čistije za vjernička srca, jer, hidžab, kao takav, odagnava loše misli i šejtansko došaptavanje kod muškaraca, on štiti ličnost žene muslimanke i udaljava je od sumnji i svakog vida potvore, i on ima dalekosežne pozitivne posljedice i tragove u očuvanju čistote bračne veze i očuvanju porodičnih i rodbinskih veza, općenito.

Drugačije kazano, hidžab je prepoznatljivi i upečatljivi simbol i znak pripadnosti islamu, on je ukras žene muslimanke, njeno ogledalo, njeno dostojanstvo, njena vjera i, na koncu, njen identitet.

Žena muslimanka je dragulj islama, a školjka (zaštita) tog dragulja je njen hidžab. U kulturama i civilizacijama prije islama, koje su u potpunosti bile skrenule sa staze ibrahimovske vjere, žena je bila vrijedna na osnovu ljepote svoga tijela, pa je došao islam da ispravi ta kriva shvatanja i da obznani ljudima da je vrijednost žene u njenoj ličnosti, u njenoj plemenitosti, u njenoj vjeri, u ljepoti njenih osjećanja, u ljepoti njenog intelekta i morala.

Žena koja nosi hidžab svima jasno poručuje da je ona muslimanka, da se pokorava Allahu, dž.š., i izvršava Njegovu naredbu, a ne bilo čiju drugu, te da se ponosi svojom pripadnošću islamu i slijeđenjem vjere i Upute koju je Allah objavio preko Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.

Žena muslimanka svojim hidžabom poručuje svima da imaju posla sa osobom koja ima jasan cilj pred sobom, sa stabilnom, hrabrom, moralnom ličnošću, koja drži do principa i koja je postojana i ustrajna na putu do svoga konačnog cilja.

A to znači da je ona osoba koja ne laže i ne voli laž, koja ne vara i ne voli prevaru, koja nikome zulum ne čini i ne voli zulum, koja je potpuno posvećena poslu koji radi i radi ga dobro, kvalitetno i temeljito, da je najbolja majka, supruga, kćerka, sestra, da je najbolja prijateljica i savjetnica. To je zapravo muslimanka pod hidžabom. To je ličnost u koju se može pouzdati i kojoj se može vjerovati.

Njen hidžab jasno poručuje da je ona ličnost koja zna šta želi, koja zna šta su istinske vrijednosti. Njen hidžab jasno poručuje svima da ona nije igračka i da se sa njenim osjećanjima, vjerom, moralom, čašću i ličnošću niko ne može poigravati.

Nju se mora ozbiljno shvatiti i prihvatiti.

To je osoba koja svima želi dobro, želi pomoći koliko god može, muslimanima i nemuslimanima, jer, njen životni moto su Božanski nadahnute riječi Isaa, a.s., koje je izgovorio čim se rodio, u naručju svoje časne majke, Merjem, a.s.: ”I Allah će me, gdje god da budem, učiniti blagoslovljenim.” (Merjem, 31.) A to znači: ”Od mene svi ljudi, bez obzira na vjeru, rasu i naciju, mogu očekivati samo dobro i dobročinstvo.”

Pa zašto onda vi, nepravedni i nerazumni, nasrćete na identitet žene muslimanke, na njen hidžab, i zašto ga smatrate običnim predmetom, krpom, vjerskim relikvijem, a vidite da je on mnogo, mnogo više od toga. Jeste li svjesni šta vi zapravo time činite?

Ako zabranite muslimanki hidžab u pravosudnim ili bilo kojim drugim ustanovama, znate li da ćete joj time dušu potpuno razgolititi, srce raniti i zgnječiti, islamski identitet izbrisati. Jer, vaš zahtjev da muslimanka skine i ostavi hidžab, znači istovremeno i zahtjev da ona ostavi i odbaci pravdu i pravednost, istinu, dobro i dobročinstvo. A to više ne bi bila nepravda i zulum prema pojedincu, već zulum prema cijelom društvu.

Stoga, ne napadajte na hidžab žene muslimanke, ne napadajte na njen identitet, ne uzurpirajte njeno pravo, jer njen hidžab nikoga ne diskriminira, nikoga ne ugrožava, a njegova zabrana je čista diskriminacija i ugrožavanje njenog prava, ali i pravde u cjelini.

(Saff.ba)

Podijelite ovaj sadržaj…

Print Friendly  Zabrana hidžaba je atak na čast, ličnost i identitet žene muslimanke pf button both



X