HUTBE

Vjerovanje u sudbinu

Preveo: Salih ef. Haušić

Hvala Allahu koji sve s mjerom stvara, koji je stvorio stvorenja zbog određene, Njemu znane mudrosti. On je, uistinu, blag i o svemu obaviješten. Svjedočim da je samo Allah istinski Bog, da nema sudruga, da sva vlast Njemu pripada i da je dostojan da Mu se na svemu zahvaljuje, On, zaista, sve može. I svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik. Poslao ga je, pred Smak svijeta, kao donosioca radosnih vijesti i opominjača da – po Njegovom naređenju – poziva k Allahu, i da bude poput svjetiljke koja sija, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe i one koji njih slijede do Dana sudnjeg!

A zatim:

O ljudi! Bojte se Allaha i vjerujte u Njegovog Poslanika. Iman[1] se sastoji od vjerovanja u Allaha i vjerovanja u Njegove meleke, knjige i poslanike. Uzvišeni Allah kaže:

”Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.”’ [2]

U iman spada i vjera u Allahovo određenje i sudbinu koju On propisuje. Dakle, musliman mora vjerovati da Allah sve zna, i ono što se desilo u prošlosti i šta će se desiti u budućnosti, da zna sve pojedinosti, da Mu ništa nije skriveno, niti nepoznato, ni na nebesima ni na Zemlji. Uzvišeni Allah kaže:

”Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliž‍i od vratne ‍žile kucavice.” [3]

Shodno tome, musliman mora vjerovati da je Allahovo znanje apsolutno i sveobuhvatno i da je Njegovo čuvanje stvorenja savršeno. Pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, Allah je u Levhil-Mahfuzu (Pomno čuvanoj knjizi) zapisao sve šta će se desiti do Sudnjeg dana. Prvi put kada je Allah stvorio Pero (Kalem), naredio mu je: ”Piši!” Pero je upitalo: ”A šta ću pisati, Gospodaru?” On reče: ”Piši sve što će se desiti.” Tada je zapisano sve što će se do Dana sudnjeg dogoditi. Uzvišeni Allah kaže:

”Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!”[4];

”Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko.[5]

Braćo muslimani, vaši životi moraju biti prožeti vjerovanjem da Allah ima Svoju volju i da se, u Njegovom kraljevstvu, dešava samo ono što On hoće, i ne postoji ništa ni na nebesima ni na Zemlji a da to nije u Njegovom vlasništvu. Uzvišeni Allah kaže:

”Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve mož‍e!” [6]

U Njegovoj vlasti ne može se desiti ništa osim onoga što On dopusti, jer Njemu pripada apsolutna vlast i On upravlja nebesima i Zemljom. Ništa se ne može dogoditi, ni blagostanje, ni nevolja, ni strah, ni sigurnost, ni bolest niti neimaština, ni izobilje ako On to ne dozvoli.

Braćo muslimani! Allah je stvorio sve što postoji i na nebesima i na Zemlji, kao što Stvoritelj kaže:

”Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim” [7];

”…Allah stvara i vas i vaša djela.” [8]

I kao što je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje i njihov upravitelj, isto tako je i Stvoritelj čovjeka i njegov upravitelj. Čovjek ima slobodnu volju i sposobnost djelovanja, ali Allah je taj koji mu je podario tu volju i osposobio ga da može djelovati. Da Uzvišeni Allah hoće, oduzeo bi čovjeku razum, pa bi ostao bez vlastite volje, a da hoće, mogao bi ga lišiti i sposobnosti za rad, pa nijedno djelo ne bi mogao uraditi.

Braćo muslimani! Vjerovanje u sudbinu je jedno od šest temeljnih pitanja ove vjere, jer bez vjerovanja u sudbinu nije ispravna ni preostala vjera. Vjerovanje u sudbinu nije isprika za griješenje i činjenje harama, niti opravdanje za zapostavljanje onoga čime Uzvišeni Allah zadužuje čovjeka. Allah, subhanehu ve te’ala, čovjeku daje razum, a time i slobodnu volju, i tako ga osposobljava za rad i djelovanje. Kada bi mu uskratio razum, Uzvišeni Allah ga ne bi kaznio zbog grijeha koje bi u tom stanju uradio, niti bi ga pozivao na odgovornost zbog izostavljanja farzova. Onaj kome je uskraćena sposobnost da obavlja ono što mu je Allah naredio, neće biti pozvan na odgovornost zbog njihovog izostavljanja. Stoga, niko nema pravo reći da je sve unaprijed određeno i da on zato može činiti grijehe i ostavljati farzove, jer je to predodređeno. Takva isprika je kod Uzvišenog Allaha ništavna, za ljudski um je neprihvatljiva, a i u praktičnom životu je odbačena. Uzvišeni Allah kaže u Svojoj Knjizi:

”…o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.”[9]

Da je sudbina opravdanje za griješenje, to opravdanje ne bi se dokinulo slanjem poslanika, jer je sudbina određenje koje se ne mijenja zbog slanja poslanika. Uzvišeni Allah kaže:

”Mnogobošci će govoriti: ‘Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.’ Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: ‘Imate li kakav dokaz da nam ga iznesete?’ Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite.”[10]

Kada bi pitanje sudbine bila valjana isprika za griješenje, Uzvišeni Allah ne bi idolopoklonike koji su se pravdali predodređenjem žestoko kaznio zbog njihovog širka, jer Allah nikome nepravdu ne čini. Zdrav razum pravdanje griješenja i izostavljanje farzova zbog predodređenja također ne prihvata kao ispriku. Onaj ko traži takvu ispriku, on ne zna šta je njemu određeno pa da na temelju tog znanja radi, jer kako se može pravdati nečim što ne utječe na njegove postupke!? Na njegove postupke ništa ne utječe sve dok on ne bude poznavao ono što na njega ima utjecaj.

Kada bi neko napao čovjeka, uzurpirao njegov imetak ili ga ubio, a potom se pravdao Allahovim predodređenjem, tu njegovu ispriku ne bi niko prihvatio, ni onaj kome je zlo učinio, ni ostali ljudi, a ni on sam ne bi prihvatio takvu ispriku od drugoga kada bi njega napali, pa kako on ima pravo da sudbinu smatra isprikom kada povrijedi prava Uzvišenog Allaha!?

Pravdanje griješenja i neizvršavanje Allahovih naredbi, neprihvatljivo je i u praktičnom životu. Naime, kada neko čuje za natječaj ili konkurs za određeno radno mjesto, on aktivno radi na tome da bude prvi, iako je Uzvišeni Allah odredio ko će i u tome uspjeti, i ne zapostavlja preduvjete za postizanje takvog cilja, pa zašto ostavlja ono što mu Allah naređuje kada je u mogućnosti da to uradi i zna da ga to vodi ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu. Zašto, umjesto pravdanja sudbinom, ne uradi za Džennet onoliko koliko radi za to zaposlenje i stjecanje opskrbe!?

U danima školskih ispita vidimo učenike koji žele da postignu dobre rezultate kako marljivo uče, i noći i dane provode u ponavljanju gradiva i učenju. Nikoga od onih koji žele dobar uspjeh nećeš vidjeti da odustaje od učenja i ponavljanja gradiva zbog sudbine, pa kako onda može predodređenjem pravdati svoje griješenje i zapostavljanje farzova, a zna da ga ostavljanje grijeha i činjenje farzova vodi ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu.

Vidimo da čovjek ostavlja hranu koja šteti njegovom zdravlju iako je voli, a ostavlja je zato što se boji da će njeno konzumiranje naštetiti njegovom zdravlju. Tada ne traži ispriku u predodređenju i ne kaže: ”Meni je suđeno da se razbolim, pa nema svrhe da ostavljam hranu koju volim.” Pa zašto, onda, u sudbini traži opravdanje za svoje griješenje kada se zna da mu i to griješenje šteti!?

Kada razuman čovjek, svjestan stvarnosti, razmišlja o onome što se oko njega događa i vraća se Kur’anu i sunnetu Poslanika, r , uviđa da sudbina nije nikakva valjana isprika za ono što on radi po svom vlastitom izboru. Ne postoji nikakvo opravdanje za izostavljanje farzova i činjenje harama. Takvi dokazi su neosnovani i njih izmišljaju samo oni koji su oholi i koji su zalutali.

A što se tiče događaja sudbine u kojima čovjek nema nikakvog udjela, kao što su smrt, pad teškog predmeta na njega koji ga ubije i sl., Allah, subhanehu ve te’ala, neće ga zbog toga pozvati na odgovornost. Također, neće na odgovornost pozvati maloumnu osobu zbog izostavljanja farzova i činjenja harama, niti osobu koja čini haram iz neznanja ili zaborava. Ako se pogriješi iz zaborava, nema odgovornosti za to čak i ako dotična osoba zna da je to djelo haram. Allahov Poslanik, r , rekao je: ”Podignuta je odgovornost sa mojih sljedbenika za ono što urade nenamjerno, iz zaborava ili pod prisilom.[11]

Ovdje se radi o podizanju odgovornosti i grijeha sa počinitelja, jer oni na Sudnjem danu neće odgovarati za to djelo, ali ako se radi o pravu drugih ljudi, oni će na ovom svijetu biti pozvani na odgovornost. Ako maloumna ili maloljetna osoba materijalno ošteti drugu osobu, šteta će biti namirena iz njihovog imetka, ili pak iz imetka njihovog skrbnika. Dakle, sa tih osoba podignuta je odgovornost za grijehe prema Allahu i zbog njih neće odgovarati ni na ovom ni na drugom svijetu, ali će prava drugih biti namirena. To je olakšica koju nam Uzvišeni Allah daje iz Svoje milosti prema nama.

Od Allaha tražim oprosta, pa i vi od Njega tražite oprosta, jer On mnogo prašta i milostiv je!

 

Drugi dio hutbe

Allahu, Gospodaru svjetova, zahvaljujemo! Samo On stvara i upravlja svemirom. Ono što On dopusti, niko ne može spriječiti, i Njegove blagodati niko ne može uskratiti. U Njegovom kraljevstvu ne može se desiti ništa osim onoga što On dopusti. On nije zadovoljan s nevjerstvom Svojih robova. Salavate donosim na vjerovjesnika, r , Muhammeda, sina Abdullahovog, koji je pokornost Allahu činio na najbolji način, strahujući i nadajući se, i nije se pouzdavao samo u sudbinsko predodređenje da će ući u Džennet bez polaganja računa, neka Allah blagoslovi njegovu porodicu i njegove ashabe!

 

Braćo! Znajte da je vjera u sudbinu najveličanstveniji plod imana. Njome se upotpunjuje čovjekov iman i ona je najbolji dokaz ispravnosti vjere. Ko vjeruje u sudbinu, taj je upotpunio svoje vjerovanje i temelje islama. Vjera u sudbinu srcu donosi smirenost i od njega odagnava dunjalučke brige, posebno kada čovjek naiđe na poteškoće u životu. Kada čovjek spozna da ga nije moglo zaobići ono što mu se desilo, niti ga je moglo zadesiti ono što ga je zaobišlo, obuzima ga smirenost i olakšanje. A onaj ko ne vjeruje u sudbinu, on negoduje što ga je zadesila nesreća, a kada ne postigne ono što priželjkuje, on je žalostan, tužan i osjeća tjeskobu, potištenost i uznemirenost. Nekada mu je život jako turoban da bi ga najradije uništio, a neki od onih koji ne vjeruju u sudbinu, zbog problema izvrše samoubistvo. U današnje vrijeme, zbog pomanjkanja vjere u sudbinu, sve je više samoubistava i među muškarcima i među ženama. Oni nastoje pobjeći od stvarnog života i njegovih poteškoća. U danima koje očekuju vide sve crno i obuzima ih beznađe. Uzvišeni Allah obavještava nas da su oni koji vjeruju u kada’ i kader, u teškim situacijama čvrsti i nepokolebljivi i da zbog onoga što im se dešava očekuju Allahovu nagradu. Na taj način i nesreća koja im se desi postaje za njih dobro i njih uvijek prati samo dobro. Uzvišeni Allah kaže:

”Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.” [12]

Alkama je rekao: ”Tako postupa onaj koga zadesi nekakva nesreća ako je svjestan da je to od Allaha i on se s time miri i takvom odredbom je zadovoljan.”

Značenje ovog ajeta je: Onaj koga zadesi nesreća, a on zna da je to od Allaha i da je to On odredio, te se strpi i nada Allahovoj nagradi, Allah njegovo srce uputi, učvrsti i nadomjesti mu gubitak još na ovom svijetu. Allah mu podari čvrsto ubjeđenje i vrati mu ono što mu je oduzeo, ili dadne i bolje od toga što mu je uskratio. Uzvišeni Allah kaže:

”Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i ž‍ivote, i ljetine, a ti obraduj izdr‍žljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo ka‍žu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!”[13];

”Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je tamo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dadne. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce.[14]

Allah nas obavještava da su sve nesreće koje se dese na Zemlji sudbina koja je zapisana u Levhil-Mahfuzu prije samog događanja.

Potom nam Uzvišeni ukazuje na mudrost upoznavanja ljudi sa tim činjenicama, koja se ogleda u tome što takvo saznanje donosi smiraj onima koje zadesi nesreća, pa ne paniče i ne tuguju, niti se vesele zbog Allahovih blagodati toliko da zaborave na Allaha i Njegovu kaznu. Vjerovanje u sudbinu pomaže nam da budemo strpljivi u nesrećama, a zahvalni u izobilju i blagodatima. Ikrime je rekao: ”Nema čovjeka koji se ne veseli i ne tuguje. Neka vaša radost bude zahvalnost, a tuga strpljivost!”

Međutim, to ne znači da treba prestati raditi ono što nam donosi korist, niti ostavljati ono što nas čuva od nedaća. Od nas se samo traži da svoj život uskladimo s vjerom u sudbinu i da radimo ono što nam naređuje Uzvišeni Allah.

Bože moj, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s.,  kao što si blagoslovio  Ibrahima, a.s.,  i rod Ibrahimov, a.s., zaista si Ti hvaljen i slavljen. Bože moj, obaspi blagodatima Muhammeda, s.a.v.s., i rod Muhammedov, s.a.v.s., kao što si blagodatima obasuo Ibrahima, a.s.,   i rod Ibrahimov, a.s.,  zaista si ti hvaljen i slavljen!

Bože naš, podari Svoje zadovoljstvo četverici prvih halifa: Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji!

Bože naš, podari nam čvrstu vjeru i skrušeno srce!

Bože naš, molimo Te da nam podariš uputu, bogobojaznost, čistotu srca i neovisnost o ljudima!

Bože, oprosti svim pravim vjernicima, i živima i onima koji su preselili na ahiret! Bože, daj da naše ponašanje bude lijepo, Ti to možeš!

Bože, onaj koga Ti uputiš, neće zalutati, a onaj koga Ti u zabludi ostaviš, nikada pravi put neće pronaći!

Bože, niko ne može izmijeniti sudbinu koju Ti propisuješ, niti može spriječiti blagodati onima kojima ih Ti daruješ!

Bože, molimo Te da nam podariš dobro na ovom i drugom svijetu!

Bože, daj nam snage da istrajemo na pravom putu!

Bože, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju islam i muslimane!

Bože, smiluj se našoj braći koja se bore na Tvom putu, ma gdje oni bili! Ti si moćan i snažan!

Naša posljednja dova su riječi: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”

 

 




[1] Vjerovanje.

[2] El-Bekare, 285.

[3] Kaf, 16.

[4] El-Hadždž, 70.

[5] El-Hadid, 22.

[6] El-Maide, 120.

[7] Ez-Zumer, 62.

[8] Es-Saffat, 96.

[9] En-Nisa’, 165.

[10] El-En’am, 148.

[11] Hadis bilježi Ibn Madže, a po mišljenju šejha Albanija hadis je vjerodostojan.

[12] Et-Tegabun, 11..

[13] El-Bekare, 155-157.

[14] El-Hadid, 22-23.

Print Friendly  Vjerovanje u sudbinu pf button both



X