Vrt smiraja ili tamnica očaja?

Piše: Semir Sinanović

Vrt smiraja ili tamnica očaja? dovaMnogi se često pitaju šta dobivaju slijeđenjem istine, a odgovor je veoma jasan: onaj koji se pokori Uzvišenom Allahu dobiva sve što mu treba na ovome svijetu i sve što poželi na onome svijetu. Onaj koji je pokoran Allahu, Gospodaru svih svjetova, na ovaj svijet ne obazire se previše, pa što god dobije, zadovoljan je, i na taj način dobiva sve što mu treba na ovome svijetu. Pogledaš li u ljude oko sebe, one čiji životi nisu uređeni po islamu, uvidjet ćeš da konstantno tragaju za nečim, konstanto ih neki nemir proganja, gdje god da se sklone od njega, uvijek ih pronađe i ovlada njima. Oni traže mir i spokoj, sreću u životu.

Sve su metode isprobali, sve što se skriva u đavoljoj kutiji igračaka, sve moguće strasti, ovosvjetska uživanja, provode, ali ništa od toga, praznina unutar njihovih prsa i dalje je tu.

Na tren, dok su na vrhuncu uživanja, zaborave na nju, ali čim prestane ovosvjetsko uživanje kojim pokušavaju da ispune tu prazninu, ona se ponovno vrati, kao stara loša navika, tek što si pomislio da si je se riješio, eto je nazad. I sve ponovno ispočetka.

Jadan li je to život, vječito tragaš za nečim što nikada, ama baš nikada nećeš naći tu gdje tražiš.

Ružan je to osjećaj za čovjeka, kao da uvijek sa sobom nosi nekakav teret, izjeda te iznutra, najradije bi iščupao sam sebi sve što se nalazi u grudnom košu, samo da to prestane.

Nemaš mira u snu, nemaš mira na javi, sve ti smeta, svakog mrziš, sam si sebi neprijatelj. Uokolo hodaš sa gorkim osjećajem na licu, prezireš sve što vidiš i sve što se kreće, bez ikakvog razloga. Jednostvno, mrsko ti je sve oko tebe.

Ponekad se upustiš u neki od ovosvjetskih užitaka koji Bog zabrani, a šejtan te posavjetova da ga uzmeš. Ponekad je to poneko piće koje pamet oduzima, ili možda neka droga koja te odvede u neku drugu stvarnost, ili možda neki ekstremni sport od kojeg ti cijelo tijelo preplavi adrenalin, zbog mogućnosti da se pogine prilikom upuštanja u takve sportove, ali sve to kratko traje.

Piće popusti, dejstvo droge prođe, adrenalinski šok nestane, i eto te opet, u svijetu duševne praznine, svi ti krivi, a ni sam ne znaš zašto.

Čovjek je stvoren kao takav, jedino u pokornosti Bogu nalazi mir, gdje god drugdje da potraži, zalupit će mu se vrata duševnog mira i spokoja.

Stoga, insanu ne preostaje ništa drugo osim da se pokori Allahu, pored kojeg nema drugog boga, u potpunosti, iskrenom pokornošću, samo Njemu da robuje i samo od Njega, Milostivog, Samilosnog pomoć da traži.

Nadalje, da slijedi Njegovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, onako kako tome priliči, bez dodavanja bilo čega vjeri od sebe, ili oduzimanja, iskreno i čvrsto Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta da se drži.

Eto, ko traži mir i sreću na ovome svijetu, uspjeh na onome svijetu, spokoj u srcu i duši, ovo je recept za to, a ko odbije ovaj recept, drugog neće naći koliko god se trudio, i kada bi hiljadama godina živio i zemlju uzduž i poprijeko pretražio, osim u islamu sreću ne bi našao.

Živjeti van okvira islama veoma je mučno i teško za čovjeka, uvijek se nalazi u nekim duševnim tminama, nema osjećaja ugodnosti i smirenosti, nikako se ne može opustiti.

U islamu, kada je čovjek potpuno pokoran, gleda na svijet potpuno drugim pogledom.

Za njega ne postoje tmine niti tjeskoba, uvijek je smiren i raspoložen, ali takav je slučaj samo sa onima koji su potpuno pokorni, i najmanja nepokornost uzrokuje nestabilost i neravnotežu, smirenost i spokoj je od osobina iskrenih i pokornih.

Zamisli da konstantno nosiš sa sobom tako snažaj osjećaj da u prsima osjećaš takvu lahkoću i rasterećenost, kao da ćeš da poletiš. Potpuna svježina i bistrina uma, kao da se nalaziš na prekrasnoj zelenoj livadi usljed ljetnog dana i gledaš izlazak sunca. Eto, to je osjećaj koji prati Allahu pokorne robove, a i bolje od toga. Nije to izmišljotina, niti su to riječi luđaka, nadrogiranog ili opijenog čovjeka: ako ne vjeruješ, pokori se Allahu, i vidjet ćeš da je to istina.

Pokornost Allahu odnosi sve brige, samo to oni  koji su nepokorni ne mogu razumjeti.

Isti je slučaj sa zdravim i bolesnim čovjekom. Zdravom čovjeku je hrana uvijek ukusna, a bolesnom čovjeku ni najukusnija hrana nije privlačna.

Koristi pravog puta su mnogobroje, ni pobrojati se ne mogu.

Život je čovjeku mnogo uređeniji, staloženiji, ima smisla, zna za što živi.

Primjer čovjeka pokornog Allahu i primjer čovjeka nepokornog Allahu je kao primjer dva vrta.

Jedan je uredan, sređen, gdje god pogledaš vidiš prekrasno bilje i raznorazno drveće.

Zamisli da šetaš prekrasnim vrtom čiji je put posut laticama raznovrsnog cvijeća, gdje god da se okreneš, privlači te sve ljepši od ljepšeg prizora. Prekrasni mirisi te privlače sa svih strana, pa pomisliš da te za odjeću vuku svaki sebi kako bi u njemu uživao. Čak ni životinje ne mogu odoljeti takvom vrtu, naprosto takav vrt mami svakog svojom pojavom, poput duge koja se pojavi u ljetnim danima kada se sunce i kiša sastanu.

Vrt ljepote neopisive, kada god uđeš u njega, obuzme te neopisivo zadovoljstvo i smiraj i ne želiš uopće da ikada više izlaziš iz njega.

Zamisli samo kako izgleda vrt u koji jednom kada uđeš ne želiš nikada da ga napustiš, ispunjen prekrasnim prizorima, živopisnim bojama i neopisivo ugodnim mirisima. Sklonište od buke i nesređenosti ostatka svijeta, uvijek mirno, uvijek sređeno, i danju i noću.

Tu imaš raznovrsnog voća i raznih biljaka, sve ljepša od ljepše, sve mirisnija od mirisnije.

Briga tu nestaje, glavobolje tu ne postoje, za ovosvjetske probleme tu mjesta nema, samo mir i smiraj, rasterećenost od svega što ostatak svijeta muči, oaza smiraja i sreće.

To je život onoga koji je Uzvišenom Allahu pokoran, u potpunosti, i slijedi sunnet Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, isto tako, u potpunosti. To ne može postići osim onaj koji se u potpunosti posveti pokornosti Gospodaru svih svjetova i prestane tragati i ginuti za ovim  svjetom. To je njegov život na ovome svijetu, na ovome bezvrijednom svijetu, a šta ga čeka na onome, vječnom svijetu, Allah jedino zna…

Dok s druge strane, život onoga koji živi u nepokornosti Uzvišenom Allahu daleko je od ovoga. Njegov život je poput tmurnog hladnog vrta čija neugodna pojava ubija volju za životom, sreće tu nema, to je teren koji je natovaren na one koji su umjesto pokornosti Bogu izabrali nepokornost.

Sve je tu nesređeno, hladno i bez topline, drveće je truhlo i u raspadu, cvijeće uvelo i istruhlo, mirisi užasni i nepodnošljivi. Strah i očaj kruže tim vrtom i konstantno uznemiruju njegova vlasnika, tjeraju svakog ko se tom vrtu približi, sve je jedan loš san iz koje se ne možeš probuditi. Vlasniku tog vrta život je besmislen, jad i gorčina su sveprisutni, smiraja nema, ljepote ne postoje, rasterećenost je tu samo izmišljeni pojam, još jedan mit, još jedna bajka, tu nešto takvo ne postoji. Glavobolje ne prestaju, mučnine ne odustaju da muče vlasnika vrta koji je ispunjen očajem i nema nade za bolje, jednostavno se pomirio s tim što je ga snašlo.

To je život onoga koji je nepokoran Uzvišenom Allahu, pa niti sluša Njegove naredbe, niti slijedi Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poput zatvorenika je, koji je osuđen na doživotnu robiju u tamnici jada i očaja.

A to njegovo stanje nije uzrokovalo ništa drugo osim slijeđenje strasti i ljubav prema ovom svijetu. Proklet li je ovaj svijet, prokleta tamnica jada, očaja i gorčine, živ si, a života na njemu nemaš.

Pa šta izabrati onda, koji vrt posjedovati.

Da li da imaš vrt smiraja ili vrt gorčine?

Svako sebi bira, pa ti pametan budi i pravi put izaberi, i koristi i ovoga i onoga svijeta ćeš vidjeti.

Ako ti treba dokaz, pogledaj u živote onih koji su Uzvišenom Allahu u potpunosti pokorni i pogledaj u živote onih koji se ubiše za ovaj svijet, i eto ti dokaza.

Ako pitaš za koristi slijeđenja pravoga puta, mnogobrojne su, a dosta ti je to što je slijeđenje pravoga put ključ koji skida sve okove tamnice jada, očaja i gorčine.

I tako, izborom pravoga puta strgnuti ćeš okove ovoga svijeta sa sebe, otjerati tamne oblake iluzija koje nudi ovaj svijet i tek tada ćeš shvatiti zbog čega si stvoren i koji je cij tvog postojanja.

A upitaj one koji vole ovaj svijet zbog čega žive i šta je cilj njihovog postojanja, pa vidi koji ćeš odgovor dobiti, a odgovora neće biti, samo pravdanje za ono na čemu su…

Odlomak iz neimenovane knjige…

Print Friendly  Vrt smiraja ili tamnica očaja? pf button both



X