“Uistinu je ovo znanje vjera, stoga dobro gledajte od koga uzimate vjeru!”

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović

Najveća Allahova blagodat koju je podario ljudima jeste uputa, vjera islam, i zasigurno nema nijedne druge blagodati da se može porediti s njom. Ova najveća Allahova blagodat za sobom povlači brojne druge blagodati koje može doživjeti i u njima živjeti i uživati samo musliman, sljedbenik islama, onakvog kakav je objavljen Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Učeći i proučavajući Allahovu Knjigu i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, možemo se upoznati s tim blagodatima islama.

Blagodati islama

Blagodati islama uistinu su brojne, a neke od njih jesu i sljedeće:

1. Vjera islam je put do Allahovog zadovoljstva, tj. samo u islamu može se postići Allahovo zadovoljstvo. Rekao je Uzvišeni Allah: “I zadovoljan sam da vam islam bude vjera!” (El-Maida, 3); “Kod Allaha je samo islam vjera!” (Ali Imran, 19)

2. Smirenost, spokojstvo i rahatluk postižu se samo u islamu. Svevišnji je rekao: “Ko bude činio dobra djela, bio on muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo mu dati da živi lijepim životom!” (En-Nahl, 97); “…Onaj koji bude slijedio Moju uputu, taj ni od čega neće strahovati i ni za čim neće žaliti!” (El-Bekara, 38)

3. Samo se prakticiranjem islama postiže spas od zablude na dunjaluku i džehennemske vatre na ahiretu. Rekao je Uzvišeni Allah: “Onaj koji bude slijedio Moju uputu taj neće zalutati i nesretan biti!” (Ta-ha, 123); “A onaj koji bude tražio drugu vjeru mimo islama, ona mu neće biti primljena i on će na ahiretu biti jedan od stradalnika!” (Ali Imran, 85)

Ozbiljnost u pristupu i učenju o islamu

Ako je vjera ovako ozbiljna stvar, ako od nje zavisi čovjekov dunjaluk i ahiret, ne zaboravimo vječni ahiret, ako je Uzvišeni Allah za njeno dostavljanje odabrao najodabranijeg meleka, zatim u dotičnom vremenu najodabranijeg čovjeka – a u slučaju naše vjere islama najodabranijeg poslanika – onda sve to govori o njenoj ozbiljnosti, važnosti, obavezi čvrstog i potpunog pristupanja ovakvoj vjeri, ozbiljnosti onih koji je prenose drugima kao i onih koji o njoj uče.

Učeni i neuki

Uzvišeni Allah u Kur’anu pravi razliku između učenih i neukih, dakle, i jedni i drugi odlikuju se po nečemu, i jedni i drugi imaju svoje osobine.

Kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’” (Ez-Zumer, 9)

Uzvišeni posebno odlikuje učene pa ih spominje uz Sebe: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali Imran, 18), i diže ih na posebne stepene: “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (El-Mudžadela, 11)

Svevišnji kaže da je strah od Allaha jedna od posebnih osobina učenih: “Uistinu, istinskim strahom od Allaha boje se samo učeni!” (Fatir, 28)

Kakvi trebaju biti učeni i koliko se razlikovati od drugih ljudi, hadis slikovito pojašnjava: “Doista su učeni nasljednici vjerovjesnika!” (Ebu Davud, 3641; Tirmizi, 2682. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

Naša gorka stvarnost

Nažalost, danas o vjeri govori svako! Vjera je postala poput sofre s hranom kojoj pristupa ko god hoće, iznosi svoja mišljenja, stavove, zaključke, i ovakav je slučaj samo s vjerom, dok o drugim naučnim disciplinama i temama ne govori svako.

Poslušajmo šta kaže veliki islamski učenjak Ibn Redžeb el-Hanbeli, rahimehullahu te‘ala: “Allahu dragi, čudnog li stanja! Da se pojavi neka osoba i da ustvrdi da posjeduje znanje iz neke dunjalučke oblasti (za pokretanje nekog proizvodnog pogona), a ljudi je ne poznaju, niti primjećuju da posjeduje znanje i sposobnost, zasigurno bi je utjerivali u laž, ne bi joj povjerili svoj novac da ga iskoristi za pokretanje nekog proizvodnog pogona, pa kako da se postupi s onim koji tvrdi da poznaje ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije viđen da zapisuje Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, znanje, niti da sjedi s njegovim nosiocima, niti ga izučava kod njih!” (El-Hikemul-džedireti bil-izaa)

Opasnost neznalačkog govora o vjeri

Rekao je Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Doista moj Gospodar zabranjuje: javni i tajni razvrat, svaki grijeh, neopravdanu primjenu sile, širk Allahu o čijoj dozvoljenosti On nije objavio nikakav dokaz i da o Allahu govorite ono što ne znate!’” (El-E‘araf, 33)

Rekao je Svevišnji: “Ne slijedite šejtanove stope, doista vam je on otvoreni neprijatelj! On vas podstiče na loša djela, razvrat i da o Allahu govorite ono što ne znate!” (El-Bekara, 168–169); “I ne govori o onome o čemu nemaš znanja! Doista i za sluh i za vid i za razum bit će se pitano!” (El-Isra, 36)

Imam Šafija, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Učeni su obavezni da ne govore osim ono što znaju!” (Er-Risala, 41)

Ibn Hazm, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Nema štetnije pojave za znanje i njegove nosioce od onih koji se pripisuju njima, a nisu od njih! Oni su neznalice, a misle da nešto znaju! Čine nered, a misle da uspostavljaju red i popravljaju iskvareno.” (Mudavatin-nufus, 67)

Ibn Tejmijja, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Nikome nije dozvoljeno da o vjeri govori bez znanja, niti je dozvoljeno pomoći onoga koji govori o vjeri, a nema znanja, kao što nije dozvoljeno da se u vjeru uvede ono što nije od nje.” (Medžmuul-fetava, 22/240)

Također je rekao: “Onaj ko bude govorio po neznanju i po onome u čemu se razilazi sa imamima vjere, takvog, ukoliko ustraje u tome, treba odgajati i zabraniti mu dotični postupak.” (Medžmuul-fetava, 22/227)

Također je rekao: “Ko o vjeri bude govorio po neznanju, taj je lažac, makar i ne namjeravao laž!” (Medžmuul-fetava, 10/449)

Osobine istinskih vjerskih učenjaka

 1. Da dotični govori, živi i radi u skladu sa Kur’anom i sunnetom, daleko od svakog vida novotarije, i da se u svemu tome boji Uzvišenog Allaha.

Istinsko znanje je znanje iz Kur’ana i sunneta i sve drugo što se razilazi sa ova dva izvora islama nužno se mora odbaciti i ostaviti! Svi muslimani dužni su slijediti Kur’an i sunnet, a učeni na prvom mjestu! I svi se trebamo bojati Uzvišenog Allaha u pogledu onoga što govorimo i radimo! Samo oni koji se boje Allaha u svakom pitanju, svjesni su da će ih On pitati za male i velike postupke i riječi, i zato ne žure s govorom.

Imam Malik, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “O jednom pitanju razmišljam više od deset godina.” (Tertibul-Medarik, 1/178)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Doista je znanje strah od Allaha, a dovoljno je neznanja čovjeku da se obmane svojim neznanjem.” (Ibtalul-hijel, 9)

2. Da je dotični učio kod velikih učenjaka, poznatih i priznatih, kako bi znao ispravno rasuđivati i odlučivati.

Imam Šafija, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ko bude učio vjeru iz knjiga, pogazit će vjeru.” (Tezkiretus-Samii vel-mutekellimi, 83)

Danas mnogi “uče” vjeru iz knjiga, sami čitaju knjige i razumijevaju šerijatske tekstove kako oni misle, a zatim ih prenose drugim muslimanima; sami su u zabludi i druge odvode u nju!

Evzai, rahimehullahu te‘ala, prelijepo je rekao: “Ovo znanje uživalo je ugled sve dok se uzimalo iz usta učenjaka i pred njima obnavljalo, a kada je zapisano u knjige, otišlo je njegovo svjetlo i došlo je u ruke onih koji ga nisu dostojni.”

Kulsum el-Itabi rekao je: “Kada bi ušutio onaj koji ne zna, nestalo bi razilaženja.” (Mu‘džemul-udeba, 5/19)

3. Da nije od onih koji slijede olakšice i tragaju za njima. Brojni su primjeri današnjeg popuštanja i slijeđenja olakšica. Zagovornici neutemeljenih olakšica kažu: “Ne mora se svaki vakat klanjati na vrijeme, naročito kada se radi, može se to sve navečer, kada se vrati kući, naklanjati!”, “Ako žena radi na odgovornom mjestu, može raditi i otkrivena, ne mora se pokriti ako će zbog toga izgubiti radno mjesto!”, “Nema smetnje da žena obuče široke hlače i tuniku preko njih!” I kažu… I kažu… I kažu…

Ibn Muflih, rahimehullau te‘ala, rekao je: “Muftiji se zabranjuje da popušta u fetvama (da izda fetvu po slabijem mišljenju) i zabranjuje se slijeđenje takvog!” (Zedžrul-fukaha an tettebuir-ruhas, 66)

Evzai, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ko bude uzimao iznimne stavove učenjaka, izaći će iz islama.” (Sijer ‘alamin-nubela)

4. Da ima iskustvo u traženju i dostavljanju znanja. Nažalost, danas nema ovako aktivnog učenja vjere, i njenog dostavljanja i širenja. Danas se pročita nekoliko knjiga, posluša nekoliko dersova, sazna nekoliko odgovora i postaje se alim svjetskog glasa! Naročito ako se obuče u “šejhovsku odjeću”, turban, po mogućnosti crni, stavi na glavu, borbeno govori, i od takvog sve se prima!

Ibn Rušd, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Ovo je znanje nekada bilo u prsima, a sada je izgleda u odjeći.” (Bekr Ebu Zejd, Et-Tealum, 35)

Ibn Tejmijja, rahimehullahu te‘ala, rekao je: “Najviše što ugrožava dunjaluk jeste nadrigovornik, nadripravnik, nadridoktor, nadrilingvista! Jedan uništi vjeru, drugi im uništi zdravlje, a treći jezik.” (Medžmuul-fetava, 5/118)

Uzvišenog Allaha molim da nas vrati Svojoj vjeri na najljepši mogući način, da nas učini Svojim iskrenim vjernicima i istinskim sljedbenicima Kur’ana i sunneta! Molim Ga, subhanehu ve te‘ala, da oprosti i meni i vama, i mojim i vašim roditeljima, i svim vjernicima!

Sva hvala pripada samo Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog poslanika, Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

El-Asr

 

Print Friendly  “Uistinu je ovo znanje vjera, stoga dobro gledajte od koga uzimate vjeru!” pf button both



X