Društvo i politika

Vapaji muslimana Mijanmara

55pregledi

Preveo: Abdullah Nasup

Nakon neuspjeha međunarodne zajednice da zaštiti muslimane Mijanmara, hoće li neko pokazati barem saosjećanje za njihove patnje? Muslimani Mijanmara, bivše Burme, ponovo proživljavaju tragične trenutke. Budisti, ohrabreni trenutnim stanjem nemoći islamskog ummeta koji izjedaju brojne rane, ponovo čine zločine i ugnjetavaju našu braću u Mijanmaru. Krvavi događaji i stravični zločini kojima su ponovo izloženi muslimani mijanmarske pokrajine Arakan podsjećaju nas na teror koji nad muslimanima ove pokrajine već šezdeset godina uz podršku vlasti provode ekstremni budisti iz pokreta Mag. Iz tih razloga UN je muslimane Arakana proglasio za jednu od najugroženijih manjina u svijetu. Cijenjeni dr. Sa‘d ibn Abdullah el-Burejk održao je predavanje o ovoj tragediji podstičući muslimane i međunarodnu zajednicu da zaustave ovaj etnički rat koji se vodi protiv muslimana pokrajine Arakan čiji broj iznosi oko milion, dok je ukupan broj muslimana u Mijanmaru oko deset miliona. UN smatra da su muslimani Arakana jedna od najugroženijih manjina na svijetu. Više od milion muslimana prognano je i prisiljeno na prelazak u Bangladeš gdje žive kao izbjeglice. Budisti u skupinama patroliraju ulicama naoružani noževima i nazubljenim maljevima i ubijaju muslimane. U Mijanmaru živi oko deset miliona muslimana, što je oko 20% od ukupnog broja stanovnika. Muslimani i ovoj zemlji već više od sedamdeset godina izloženi su različitim načinima zlostavljanja i ubijanja, a jedan od tih načina jeste i plan etničkog čišćenja muslimana Arakana putem paljenja njihovih domova.

 

Duga tragedija muslimana Burme

Izražavajući žalost zbog teškog stanja muslimana, njihove nemoći i razjedinjenosti, zbog čega su neprijatelji ohrabreni da ih napadaju i čine strašne zločine nad njima, dr. El-Burejk počinje svoje predavanje: “I dok saosjećamo sa tragedijom i patnjama naše braće u voljenoj Siriji, koja prkosi i ne da se pokoriti šamskom krvniku i njegovim bandama plaćenika, do nas počinju dopirati plač, krici i jauci muslimana iz jedne pokrajine u dalekoj Burmi, muslimana čija krv teče potocima. U Burmi, zaboravljenoj rani ummeta.” Dr. El-Burejk naglašava da muslimani Burme, današnjeg Mijanmara, odavno proživljavaju tragediju koja je danas intenzivirana jer za muslimanima niko ne žali, dok su sami muslimani nemoćni, a ummet pati od brojnih rana. Zato su budisti ponovo krenuli u pokolj i zločine protiv naše braće koji ionako već dugo žive potlačeni i progonjeni u Burmi. Svi se sjećamo pokolja nad muslimanima pokrajine Arakan koji su prije šezdeset godina uz podršku vlasti počinili pripadnici ekstremne budističke skupine zvane Mag. Oni su, iskorištavajući potpuno odsustvo medijske pažnje, podvrgli muslimane teškim patnjama od kojih su se samo rijetki spasili.

 

Islam u Burmi

El-Burejk nas upoznaje sa historijom islama u Burmi te nekim geografskim, političkim i demografskim podacima o Burmi. Ovu zemlju je u devetnaestom vijeku, 1824. godine, okupirala Britanija, od koje je nezavisnost stekla tek 1948. godine. Jedan od najvećih gradova je Yangon, danas Rangoon, a nekada je bio i glavni grad zemlje. Posredstvom muslimanskih trgovaca u doba halife Haruna er-Rešida, 172. h.g. / 788., islam stiže u Burmu i ubrzo se širi zemljom jer su ljudi obasjani svjetlom tevhida u velikom broju hrlili u islam oslobađajući se tame paganstva, nevjerstva i širka. Sultan Sulejman-šah na području Arakana osnovao je islamsku državu koja se održala oko tri i po vijeka – postojala je od 1430. do 1784. godine. Tokom tog perioda njom je vladalo 48 kraljeva, muslimana, a posljednji je bio Selim-šah tokom čije se vladavine država Arakan proširila na područja nekih susjednih država. Imenica Arakan sastavljena je od riječi ara – Arapi, i kan – zemlja, i znači zemlja Arapa, jer je to bila slobodna i nezavisna islamska država u jugoistočnoj Aziji. Međutim, nakon što je okupirana od strane Burme – Mijanmara, postala je jedna od deset pokrajina Unije Burma. U Burmi egzistiraju brojne religije, a većina stanovnika ispovijeda budizam, a sama Burma je epicentar budizma i stjecište budista iz cijelog svijeta koji tokom čitave godine hodočaste njene hramove i kipove svojih božanstava. Postoji, također, i skupina muslimana na sjeveru zemlje. Muslimani čine oko 20% stanovnika Burma, a većina ih živi u pokrajini Arakan, okupiranoj od strane Burme.

 

Početak tragedije arakanskih muslimana

Tragedija muslimana Mijanmara (Burme) počinje 1784. godine kada budistički kralj Burme Bodavpaja, želeći spriječiti širenje islama u tom dijelu svijeta, osvaja Arakan i pripaja ga Burmi. Odmah po osvajanju, naredio je uništavanje tragova islama, rušenjem džamija i vjerskih škola, te ubijanjem uleme i vjerskih učitelja. 1824. godine Burmu su okupirali Britanci i stavili je pod upravu britanske kolonijalne vlade u Indiji, da bi 1937. godine Burmu i Arakan učinili zasebnom kolonijalnom jedinicom sa upravom neovisnom od one u Indiji.

 

Pokolj iz 1942. godine

Cijelo to vrijeme muslimani su izloženi različitim vidovima uznemiravanja, zlostavljanju i istrebljenju. 1942. godine budistička grupa zvana Mag izvršila je stravičan masakr u kojem je stradalo više od 100.000 muslimana, većinom žena, starih i djece, a stotine hiljada su protjerane izvan zemlje. Taj stravični i divljački zločin duboko je urezan u sjećanje starijih muslimana Arakana.

 

Kontinuirano provođenje genocida nad muslimanima

Selimullah Husejn Abdurrahman, predsjednik Organizacije solidarnosti Rohinga, kako prenosi šejh El-Burejk, stanje muslimana Burme posebno skupine Rohinga, opisuje ovim riječima: “Naziv Rohinga potječe od Rogang – starog naziva države Arakan, i njime se naziva domicilno stanovništvo okupiranog Arakana, a oni su potlačena muslimanska manjina u Burmi, te preživljavaju pravu tragediju.” Selimullah također kaže da su vlasti Burme 1978. godine protjerale više od 300.000 muslimana u Bangladeš, a 1982. ukinuli su muslimanima pravo na državljanstvo pod izgovorom da su se oni doselili iz Bangladeša nakon britanske okupacije 1824., uprkos historijskim činjenicama koje ih demantiraju, da bi 1992. godine vlasti ponovo protjerale oko 300.000 muslimana u Bangladeš.

 

Zakonska ograničenja u pogledu zasnivanja porodice

Nad preostalim muslimanima etničko čišćenje se provodi na prefidan način, kroz zakonsko ograničavanje potomstva: muslimanki je zabranjeno da se uda prije nego što navrši 25 godina, a muslimanu da se oženi prije nego što navrši 30 godina. Osim toga, kako kaže Selimullah, pod izgovorom brige za sigurnost djeteta i lakšeg prikupljanja statističkih podataka o rođenima, vlasti zahtijevaju da se udata muslimanka svaki mjesec javlja službi pogranične sigurnosti donoseći sa sobom sliku trbuha sve dok ne rodi, a prilikom svakog dolaska mora platiti visoke takse. Međutim, gorka stvarnost ukazuje na to da je cilj ovog zakona ponižavanje muslimana kojima se jasno daje do znanja da nemaju pravo na miran i siguran život u Arakanu. Uz to, muslimanke su izložene silovanju od strane budističkih vojnika, a usljed tog zločina mnoge izgube život. Od prije deset godina vlada je muslimanima nametnula teške uvjete za sklapanje braka te su mnogi bili prinuđeni plaćati visok iznos mita kako bi uopće dobili dozvolu za sklapanje braka, međutim, posljednje čega se dosjetila fašistička vlast Burme jeste potpuna zabrana braka muslimanima u trajanju od tri godine, poručujući muslimanima da nemaju pravo na opstanak. Budističke vlasti time žele smanjiti muslimansku populaciju i proširiti razvrat među njima.

 

Prognanici u teškim životnim uvjetima

Zbog velikog nasilja broj izbjeglih iznosi skoro dva miliona, a većinom borave u Bangladešu, a jedan broj i u Saudijskoj Arabiji. Stanje izbjeglica u Bangladešu je jadno: žive u izbjegličkim kampovima, u kućicama napravljenim od pruća i listova drveća, u zagađenom okruženju močvara koje obiluju brojnim bolestima, poput malarije i kolere. To su područja koja im je odredila vlast Bangladeša, zemlje koja i sama pati od velikog siromaštva i u kojoj ljudima nedostaju osnovne životne potrebe.

 

Plan istrebljenja muslimana Arakana

Dr. El-Burejk naglašava da budisti imaju jasan plan etničkog čišćenja Arakana od naše braće muslimana kroz sistematske pokolje, paljenje kuća i progone. Među posljednjim tragičnim vijestima je ubistvo deseterice daija koji su se netom vratili sa ‘umre. Skupina budista tukla ih je do smrti. Ulicama gradova i sela u Arakanu patroliraju skupine budista naoružani noževima i nazubljenim maljevima, ubijaju muslimane i pale i ruše njihove domove, naročito u distriktu Maungdav na sjeveru pokrajine te gradu Sittve, glavnom gradu pokrajine Arakan.

 

Budistički ekstremisti

Novi sukobi eskalirali su nekoliko dana nakon što su vlasti Mijanmara (Burme) 8. 6. 2012. godine, najavile da će Rohingama dati pravo na državljanstvo. To je uznemirilo ekstremnu budističku zajednicu Mag jer su zaključili da će to u budućnosti utjecati na snažnije prisustvo islama u Arakanu jer iz odluke slijedi da će muslimani imati pravo glasa, izražavanja mišljenja i biranja svojih predstavnika, dok ovi teroristi sanjaju dan kada u Arakanu više neće biti niti jednog čovjeka koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov Poslanik, te su, stoga, inscenirali događaje u kojima su muslimane Rohinga trebali prikazati kao teroriste i došljake, ne bi li time nagnali vlast da obustavi ili barem prolongira izvršenje odluke.

 

Pomozimo muslimane Mijanmara

Što se tiče odnosa međunarodnih organizacija spram patnji Rohinga muslimana, dr. El-Burejk kaže: “Uprkos tome što se pitanjem Rohinga muslimana u Arakanu već dvije decenije bave UN, ASIAN, OIC, stanje tamošnjih muslimana nije se poboljšalo, štaviše, ono se, kako vidimo, pogoršalo.” Polazeći od toga da su džemat, zbližavanje, sloga, saosjećajnost i pomaganje među najznačajnijim principima islama, dr. El-Burejk podstiče na pružanje pomoći braći u Mijanmaru pitajući se: “Gdje smo u odnosu na ove uzvišene principe koji čovjeka uzdižu iznad zaokupljenosti bezvrijednim stvarima i pružaju mu osjećaj da njegov život na ovome svijetu ima smisla jer je koristan član ummeta.” Gdje smo mi u odnosu na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji prenosi Nu‘man ibn Bešir, radijallahu anhu, koji kaže: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘U međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanja vjernici su poput jednoga tijela: kada je bolestan jedan dio, čitavo tijelo pati kroz nesanicu i groznicu.’“ Ili, gdje smo u odnosu na hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko vjerniku otkloni neku dunjalučku tegobu, Allah će od njega otkloniti neku od tegoba Sudnjeg dana; ko olakša nevoljniku, Allah će mu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu, ko prikrije nedostatke nekog muslimana, Allah će prikriti njegove nedostatke i na dunjaluku i na ahiretu. Allah će, zaista, biti na pomoći Svome robu sve dok on pomaže svome bratu.’”

Ovo je vrijeme udjeljivanja i darežljivosti, vrijeme kada se musliman treba okrenuti Allahu i težiti da postigne Njegovo zadovoljstvo. Neka niko ne propusti priliku da prema mogućnostima udijeli sadaku ili zekat od svoga imetka, ili da svoju braću muslimane Mijanmara pomogne dovom i populariziranjem njihovog slučaja kroz različita medijska sredstva.

 

 

(Autor: Sulejman es-Salih po predavanju dr. Sa‘da el-Burejka)

El-Asr, br. 53.

X