Virtualna vrata smutnje

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Virtualna vrata smutnje upitnik1Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neć pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (El-Enfal, 25.) Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vrijeme će se približiti, istinske nauke će nestati, smutnje i fitne će se proširiti, škrtost će zavladati i herdž će se pojaviti.” Na pitanje šta je to herdž, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Masovno ubijanje.” (Buharija i Muslim)

Vrijeme smutnje i fitne koje je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u navedenom, ali i mnogobrojnim drugim hadisima, ponajviše sliči vremenu u kojem mi živimo, jer su u njemu prisutne sve vrste fitne, smutnje i nereda, od nestanka istinskog znanja, neznaboštva, pojave i slijeđenja mnogobrojnih zabludjelih ideja, širenja laži, nemorala, razvrata, neizlječivih bolesti, pa do opće nesigurnosti, straha i masovnih pokolja. Savremeno čovječanstvo guši se u silnim valovima smutnji i kao da od dunjalučkog života nije ostalo ništa osim smutnji i belaja kako je, još prije više od četrnaest stoljeća, kazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ”Od dunjaluka nije ostalo ništa osim belaja i iskušenja, pa pripremite za ta iskušenja mnogo strpljivosti.” (Taberani)

Sve fitne interneta

U ovoj hutbi posebno želimo spomenuti opasnu fitnu i smutnju interneta, na koju aludira i predaja od Huzejfe, r.a., u kojoj je ovaj ashab rekao: ”Samo što vas nije sustiglo zlo iz nebesa koje će doprijeti i do najzabitije beživotne pustinje.” (Ibn Ebi Šejbe) Uistinu, teško je danas naći i jednu nastambu, i jedan šator u arapskoj pustinji, a da pored njega nema satelitska antena i da nema interneta. Internetske mreže postale su prave paukove mreže u koje se uhvatilo milione ljudi i putem njih se, brzinom svjetlosti, širi svaka vrsta zla i smutnje.

Naravno, internetu se, kao sofisticiranom izumu sa nevjerovatnim mogućnostima, ne mogu poricati mnogobrojne koristi, kao što je brza i efikasna komunikacija, trenutačni prenos informacija s jednog na drugi kraj zemlje, brza  razmjena ideja, trgovina, besplatan pristup ogromnom naučno-knjižnom fondu iz svih naučnih disciplina, itd.,  ali su, potvrđuju to i ozbiljne naučne studije i  statistički podaci, internetsko zlo, smutnja i šteta, mnogo veći od dobra i koristi koje nudi. Zašto? Pa, zato što ti egzaktni statistički podaci govore o tome da većina konzumenata interneta naglasak stavlja na njegovu štetnu stranu i učestvuje u širenju smutnje u društvu, da daleko najveći procenat korisnika interneta, posebno omladina i djeca, posjećuje stranice sa nemoralnim sadržajem, da se preko mnogobrojnih društvenih mreža (poput facebooka) i portala plasiraju i šire najgnusnije laži, vrši propaganda i vode pravi virtulani (politički, ideološki i ekonomski) ratovi, te da je savremeni čovjek naprosto postao ovisnik o internetu.

Pojavom interneta postali su nam jasniji i mnogi hadisi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima je upozorio ummet na vrijeme u kojem će se proširiti blud i razvrat tako da će se masovno i javno činiti, što je jedan od predznaka Sudnjega dana. Ako uzmemo u obzir da danas, naprimjer, postoji stotine hiljada internetskih stranica sa nemoralnim sadržajem i da milioni ljudi posjećuju te stranice i koriste druge mogućnosti interneta za činjenje i širenje razvrata, onda će nam biti jasno da se taj predznak Sudnjeg dana obistinio u našem vremenu. Bluda i razvrata je bilo u svim generacijama, ali nikada kao danas nije postojala mogućnost da se stotine hiljada ljudi sa raličitih strana svijeta nađu na tom putu propasti, ponora i džehennemske vatre, u jednom trenutku.

Kao što nam je postalo jasno da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često upozoravao na pojavu smutnji i fitni upravo zbog kobnih posljedica koje one ostavljaju na čovjeka kao ličnost i na društvo u cjelini. A posljedice spomenutih smutnji su sveopća dezorijentiranost savremenog čovjeka, koji, i pored svekolikih naučnih dostignuća i intelektualnih ostvarenja, raspamećen luta i tumara kroz život, bez jasnog cilja, bez spoznaje istine i bez upute, i koji maksimalno radi u korist svoje štete.  Ljudi se u naše vrijeme, shrvani belajima i smutnjama koje su sami prouzročili, ponašaju upravo onako kako ih je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Asima ibn Damre, koji kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će ovaj ummet snaći pet vrsta smutnje, dodavši: ”A zatim će se pojaviti fitna poput ogromnih morskih valova; u to vrijeme ljudi će se ponašati kao stoka, potpuno raspamećeni.” (Ibn Ebi Šejbe) Zatim, posljedice tih smutnji jesu i razoreni brakovi, uništene porodice, pokidane bratske, rodbinske i prijateljske veze, nepovjerenje, mržnja i neprijateljstvo među ljudima i narodima, jednom riječju, urušavanje temelja na kojima opstoji društvo. Smutnje i fitne ipak ne bi bile toliko opasne, ma koliku razornu moć imale, da ih ljudi, kao razumna i moralna bića, na osnovu sposobnosti koje im je Allah dao, izbjegavaju i da, kada ih osjete i izdaleka ugledaju, pozatvaraju sva ”vrata” na koja bi smutnje mogle ući i pripreme se za njihov dolazak kao što se pripremaju za razorne morske oluje i zemljotrese. Međutim, problem je u tome što ljudi danas sami kucaju na vrata smutnji i vlastitim rukama im otvaraju sve kapije i sve prolaze.

Muslimanska naivnost i neznanje u službi antiislamske propagande

Pored spomenutih zala i smutnji koje se plasiraju i šire putem interneta, ova mreža se posebno koristi u borbi protiv islama i u širenju antiislamske propagande. Neprijatelji islama, nošeni iracionalnom mržnjom prema islamu i muslimanima, na svim stranama svijeta traže greške i ispade muslimana preko kojih onda napadaju i vrijeđaju islam i njegovo učenje. Tu potragu internet im je maksimalno olakšao, tako da stručnjaci za propagandu ne moraju putovati i prevaljivati silne kilometre niti trošiti dragocjeno vrijeme i novac kako bi se domogli željenog materijala koji mogu iskoristiti za svoju otrovnu propagandu. Dovoljno je pogledati samo domaće, bosanske medije, naročito njihova elektronska izdanja vijesti u kojima se iznose greške i razne bizarnosti pojedinih muslimana i uvjeriti se da je to daleko najčitanije internetsko štivo na koje se odmah nadovezuje hiljade kilometarskih komentara praćenih uglavnom psovkama i izljevima mržnje prema islamu i muslimanima.  Kada neki ”daija” ili ”šejh” izjavi (izvali) da silovatelji žene na trgu Tahrir imaju šerijatsko opravdanje i pokriće za taj zločinački čin, kada na nekim islamskim portalima osvane naslov ”ko smatra da terorizam nije od islama on je nevjernik”, kada kojekakvi misionari viču kako Srbi i Hrvati moraju plaćati džiziju i harač u BiH, onda se njihove nesuvisle izjave pripisuju islamu i svim muslimanima. To je ta smutnja i zlo koje nesavjesni pojedinci tovare na pleća svih muslimana, a koju im omogućava internet. Nažalost, većina muslimana danas nije svjesna ove fitne. Nismo svjesni koliko svojim neodgovornim postupcima, neobrazovanjem i pogrešnim interpretiranjem, pa i prakticiranjem islama, saučestvujemo u borbi protiv islama i muslimana i koliko se svakodnevno u našem inboxu loših djela gomila riječi, izjava, poruka i tragova za koje ćemo biti pitani na Sudnjem danu.

O općoj nekulturi, (ne)higijeni govora i vokabularu koji je isključivo u znaku psovki, uvreda, ponižavanja i omalovažavanja muslimana neistomišljenika, da i ne govorimo. Koji god musliman čita te uvrede i psovke, ne može a da se ne zapita: pa, jesu li ovi muslimani ikada čuli za hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao ashabe: ”Znate li ko je bankrot?” Odgovorili su: ”Kod nas je bankrot onaj koji je ostao bez dinara i dirhema.” Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Pravi bankrot je onaj čovjek iz moga ummeta koji na Sudnji dan dođe sa namazom, postom, zekatom, ali je ovoga opsovao, onoga uvrijedio, onoga potvorio, onome imetak nepravedno uzeo, onoga udario, pa će se svima njima nadoknaditi od njegovih dobrih djela, a ako kod njega nestane dobrih djela, onda će se njihovi grijesi njemu natovariti i on će biti bačen u vatru.” (Muslim) Ili pak za hadis od Ibn Omera u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O vi koji ste islam posvjedočili svojim jezicima, a u čijim srcima se iman (iskreno vjerovanje) još nije učvrstio, ne vrijeđajte muslimane, i ne istražujte njihove mahane, jer ko bude istraživao mahane muslimana, Allah će ”istraživati” njegove mahane, a kome Allah bude ”istraživao” mahane, osramotit će ga u vlastitoj kući.” Ibn Omer je zatim pogledao u Ka’bu i rekao: ”Kako si veličanstvena i kako je samo velika tvoja svetost, ali svetost muslimana je veća od tvoje.” (El-Munziri, Et-tergib ve-t-terhib, 3/241.) A njegov otac, Omer, r.a.,  govorio je: ”Čuvajte se fitne i smutnje jezika, jer su posljedice fitne jezika, slične posljedicama sablje.”

Nije zlato sve što sija

Jedan od glavnih razloga zašto današnji muslimani lahko upadaju u mreže smutnji i nasjedaju na propagandu kolovođa smutnje i fitne, jeste to što stvarnost vide onakvom kakva ona nije, i što ih obmanjuje izgled i prividni sjaj i ljepota izvanjskog. A da su ljudi skloni suditi po vanjštini svjedoči i hadis u kojem se spominje da je jedna siromašna žena iz Benu Israila stajala pored puta držeći u naručju svog sinčića i hraneći ga iz svojih grudi. Tada je pored nje naišao neki uglednik na divnom konju, obućen u skupocjeno odijelo, pa je žena, diveći mu se, rekla: ”Allahu dragi, učini da moj sin bude kao ovaj čovjek.” U tom trenutku dijete je prestalo dojiti, i reklo je: ”Allahu dragi, ne dozvoli da budem kao ovaj konjanik.” Nakon toga su proveli jednu crnu i neurednu djevojku koju su ljudi tukli i bičevali, potvarajući je za blud i krađu, pa je ona žena rekla: ”Allahu dragi, ne dozvoli da moj sin bude kao ova djevojka!” Dijete je ponovo prestalo dojiti i reklo je: ”Allahu dragi, učini da budem kao ova djevojka.” Kako god ovo pravilo važi za pojedince, važi i za društva, nacije i države. U naše vrijeme mnogi muslimani su zadivljeni i obmanuti vanjskim sjajem i prividnom moći vodećih svjetskih država i nacija, a ne vide da su ta društva u svojoj suštini, u svojoj srži, truhla i moralno propala i da liče na lijepu zgradu sagrađenu na podlokanoj obali, koja samo što se nije srušila. A glavni uzrok takvog gledanja na stvarnost jeste nerazumijevanje suštine života i nerazumijevanje Allahove vjere i upute, kao što je rekao Huzejfe, r.a.: ”Neće ti štetiti fitna dok god poznaješ i razumiješ vjeru. Prava smutnja nastaje onda kada ti se pomješaju istina i laž.”

Samo istinskim vraćanjem u okrilje Allahove vjere i ispravnim razumijevanjem i primjenom vjere, sačuvat ćemo se opasnih fitni koje vrebaju sa svih strana, a u isto vrijeme ćemo osujetiti namjere raznih smutljivaca koji žele da utrnu Allahovo svjetlo i da se i mi, zajedno s njima, utopimo u moru smutnji i završimo u džehennemskoj provaliji. U to ime neka nam je uvijek na umu hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Allah navodi primjer pravog puta, s njegove desne i lijeve strane su zidovi na kojima su vrata, a na vratima su spušteni zastori. Na početku tog puta stoji glasnik koji govori: ‘O ljudi, krenite ovim putem svi i nikako ne skrećite s njega!’ Iznad puta stoji drugi glasnik koji,  ako neko pokuša skinuti zastor sa kapije, govori: ‘Teško tebi, ne otvaraj ta vrata, jer ako ih otvoriš otići ćeš u ponor!’ Taj put je islam, njegovi zidovi su Allahove granice, vrata sa zastorom su Allahove zabrane, glasnik na početku puta je Allahova Knjiga, a glasnik iznad puta je glas imana u srcu svakog vjernika.”

Saff br. 334.

 

Print Friendly  Virtualna vrata smutnje pf button both



X