Vrijednost mjeseca zul-hidždžeta

Vrijednost prvih deset dana zul-hidždžeta

82pregledi
Piše: Abdulvaris Ribo
Bilježi Buharija od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Nema dana u kojima je dobro djelo draže Allahu, kao što su ovi danimisleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. «Allahov Poslaniče, ni džihad na Allahovom putu.?» – upitaše ashabi. «Ni džihad na Allahovom putu, osim čovjeka koji je u borbi založio i svoj život i svoj imetak i ništa od toga nije vratio.»- odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Bilježi, takoðer, Ahmed od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Nema dana u kojima je dobro djelo veće i draže Allahu, kao što je ovih deset dana. Zato u njima često izgovarajte: La ilahe illellah (tehlil), Allahu ekber (tekbire) i elhamdulillahi (tahmid).» Bilježi Ibn Hibban u svome Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najvrijedniji od svih dana je Dan Arefata.»


Dobra djela koja se obavljaju u ovim danima

Prvo: Hadždž i ‘umra, a to su najvrijednija djela u ovim danima, na što upućuje nekoliko hadisa od kojih je i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «‘Umra do ‘umre briše grijehe koji su u meðuvremenu počinjeni, a za primljen hadždž nema druge nagrade do Džennet.» O istoj temi govore i mnogi drugi vjerodostojni hadisi.

Drugo: Post svih ovih deset dana ili koliko smo u mogućnosti, a naročito Dan Arefata, osim za one koji su na hadždžu. Nema sumnje da je post jedna od najvrijednijih vrsta dobrih djela i to je djelo koje je Uzvišeni Allah odabrao za Sebe, kao što stoji u hadisi-kudsijju: «Post pripada Meni i Ja ću za njega posebno nagraditi. Radi Mene je ostavio svoju požudu i svoju hranu i svoje piće.» Prenosi se od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Nema ni jednog roba koji isposti jedan dan na Allahovom putu, a da mu Allah zbog toga neće njegovo lice udaljiti od vatre koliko je sedamdeset godina hoda.» (Muttefekun alejh). Bilježi Muslim od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Vjerujem da će Allah dž.š. za post na Dan Arefata oprostiti grijehe za proteklu i za narednu godinu.»

Treće: Donošenje tekbira i spominjanje Allaha (zikr). To potvrðuju Allahove dž.š. riječi: «I da bi u odreðene dane Njegovo ime spominjali.» (prijevod značenja, sura El-Hadždž, 28.) Protumačeno je da se misli na prvih deset dana zul-hidždžeta. Islamski učenjaci takoðer smatraju da je pohvalno da se u tim danima štočešće spominje Allahovo ime, jer u hadisu kojeg prenosi Ibn Omer, a bilježi imam Ahmed, stoji: «Zato u njima često izgovarajte: La ilahe illellah (tehlil), Allahu ekber (tekbire) i elhamdulillahi (tahmid).» Bilježi Buharija od Ibn Omera i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, da su oni imali običaj u prvih deset dana zul-hidždžeta izlaziti u čaršiju i donositi tekbire, a za njima je tekbire donosio i svijet. Prenosi Ibn Ishak od učenjaka koji pripadaju generaciji tabi’ina, neka je na njih Allahova milost, da su oni u prvih deset dana zulhidždžeta izgovarali: Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellahu vallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. (Allah je najveći, Allah je najveći, nema boga osim Allaha. Allah je najveći i Njemu svaka hvala pripada.) Pohvalno je da se tekbiri povišenim glasom donose na pijacama, u kućama, po putevima, u mesdžidima i na drugim mjestima, jer Uzvišeni je rekao: «I da Allaha veličate zato što vas je uputio.» (prijevod značenja, sura El-Bekare, 185.) Nije dozvoljeno grupno izgovaranje tekbira, a to je da grupa ljudi izgovara tekbire zajedno u jedan glas, jer tako nije preneseno od prvih generacija muslimana. Praksa (sunnet) je da se tekbiri izgovaraju pojedinačno, svako za sebe i tako je pri svim zikrovima i dovama. Izuzimaju se oni koji ne znaju učiti tekbire, oni mogu učiti za drugima sve dok sami ne nauče. Dozvoljeno je da se pri zikru uče različite forme tekbira, tahmida i tesbiha, kao i sve dove koje su Šeri‘atom utemeljene.

četvrto: Pokajanje (tevba) i napuštanje svihprijestupa i grijeha da bi djela o kojima govorimo polučila oprost i milost Allahovu, jer poznato je da grijesi prouzrokuju da budemo udaljeni i odbačeni od Allahove milosti, a dobra djela su uzrok Njegove blizine i ljubavi. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «I Allah je ljubomoran, a Njegova ljubomora je kada čovjek uradi ono što mu je On zabranio.» (Muttefekun alejhi)

Peto: Mnoštvo dobrih djela od dobrovoljnih ibadeta poput namaza, sadake, džihada, učenja Kur’ana, nareðivanja na dobro i odvraćanja od zla i tome sličnih djela, jer to su djela koja se u ovim danima mnogostruko nagraðuju. Dobro djelo, pa makar bilo i manje vrijedno, u ovim danima je vrijednije i draže Allahu od djela učinjenog u drugim danima pa makar bilo i vrijednije, pa čak i od džihada na Allahovom putu koji je jedno od najvrijednijih djela, osim ako čovjek u borbi izgubi i svoga konja i prolije mu se krv.

Šesto: U ovim danima općenito je propisano da se donose tekbiri u svako vrijeme, kako danju tako i noću, sve do bajram-namaza. A propisan je i poseban tekbir koji se donosi nakon svakog farz-namaza koji se klanja u džematu. Za one koji nisu na hadždžu ovi tekbiri su propisani da se uče od sabaha na dan Arefata, a za hadžije od poslije podne prvog dana Bajrama. Tekbiri će se donositi sve do ikindije zadnjeg dana Bajrama.

Sedmo: Na prvi dan (jevmun-nahr), kao i u ostalim danima Bajrama (Ejjamut-tešrik) propisano je klanje kurbana. To je bila praksa našega praoca Ibrahima, alejhisselam, kojem je Uzvišeni Allah, umjesto njegova sina, dao da kao žrtvu prinese velikog ovna. Prenosi se i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao žrtvu prinio dva rogata, bijela ovna, koja je zaklao svojom rukom, pri čemu je spomenuo Allahovo ime i donio tekbir, prislonivši nogu na njihove vratove.»  Muttefekun alejhi).

Osmo: Bilježi Muslim i drugi od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Kada vidite mlaðak od zulhidždžeta, neka niko ko želi da kolje kurban, ne uklanja ni dlake (kosa, brada i sl.) ni nokte.» U drugoj predaji stoji: «Neka ne uklanja ni dlake (kosa, brada i sl.) ni nokte, sve dok ne zakolje kurban.» To se, vjerovatno, čini zbog toga da bi se poistovjetili sa onim hadžijama koji sa sobom na hadždž vode kurban. Uzvišeni Allah je rekao: «… a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte.» (prijevod značenja, sura El-Bekare, 196.) Najprije će biti da se ova zabrana odnosi samo na onoga ko kolje kurban a ne obuhvata ni ženu niti djecu, osim ako neko od njih zasebno kolje kurban. Ne smeta da se pri kupanju trlja kosa pa makar i spao neznatan broj dlaka.

Deveto: Svaki musliman bi trebao nastojati da klanja Bajram-namaz gdje god da se klanja, da prisustvuje hutbi i da se njome okoristi. Takoðer bi trebao znati mudrost propisivanja ovoga praznika, da je to dan zahvalnosti i dobrih djela. Zbog toga ga ne bi smio učiniti danom razuzdanosti i obijesti, sezonom griješenja i povećanim činjenjem harama, kao što su pjesme, zabave, opojna pića i tome slično, a što može biti uzrok da mu propadnu sva dobra djela koja je uradio u ovih deset dana.

Deseto: Nakon svega što smo spomenuli, svaki musliman i muslimanka bi trebali da ove dane iskoriste u pokornosti Allahu dž.š., u zikru i zahvali Njemu, u izvršavanju onoga što im je nareðeno, a udaljavanju od onoga što im je zabranjeno, u iskorištavanju ovih sezona dobrih djela i prihvatanju Allahovih darova, nebi li tako postigao zadovoljstvo svoga Gospodara. Allah je Taj koji daje uspjeh i upućuje na pravi put.

 
Prvi put objavljeno: Srijeda, 26 Studeni 2008 23:48
X