Usklađivanje emocija sa razumom i pravilima šerijata

Preveo: Mr. Emir Demir
Usklađivanje emocija sa razumom i pravilima šerijata mohamed12ysSudionici islamskog buđenja i ovog blagoslovljenog pokreta ne smiju sebi dozvoliti da njima upravljaju emocije, jer ukoliko se to desi, onda će činiti ono što je u suprotnosti sa trezvenim razmišljanjem i postulatima šerijata. Ako emocije nadvladaju razum, one će poput oluje donositi više štete nego koristi. Kada ovako govorim, nikako ne želim reći da šutke i pasivno trebamo promatrati kako se pred nama čine loša djela, ili da ta djela trebamo podržavati, nego želim kazati kako trebamo djelovati postupno, te se maksimalno založiti da prilikom otklanjanja nekog lošeg djela budemo mudri i pronicljivi kako bismo mu lakše stali ukraj, jer pored toga što metoda zahtijeva više vremena i napora, njenim rezultatima svi će biti zadovoljni. Možda ljubomora ugasi plamen, ali ne može ugasiti žeravicu iz koje će se plamen ponovno roditi.
Zbog toga podstičem svoju braću, našu djecu i omladinu, pripadnike ovog buđenja, da u svome djelovanju budu postupni i trezveni, širokih i dugoročnih pogleda, da sve svoje postupke usklade sa šerijatom, te da pogledaju Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, mudrost u pozivu ka Allahu i otklanjanju zla, kako bi njega uzeli za svoj uzor, a lijep li je uzor Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (1)
Savjetujem svoju braću i sestre, da ukoliko želimo probuditi islamski ummet iz njegovog sna i nemara, moram hrabro koračati naprijed, držeći se islamom utvrđenih pravila i propisa, jer želimo da vlast pripada isključivo Allahu, želimo da se Allahova vjera učvrsti na Zemlji nad Allahovim robovima. Ovo je veliki cilj, ali se neće ostvariti isključivim slijeđenjem emocija. Zato nam je obaveza da ih uskladimo sa zahtjevima šerijata i razuma.

Dvanaesto pravilo: ORGANIZIRANJE POSJETA I EKSKURZIJA ZA OMLADINU

Omladina bi trebala da upriliči međusobne posjete kako bi se zavoljeli i kako bi se zbližila njihova srca. Prilikom tih posjeta analizirali bi okolnosti i stanje islamskog ummeta, a sve to kako bi bili poput jednoga srca i jednoga čovjeka. Kako samo velike rezultate donose te posjete! Bez obzira radilo se o bližim ili daljim posjetama, one svakako ostavljaju veliki trag na omladinu.
Zato veliki udio u uputi i usmjeravanju omladine imaju upravo odgajatelji, profesori i direktori u školama jer ih oni često prate na tim putovanjima. (2)

Trinaesto pravilo: VELIKA RAŠIRENOST ZLA NE SMIJE BITI RAZLOG GUBITKA NADE

Ne smijemo gubiti nadu da će se ovaj ummet popraviti bez obzira na sve negativnosti koje su u njemu prisutne i bez obzira na svu snagu i silu onih koji se bore protiv Istine. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, o istini kaže:
”Istina je pomognuta i popraćena iskušenjima,
zato, nemoj se čuditi, jer je to zakon Milostivog.”
Istina i laž neminovno se moraju sukobiti. ”Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelju budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič i pomagač.” (El-Furkan, 31)
Zločinci i nevaljalci žele zavesti ljude i utrnuti istinu. Žele potpuno ovladati ljudima i ušutkati ih, ali tvoj Gospodar kaže: ”A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič” – onome koga neprijatelji islama žele odvesti u zabludu, ”i pomagač” (Furkan, 31) onome koga neprijatelji islama žele napadati.
Zbog ovih riječi Uzvišenog, nama nije dozvoljeno da gubimo nadu, već trebamo biti strpljivi i čekati, jer naposljetku, konačne pozitivne posljedice pripadaju bogobojaznima. Postoje ljudi koji žele izmijeniti ispravno razmišljanje omladine lošim idejama, kako bi ih i odvratili od istine koju šire. Međutim, to se kao bumerang vraća upravo njima.
Svaki čovjek koji se svojim idejama želi boriti protiv istine, ne može se nadati dobru jer Allah uistinu pomaže Svoju vjeru i Svoju Knjigu, a nada je čvrsti motiv za nastavak i uspjeh poziva, kao što je gubljenje nade razlog kolapsa i zaostajanja u pozivu u vjeru Istine. Pogledaj u nadu Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov ogromni optimizam. Pogledaj u njegove dugoročne poglede u najtežem danu koji je doživio od pripadnika svoga naroda, na dan kada se vratio iz Taifa gdje ih je pozivao Allahu, dž.š., pa su oni njegov poziv odbacili i protiv njega nahuškali svoje luđake. Sjetimo se samo njegovog odgovora meleku koji mu je ponudio da na taj narod sruči brda: ”Ne, jer se nadam da će Allah u njihovom potomstvu dati one koji će u Njega vjerovati i neće Mu širk činiti.” (3)

Četrnaesto pravilo: KOMUNIKACIJA SA OSOBAMA NA VLASTI

Ova vrsta komunikacije je naša stroga dužnost, bilo da se radi o vladarima ili sucima, ili odgovornim osobama u određenim institucijama, ili drugim vodećim ljudima u državnim ustanovama. Pogrešno bi bilo ovo zanemariti i odnositi se prema rukovodećim ljudima kao da su oni u jednoj dolini, a mi u drugoj, jer kada ovaj osjećaj nama ovlada, poboljšanje stanja ummeta bit će teško ostvarivo. Bitno je skromno i ponizno dostavljati istinu, ”jer ko radi Allaha bude skroman, Allah će ga uzdići”. (4)
Ukoliko budemo imali dobro razvijenu komunikaciju sa ljudima na vlasti, sucima i čelnim ljudima u državnim institucijama koji se brinu za pitanja muslimana, možemo se, Allahovom, dž.š., dozvolom, nadati lijepim rezultatima.
Jedan od ključnih faktora za uspjeh islamskog buđenja i islamskog misionarstva uopće, jeste povezanost onih koji pozivaju u Allahovu vjeru sa osobama na vlasti. U suštini, institucija da’ve – islamskog poziva, i ono što zastupaju predstavnici vlasti u islamskim zemljama, trebalo bi da zajednički čine okosnicu za popravljanje stanja ummeta. Ako zajednički budu djelovali, uz Allahovu pomoć, i ostvarit će svoj cilj, a ako ne budu djelovali zajedno, napor koji ulažu bit će uzaludan ili će u najboljem slučaju imati zanemarljive rezultate. Zbog toga je neophodno da se svaka ona država koja želi istinski uspjeh i moć kao i prevlast na Zemlji, čvrsto prihvati Allahove vjere i krene putem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, te da odbaci svako učenje i sve zakone koji su u suprotnosti sa Allahovom vjerom i sunnetom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahova riječ je uvijek gornja, a Njegova vjera je dominantna, pa onaj ko se prihvati Allahovih riječi i Njegove vjere, takav će sigurno biti uzdignut i pobijedit će sve one koji mu se suprotstave: ”…On pomaže kome hoće, On je silan i samilostan, obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni” (Er-Rum, 5-7).
Isto tako, obaveza je svake države koja želi istinski uspjeh i moć kao i prevlast na Zemlji, da na svaki način pomogne instituciju poziva u Allahovu vjeru, jer ponekad Allah dadne da se uz pomoć vlasti spriječi i obuzda ono što se ne može spriječiti Kur’anom. Kada iman u ljudskim srcima opadne i grijesi se prošire, moć i snaga koje posjeduje vlast mogu biti ključni u odvraćanju ljudi od činjenja loših djela i utjecati na njih da počnu činiti dobra djela, sve dok se ne poprave i opet ne krenu Pravim putem.
I oni koji mudro pozivaju u Allahovu vjeru su isto tako obavezni da se, shodno svojim mogućnostima, povežu sa državnim vlastima kako bi ih podstakli da im se pridruže u pozivanju u Istinu, govoreći im o pozitivnim posljedicama i sreći na oba svijeta koju će postići ukoliko im se pridruže u tom velikom dobru, ali i o negativnim posljedicama koje neminovno slijede ukoliko vlasti odbiju i usprotive se pozivu u saradnju na širenju Allahove vjere. Podsticat će ih da zdušno pomažu širenje vjere na svaki način koji je koristan, kao što će ih i opomenuti da se da’vi ni u kom slučaju i nikada ne smiju protiviti ili je na bilo koji način sprečavati.
Molim Allaha da ujedini naša srca i da se vratimo na Allahov i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sud, te da nam Uzvišeni očisti naše namjere i pojasni nam ono što nam je nedovoljno jasno od šerijata. Molimo Uzvišenog da nas učini od onih koji pozivaju ka dobru i odvraćaju od zla, da islamskom ummetu podari razboritosti i da ih učini predvodnicima u dobru, da njihovi vladari i namjesnici budu dobri i bogobojazni i da budu od onih koji će druge popravljati, za istinom se povoditi, i drugima po Istini suditi, On je uistinu Darežljivi i Plemeniti. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je mir i spas na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.

Bilješke:
1-O Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, mudrosti prilikom pozivanja u Allahovu vjeru, šejh je opširnije govorio u već spomenutom četvrtom pravilu ovog poglavlja.
2-Pojašnjavajući vrijednost druženja i međusobnog potpomaganja među vjernicima, Uzvišeni Allah je rekao: ”Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti” (El-Kehf, 28). Uistinu, u današnjem vremenu je druženje vjernika jednih s drugima nužna stvar, jer se na takav način vrijeme iskorištava za ono što donosi veliku korist. Ukoliko se određeni mladić nalazi u društvu bogobojaznih i plemenitih ljudi, oni će ga učvrstiti u njegovoj vjeri, te će ga podstaći da svoje slobodno vrijeme iskoristi u pokornosti Allahu i činjenju ostalih vidova ibadeta i dobrih djela. Rekao je Muzeni, r.h: ”Čuo sam imama Šafiju, r.h., kako kaže: ‘Ne postoji niko na ovome svijetu a da mu neko nije drag, a neko omražen, pa kada je već tako, neka onda čovjek boravi u društvu onih koji su Allahu pokorni.”’ (Bustanul-arifin, imama Nevevija, r.h., str. 42) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u mnogim hadisima preporučio vjernicima da biraju lijepo i bogobojazno društvo, kao što ih je i podstakao na međusobnu ljubav i druženje:
-Od Ebu Musaa el-Eš’arija, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Primjer dobrog i lošeg društva je kao primjer onoga ko nosi miris i onoga ko puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris, ili će ti ga pokloniti, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti ugodan miris. A onaj koji puše u kovački mijeh, ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti ružan miris.” (Buhari, br. 5534, i Muslim, br. 2628)
-Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je rekao: ”Došao je neki čovjek Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga upitao: ‘O Allahov Poslaniče, kada će nastupiti Sudnji dan?’, a Poslanik ga upita: ‘Šta si za njega pripremio?’ Čovjek odgovori: ‘Za Sudnji dan sam pripremio ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku.’ Čuvši njegov odgovor, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Ti ćeš i biti s onim koga voliš.”’ Nakon što je ovo čuo, Enes b. Malik rekao je: ”Nakon što smo primili islam, ništa nas nije više obradovalo od Poslanikovog odgovora ovom čovjeku.” Isto tako, u vezi ovog hadisa Enes je rekao: ”Ja volim Allaha i Njegovog Poslanika, i volim Ebu Bekra i Omera, pa se nadam da ću biti u njihovom društvu, iako su oni učinili mnogo više dobrih djela od mene.” (Buhari, br. 3688, i Muslim, br. 2639)
-Od Muaza b. Džebela, r.a., prenosi se da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Moja ljubav je zagarantovana onima koji se radi Mene vole, i koji se druže radi Mene, i koji se posjećuju radi Mene, i onima koji su radi Mene jedni prema drugima darežljivi.”’ (Muvetta imama Malika, 2/954), Poglavlje o poeziji.
Odlasci na izlete ili razna putovanja u toku vikenda ili školskog raspusta, mogu poslužiti kao vrlo efikasna metoda za pozivanje u Allahovu vjeru. Stoga pozivamo omladinu da izlete na koje odlaze sa svojim prijateljima ili članovima porodica, iskoriste za ono što će im donijeti korist na ovom i budućem svijetu. Informacije i saznanja koje se čuju na izletima su vid dopunskog znanja koje će čovjeku koristiti, tako da vrijeme provedeno na ovakvoj vrsti izleta nije uzalud izgubljeno.

3-Potpunu verziju ove priče bilježi Buhari, br. 3231, od Aiše, r.a., Fethul-Bari, 6/360, Knjiga početak stvaranja, Poglavlje 7. Bilježi ga i Muslim od Aiše, r.a., br. 1795, Knjiga o džihadu i vojnim izvidnicama, Poglavlje 39.
4-Muslim, br. 2588, od Ebu Hurejre, r.a., Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih odnosa, Poglavlje o poželjnosti opraštanja i poniznosti.

Iz knjige Sahvetul-islamijje, Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, ( jedanaesto pravilo, dvanaesto, trinaesto i četrnaesto  pravilo prilikom pozivanja ljudi u islam)
Sabrao i klasificirao: Ebu Enes Alijj b. Husejn Ebu Levz

Nastaviti će se…

Print Friendly  Usklađivanje emocija sa razumom i pravilima šerijata pf button both



X