130

“Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši”

Autor: dr. Omer b. Abdullah el-Mukbil

Preveo: Abdurrahman Kuduzović

Ovo kur’ansko pravilo spomenuto je u kontekstu govora o nasljednom pravu, i ono je pokazatelj toga da je Allah, džellešanuhu, sa znanjem i mudrošću objavio šerijatske propise, odnosno pokazatelj je toga da je čovjekovo znanje nedostatno. Allahove su, džellešanuhu, riječi: “Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši…” (en-Nisā, 11) i one znače sljedeće: vi ne znate hoćete li od roditeljā ili ćete od djece, a nasljednici su i jedni i drugi, imati veću korist na ovom i na budućem svijetu. Neki od vas misle da je roditelj korisniji, a ispostavi se da je dijete korisnije, i obratno. A Ja znam šta je za vas bolje, te sam odredio kako treba biti, pa slijedite Moje odredbe.

Predislamski su Arapi proizvoljno dijelili ostavštinu, pa bi katkad roditeljima dodjeljivali njezin veći dio, nekad bi djeci davali više, a ponekad bi im davali istu količinu imetka. Sveznajući Allah objavio je ajete u kojima se precizno naznačuje koliko kojem nasljedniku treba pripasti, pa je time poništeno proizvoljno dijeljenje ostavštine.

Kur’ansko pravilo: “Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši” možemo primijeniti u praktičnom životu, i to kad je riječ o ispravljanju grešaka, razumijevanju i nekim društvenim pojavama.

Neki bračni parovi imaju samo žensku djecu i zato žive u tjeskobi i brigama. Njima ovo pravilo ulijeva u srce zadovoljstvo Allahovom odredbom i čvrsto vjerovanje da su mnogim roditeljima kćerke donijele više koristi i dobra nego sinovi. Navest ću jedan zanimljiv slučaj kao potvrdu ovom što govorim. Upoznao sam starca čiji su sinovi živjeli daleko od njega, pa nemoćan i oronuo nije imao mnogo koristi od njih, ali mu je posebnu pažnju ukazala njegova kćerka jedinica, izdržavala ga najbolje što je mogla i brinula se o njegovu zdravlju. Istinu je Allah rekao: “Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši…” (en-Nisā, 11). A korist na ahiretu bit će neuporedivo značajnija i veća. Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je, tumačeći 11. ajet sure en-Nisā: “Kad je riječ o roditeljima i djeci, Gospodar će na ahiretu dati višu džennetsku razinu onom ko je bio bolji vjernik, i dopustit će da se roditelji i djeca jedni za druge zauzimaju. Da usreći i djecu i roditelje, priključit će djecu roditeljima ako roditelji budu na višoj razini, i obratno.”

Nažalost, neki ljudi koji imaju samo žensku djecu ne prihvataju sudbinu i ljute se, pa, štaviše, prijete svojim suprugama da će ih kazniti ukoliko ne rode sina, kao da one upravljaju time šta će roditi. Oni su primjer ogromnog neznanja. Ta može li se čovjeku prigovoriti zbog onog na šta ne može utjecati!? Kamo sreće da takvi nerazumni ljudi razmisle o kur’anskom pravilu: “Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši” i o Božijim riječima: “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda. – On uistinu, sve zna i sve može” (eš-Šūrā, 49, 50). K tome, nezadovoljstvo onim što dragi Allah podari čovjeku dovoljan je razlog da se Silni Allah naljuti na čovjeka. Lijepo je da se čovjek kome su uskraćena muška djeca također prisjeti hadisa u kojima se govori o vrijednosti i vrlinama onog ko odgoji kćerke. One roditelje kojima su uskraćeni sinovi može se podsjetiti i na to da tjeskoba koju osjete i ljutnja koju pokazuju ne mogu promijeniti stvarnost.

Istina je da većina ljudi voli sinove, no vjernik koji je lišen muške djece to iskušenje posmatra u svjetlu strpljivosti i zadovoljstva Allahovim davanjem, a to je ibadet. Štaviše, neki odani vjernici mogu postići i stepen zahvaljivanja Allahu na tom iskušenju, znajući da je ono što im je Allah dao bolje od onog što bi oni sami za sebe odabrali. Usto, imaju na umu da ih je Mudri Allah, možda, poštedio velikog zla. El-Hidr je ubio onog dječaka i taj svoj postupak ovako objasnio: “‘…što se onog dječaka tiče, roditelji su njegovi vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dadne boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg.’” (El-Kehf, 80, 81)

Kur’ansko pravilo koje ovdje razmatramo utjeha je i onima čija su djeca rođena s određenim tjelesnim nedostatkom, bez obzira na to radilo se o hendikepu u čulu sluha ili vida, razumu ili udovima. Njih treba podsjetiti na uzvišene Božije riječi: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (el-Bekara, 216) i treba ih također podsjetiti na to da im hendikepirana djeca mogu donijeti više koristi na ovom i na budućem svijetu. Kad je riječ o koristi na ovom svijetu, ona se ogleda u tome da to roditelje potakne na iskrenu vezu s Allahom, pa uživaju u obraćanju Njemu za pomoć i nadaju se izlazu. I nije nepoznato da su ova i slična iskušenja potaknula mnoge ljude na strpljivost i trpljenje, a to ne bi postigli da nisu bili iskušani. A kad je riječ o koristi na ahiretu, možda to bude razlog da Milostivi Allah one koji su iskušani hendikepiranom djecom podigne na stepene koje svojim djelima ne bi mogli zaslužili.

 

 

Print Friendly  “Vi ne znate ko vam je bliži po koristi, roditelji vaši ili sinovi vaši” pf button both



X