Vjerovanje starica iz Nejsabura

Priredio: Mithad R. Ćeman
Vjerovanje starica iz Nejsabura allah11Bajke i priče pune su događaja u kojima neki hrabri heroj krene na put do kraja svijeta u potrazi za nečim, ne znajući da se to upravo nalazi u njegovom susjedstvu. Mi danas, pretražujemo biografije selefa, na čemu trebamo ustrajati i na tome umrijeti, kako bismo upoznali živi islam, a da li smo se zapitali imamo li živućih primjera u svojim komšilucima ili možda u svojim kućama!? El-Džuvejni, na samrtničkoj postelji, rekao je: “Budite mi svjedoci da se odričem svakog stava koji sam izrekao a koji se suprotstavlja onome što su izrekli ispravni prethodnici i umirem na čemu umiru starice iz Nejsabura.” Eš-Šehrestani rekao je: “Držite se vjere starica jer je to najdragocjenija nagrada.”

Prenosi se da je jedan od učenjaka iz reda ranijih generacija, a kaže se da je riječ o Ibn Sirinu ili Fehruddinu er-Raziju, prolazio gradom a ulice su bile pune studenata koji su ga okruživali. Na tom putu našla se starica koja je upitala o čemu se radi. Odgovorili su joj da je riječ o velikom učenjaku koji zna hiljadu dokaza Allahove jednoće. Na tu tvrdnju odgovorila je: “Tako mi Allaha, da se u njegovom srcu nije našlo hiljadu sumnji po pitanju Allahove jednoće, ne bi tragao za hiljadu dokaza.” Ove riječi su prenesene ovom učenjaku pa je izjavio: “Allahu moj, opskrbi me imanom poput imana starica.” Ova dova se prenosi i od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu.

El-Fehr er-Razi rekao je: “Znajte da sam bio čovjek koji voli znanje, tako da sam pisao o svim oblastima, nisam se ograničavao ni količinom ni kakvoćom, bez obzira radilo se o istini ili zabludi. Oprobao sam put skolastičara i filozofske metodologije, pa u svemu tome nisam našao korist sličnu koristi koju sam našao u Kur’anu i zato kažem: ‘Moja vjera je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moja knjiga je Kur’an časni…’”

Šta se onda smatra pod pojmom “iman starica”?

Ovim pojmom opisuje se jednostavnost u poimanju tevhida, jer staricama u muslimanskim zajednicama nije potrebno dokazivati da je Allah jedan, da je Onaj koji sve može, Onaj koji stvara, nagrađuje za učinjeno dobro i kažnjava za učinjeno zlo jer ih je život ubijedio u sve to. To je ono što je urezano u srca starica, po tome su se vladale i živjele i ne prihvataju nikakvu raspravu na tu temu.

To je ta prirodna vjera (fitra) u kojoj nas je Allah stvorio, vjera u kojoj nema sumnji, niti pretvaranja, čista vjera koja sa povjerenjem prima ono što je došlo od Allaha i što je došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od skolastike i filozofije. To je prvi metod dokazivanja Božijeg postojanja upravo kroz izvornu ljudsku prirodu ili metod fitreta, koji bismo mogli nazvati “sklonost ka Bogu”.

Uzvišeni Allah rekao je: “Ti upravi lice svoje vjeri – islamu, na njemu ustrajavši! Prihvatite se Allahove čiste vjere prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.” (Er-Rum, 30.)

Ibn Kesir, u komentaru ovog ajeta, rekao je: “Uzvišeni kaže: upravi lice i ustraj u svojoj vjeri, pravoj vjeri Ibrahima, alejhis-selam, u koju te je uputio Allah i tebi je upotpunio do savršenstva, a ti, pored toga, budi ustrajan u svojoj ispravnoj vjeri prema kojoj je Allah stvorio Svoja stvorenja, jer Allah je Svoja stvorenja stvorio tako da Ga spoznaju i da Ga smatraju jednim u svemu i da nema drugog boga osim Njega, kao što je već ranije spomenuto u riječima Uzvišenog Allaha: ‘…i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe. ‘Zar ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovorili: ‘Jesi, mi svjedočimo’ (El-E‘araf, 172), i u hadisi-kudsiju: ‘Ja sam, zaista, Svoje robove stvorio pravovjernim (na fitri), pa su ih šejtani odvratili od njihove vjere’ (bilježi Muslim), a u  hadisima ćemo spomenuti da je Uzvišeni stvorio ljude da budu skloni islamu, pa su onda neki od njih odlutali u jevrejstvo, kršćanstvo i vatropoklonstvo.

Uzvišeni Allah kaže: “Nema izmjene Allahove vjere!” Pod sintagmom “Allahove vjere” podrazumijeva se da nema izmjene vjere – Islama prema kojoj je On stvorio ljude. Prenosi El-Buhari od Ebu Hurejre da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Svako se dijete rodi u pravoj vjeri, pa ga roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom, kao što životinja rodi životinju potpunog tijela, pa da li zapažate na njoj ikakve nedostatke?’ Zatim rekao je: ‘Prihvati se Allahove čiste vjere prema kojoj je stvorio ljude. Nema izmjene Allahove vjere, to je prava vjera.’” Prenosi Muslim.

Prenosi imam Ahmed od El-Esveda b. Seri‘a et-Tejmija da je rekao: “Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ratovao uz njega, te postigao uspjeh. Ljudi su se tada borili pa su ubijali djecu. Za to je saznao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Šta je sa ljudima koji su prešli granicu u ubijanju, pa ubijaju djecu?’ Jedan čovjek reče: ‘O Allahov Poslaniče, ali oni su sinovi mnogobožaca’, a on reče: ‘Ne, to je vaše mišljenje da su sinovi mnogobožaca’, zatim, reče: ‘Ne ubijajte djecu, ne ubijajte djecu!’, te: ‘Svaka se osoba rodi u pravoj vjeri, dok se o sebi ne izjasni svojim jezikom, pa je roditelji učine židovom ili kršćaninom.’”

Allah, dželle šanuhu, kaže: “…to je prava vjera…”, tj. pridržavanje pravih propisa (šerijata) i prave vjere je prava, istinska vjera, “…ali većina ljudi to ne zna!”, tj. ne znaju pravu vjeru, kao što kaže Uzvišeni Allah: “…a većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici.” (Jusuf, 103.)

Uzvišeni Allah kaže: “Obraćajući Mu se predano”, tj. vraćajući se Njemu: ”…bojte se Njega”, tj. bojte Ga se, “…i obavljajte namaz”, a on je veličanstvena pokornost.

“…i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju”, nego vjerujte da je Allah jedan i iskreno Mu ibadet obavljajte i ne tražite sa njim ništa osim zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Ibn Džerir kaže da je Muaz b. Ebu Merjem rekao: “Prolazio je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, pored Muaza b. Džebela pa ga je upitao: ‘Šta su temelji ovoga ummeta?’ Muaz je odgovorio: ‘Postoje tri i oni su spasonosni: čisto vjerovanje (ihlas), a to je prava vjera, Allahova vjera, prema kojoj je stvorio ljude; namaz, a on je vjera (millet); i pokornost (ta‘at), a ona je zaštita (‘ismet).’ Omer mu je na to kazao: ‘Istinu si rekao!’” (Pogledati komentar 30. ajeta sure Er-Rum u Tefsiru Ibn Kesira)

Moramo se vratiti ovoj prirodnosti koja je duboko usađena u našu narav i karakter, a to je vjera u Allaha, i tu prirodnost (fitru) moramo iskoristiti kako bismo preostali dio bošnjačkog naroda vratili njihovoj izvornosti. Fitra je još jedna od mnogih blagodati i milosti od našeg Gospodara sa kojom nam je data šansa i prednost u borbi protiv prokletog šejtana.

 

Dodatak tekstu:

El-Džuvejni: Ebul-Me‘ali Abdul-Melik b. Abdullah b. Jusuf b. Muhammed el-Džuvejni, poznat pod nadimkom Imam dva harema. Rođen je 419., a umro 478. hidžretske, odnosno 1028. – 1085. godine u mjestu Džuvejn, u blizini Nejsabura, u koji se i vratio poslije školovanja u Bagdadu, Mekki i Medini. Iza sebe je ostavio mnoga djela iz šafijskog fikha i eš‘arijske akide.

Eš-Šehrestani: Ebul-Feth Muhammed b. Abdul-Kerim b. Ebu Bekr Ahmed eš-Šehrestani. Rođen je 479., a umro 548. hidžretske, odnosno 1086. – 1153. godine u Šehrestanu, koji se nalazi između Nejsabura i Havarizma. Poslije školovanja u Bagdadu vratio se u rodno mjesto u kojem je i umro. Bio je prvak u poznavanju skolastike, raznih vjera i vjerovanja ljudi i filozofskih pravaca, ali pored tih tema pisao je i o eš‘arijskoj akidi i šafijskom fikhu, tefsiru i historiji. Njegovo najpoznatije djelo El-Milel ven-nihel koja govori o razlikama i skupinama među muslimanima, o nebeskim vjerama i skupinama među njima, ali i o idolatrijskim učenjima i vjerskim shvatanjima.

Fehruddin (El-Fehr) er-Razi: Ebu Abdullah Muhammed b. Umer b. El-Hasan b. El-Husejn et-Tejmi er-Razi. Rođen je 544., a umro 606. hidžretske, odnosno 1150. – 1210. godine u gradu Er-Rej u Taberistanu. Učio je pred mnogim učenjacima svog vremena među kojima je i njegov otac. Iza sebe je ostavio mnoštvo pisanih djela iz oblasti vjerovanja, šafijskog fikha, filozofije, tefsira. Njegovo najpoznatije djelo upravo je iz oblasti tefsira Mefatihul-gajb, u kojem se primjećuju mu‘atezilski stavovi, jer je davao prednost raciju. Izučavao je i pisao o prirodnim naukama poput fizike, hemije, medicine i astronomije. Postoji razilaženje oko razloga njegove smrti jer ima tvrdnji da je otrovan.

Ibn Sirin: Ebu Bekr Muhammed b. Sirin el-Ensari el-Basri, otac mu je oslobođeni rob Enesa b. Malika, radijallahu anhu, sluge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rođen je dvije godine pred kraj hilafeta vladara pravovjernih Osmana b. Affana, radijallahu anhu, a dvije decenije kasnije, postao je jedan od najpoznatijih tabiina i najučenijih muslimana svoga vremena. Murid el-Idžli za njega je rekao: “Nisam vidio čovjeka da je toliko oštrouman u svojoj pobožnosti, niti da je toliko pobožan u svome fikhu kao što je Muhammed b. Sirin.” Umro je 110. hidžretske godine, 100 dana poslije smrti El-Hasana el-Basrija, u osamdesetoj godini života.

Nejsabur: To je grad koji se trenutno nalazi na sjeveroistoku Irana dok je nekada bio glavni grad zasebne pokrajine Horosan. U vrijeme Abasijske države bio je jedan od najpoznatijih i najrazvijenih oblasti sa aspekta kulture, trgovine i arhitekture. Grad je porušen u velikom zemljotresu 540. Hidžretske, a i ono što je preostalo dokrajčili su Mongoli u svom pohodu 618. h. odnosno 1221. godine.


Print Friendly  Vjerovanje starica iz Nejsabura pf button both



X