Vrijeme nasilja i poniženja

Hatib:  Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas, 21. safera 1431.H., 05. februara 2010. godine, uz Allahovu, subhanehu ve tea’la, pomoć govorim na temu Vrijeme nasilja i poniženja.Neposredan povod za ovu temu su najnovija spektakularna hapšenja Bošnjaka: a) osumnjičenih za ratne zločine na području herojskog Konjica i b) pretresa džamije i stambenih objekata i hapšenja stanovnika Gornje Maoče, u akciji pod nazivom “Svjetlost”.

Allah, dželle še’nuhu, ostavlja ljudima na slobodan izbor da vjeruju ili ne vjeruju, a za nasilnike je On pripremio vatru, o čemu govori 29. ajet Sure El-Kehf:  
I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje! Mi smo nasilnicima  pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas podsjeća da svi oni koji budu činili nasilje na Zemlji, da će na Sudnjem danu biti od onih koji će zbog toga patiti u džehennemu, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija:
 
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se nasilja, jer će nasilje biti kažnjeno na Sudnjem danu!“ (Buharija)
Da se neki od nas nismo zaboravili i pomislili da nećemo odgovarati za naša nedjela, koja činimo, a nasilje će biti kažnjeno na Sudnjem danu?!

Po islamu imaju tri vrste nasilja: 1) prema Allahu, subhanehu ve te’ala, u smislu nevjerovanja i širka (pripisivanja druga), što Allah, subhanehu ve te’ala, neće oprostiti; 2) prema sebi, u smislu činjenja grijeha, mimo širka, koje Allah, subhanehu ve te’ala, ako hoće može oprostiti i 3) prema drugim ljudima u smislu napada na njih, njihovu čast i imetke. Ovu vrstu nasilja Allah, dželle še’nuhu, neće oprostiti, osim nakon oprosta od strane onoga kome je nasilje učinjeno. Ako mu ne želi oprostiti, za to može tražiti naknadu na dunjaluku i ahiretu.
Kako je krenulo broj osumnjičenih, uhapšenih i osuđenih će možda premašiti broj ubijenih Hrvata u selu Trusina, dok je broj ubijenih bošnjačkih civila ubijenih od strane paravojnih jedinica HVO-a i srpskih snaga u Konjicu desetinama puta veći, a niti jedan pripadnik HVO-a, HV-a, Srpske vojske i drugih paravojnih formacija nije osumnjičen ili uhapšen za to, mada Haški sud posjeduje dokumentaciju o zajedničkim zločinačkim napadima srpskih i hrvatskih snaga, na Općinu Konjic.

Želim naglasiti da osuđujem svaki i najmanji zločin bez obzira nad kim se činio i ko ga činio i da sam u tom smislu kao komandant jedinice i Brigade stalno podvlačio svojim borcima „da je ubistvo jednog nevinog čovjeka, kao ubistvo cijeloga svijeta!“

Borba pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i pripadnika MUP-a, u čijim redovima su bili Bošnjaci i rijetki pojedinci iz reda drugih naroda bila je do kraja čista i ona se nikada ne može dovesti u kontekst planski organiziranog zločina, a pojedinačni slučajevi ratnog zločina od strane nekih pripadnika ne mogu se tretirati kao naš zločinački projekat. Čudi me šutnja odgovornih, a posebno mojih konjičana, koji prešućuju istinu, a znaju da su Konjic samo sati dijelili od potpune okupacije od strane agresorskih snaga, da Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom nije došla pomoć sa strane, pa i preko jedinice “Zulfikar” i drugih jedinica, koje su za odbranu Republike Bosne i Hercegovine dale nemjerljiv doprinos. Istina je dragi moji konjičani i moji Bošnjaci naše oružje koje ne smijemo kriti i to je ubitačno oružje kojeg se plaše svi koji ga ne posjeduju, a mi braćo i sestre imamo čitav arsenal istine i to raznih kalibara… Nama je naša lijepa vjera islam zabranila zločin i mi nismo, niti možemo biti zločinci i kao muslimani ne posjedujemo taj zločinački kod…

Prošloga utorka je, prema pisanju medija „650 policijskih službenika i pripadnika svih sigurnosnih agencija u BiH, na području Gornje Maoče, Brčko, izvršilo akciju sa ciljem otkrivanja i krivičnog procesuiranja osoba osumnjičenih za krivična djela ugrožavanja teritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine, napada na ustavni poredak BiH i izazivanje narodonosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, te pronalaženja predmeta i tragova krivičnih djela važnih za krivični postupak. (Kakve li ironije, da su prijetnja teritorijalnom integritetu sedam ljudi, kojima bi se mogla udijeliti sadaka, zbog njihovog teškog materijalnog stanja, a nisu na bilo kakvim funkcijama, dok u isto vrijeme premijer Manjeg BH entiteta zagovara referendum i niko ga zvanično ne optužuje za ugrožavanje teritorijalnog integriteta zemlje i sve ono šta referendum povlači za sobom?!) Ova akcija najveća je zajednička policijska akcija u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini i u njoj su sudjelovali službenici OSA BiH, te policijski službenici Granične policije, Službe za poslove sa strancima, Državne agencije za istrage i zaštitu, MUP-a RS, Policije Brčko distrikta BiH, Federalne uprave policije, Uprave policija kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova u FBiH, kao i predstavnici misije EUPM-a u BiH. Akcijom su koordinirali i rukovodili Zajednički štab policijskih agencija u okviru akcije „Svjetlost”, sa sjedištem u Brčkom, na čelu sa direktorom Federalne uprave policije, glavnim tužiocem Tužilaštva BiH i tužiocima Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH.“

Ova „briljantno izvedena akcija“ u kojoj je u hapšenju svakog od sedam uhapšenih pojedinačno učestvovalo po 93 policajca i službenika, u Gornjoj Maoči u kojoj živi dvadesetak porodica je klasično zastrašivanje Bošnjaka i upozorenje da svi oni koji islamski žive mogu biti uhapšeni sa sličnim optužbama, a one su u vremenu opće borbe protiv „islamskog terorizma“ veoma teške.  
Samo nekoliko kilometara odatle srpski ratni zločinci nesmetano šetaju i bave se biznisom, za razliku od stanovnika Maoče, koji su se bavili primitivnom zemljoradnjom i stočarstvom i tako prehranjivali svoje porodice. Federalna uprava policije je uhapšene okarakterisala kao „zločinačku organizaciju u okviru vehabijske zajednice…“

Po pisanju medija „zaplijenjeno je nekoliko lovačkih pušaka i ličnog naoružanja, čiji vlasnici posjeduju uredne dozvole, lovački noževi, kompjuteri, DVD, CD-ovi“ i slično nekonvencionalno naoružanje, koje muslimani eto ne smiju posjedovati. Zašto javno i precizno ne navedoše i ne prikazaše taj „veliki arsenal naoružanja“ pronađen u Maoči? Siguran sam da nebošnjaci u Bosni i Hercegovini imaju više oružja nego Bošnjaci metaka…
Plasirana je priča o Jordanskoj školi i planu i programu koji nije u skladu sa zakonom, da bi ta vijest bila opovrgnuta od strane direktora škole, koji tvrdi da Škola radi po planu i programu Tuzlanskog kantona, dok na drugim mjestima imamo pod jednim krovom dvije škole i td…

U cijeloj Istočnoj Hercegovini u školama manjeg bh entiteta imamo samo 4 djece, a zanemarljiv broj takve djece je i u Jugo-istočnoj Bosni i Srednjem Podrinju. Djeca u tim školama uče iskrivljenu historiju, u tim školama nivo njihova obrazovanja je ispod svakog minimuma, ona ne znaju da je glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo i slično… Djeca u dijelu Federacije sa hrvatskom većinom se školuju po programu susjedne Hrvatske i to takođe zanemaruju odgovorne insticije. Ta djeca nemaju nacionalnu grupu predmeta, a odgovorna ministarstava na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine se apsolutno ne zanimaju za taj probelem, pa čak ne raspolažu sa ovim podacima.

Nije mi želja da branim uhapšene stanovnike Maoče, jer većinu njih i ne poznajem i nikada nisam bio u Maoči, ali kao hatib ove džamije hoću da ispunim svoj emanet i da kažem istinu.
Ne mogu, a da ne spomenem i člana „ekspertnog tima jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala“ Dževada G., koji prije akcije na Maoču na nekoliko dana, tačnije 26. januara 2010. godine za Politiku, u tekstu pod naslovom „Vojnici terorizma pod krovom džamija“, izjavljuje slijedeće: „Ono protiv čega se treba boriti i ukloniti ga kao najjače oružje jeste islam pretvoren u ideologiju, odnosno radikalnu islamizaciju koja se odvija u najmanje 10 odsto džamija u Bosni i Hercegovini. Gornja Maoča, koja važi za utočište vehabija, „samo je strašilo za ptice”, dok je džamija „Kralj Fahd” u Sarajevu „centar i mjesto gde se legitimno i legalno promoviše ideja koja je osnov terorizma”, i u koju domaće vlasti ne mogu ni zaviriti, jer uživa eksteritorijalni status. Islamskog terorizma nema bez islama, dakle bez jedne radikalne, nakaradne, razbojničke divizije islama. Ona je u tom smislu neodvojiva od islama. Morate razumjeti trendove u islamu da biste znali koja je to ciljna grupa proizvedena za buduće vojnike terorizma. Takve grupe proizvode se i to svakodnevno, u džamiji Kralj Fahd. Iz tog razloga Maoča je samo pipak koji treba pratiti, ali ona nije i najbitnija…”

Argument da je ova džamija Allahova, subhanehu ve te’ala, kuća i da je otvorena za sve je i taj što danas u ovoj džamiji pored većine dobrih mu’mina ima i onih koji su u nju došli i redovno dolaze po zadatku, obavještajnih i drugih službi, da potvrde teze samozvanog eksperta za terorizam. Ova džamija nije mjesto ekstremizma i terorizma, već je to džamija u kojoj se govori istina i u kojoj se muslimani uče vjeri, poštenju, hrabrosti i dostojanstvu, džamija u kojoj se vjernici uče toleranciji i suživotu, džamija u kojoj se prikuplja novac za rekonstrukciju 614 zločinačkom rukom porušenih džamija, džamija u kojoj se godinama redovno dobrovoljno daje krv, džamija u kojoj se pomaže socijalno ugroženim i bolesnim, muslimanima i nemuslimanima, džamija koja je jedan veliki biser u velikom bisernom nizu džamija u Bosni i Hercegovini, koje isijavaju dobrotom i poštenjem, uz uvažavanje činjenice da Allah upućuje koga hoće, a ostavlja u zabludi koga hoće, do određenog roka!

Braćo i sestre, budimo pokorni svome Gospodaru, budimo strpljivi i odvažni i ne dozvolimo da nas pokoleba bilo kakvo iskušenje ili nasilje!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!    
Sarajevo: 21. safer 1431. god. po H./ 05. februar 2010. god.                                 
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
                                                                       
 

Print Friendly  Vrijeme nasilja i poniženja pf button both



X