Ubjeđenje i sumnje jednog muslimana

Piše: Haris ef. Hasičić

Ubjeđenje i sumnje jednog muslimana upitnikČesto možemo sresti osobe koje, iako se deklarativno izjašnjavaju kao muslimani i vjeruju u Allaha i Njegovog poslanika s.a.v.s, ne vjeruju u postojanje meleka, Dženeta i Džehenema ili postojanje Sudnjeg dana. Takve osobe, nisu tema današnje hutbe. Takvi se i ne mogu smatrati muslimanima, jer ne vjeruju u osnovne postulate islama. Takvima treba na lijep način ukazati na njihove greške i pomoći im da se poduče islamu. Treba ih upozoriti da ukoliko bi umrli na tom stajalištu, da ne mogu za sebe očekivati ništa drugo osim vječne Vatre. Treba napomenuti da je takvih ljudi uvjek bilo i najvjerovatnije uvijek će i biti. Uzvišeni Allah kaže:

وَإِذَا قِيلَ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ وَالسَّاعَةُ لَا رَيْبَ فِيهَا قُلْتُم مَّا نَدْرِي مَا السَّاعَةُ إِن نَّظُنُّ إِلَّا ظَنًّا وَمَا نَحْنُ بِمُسْتَيْقِنِينَ

Kad se govorilo: ‘Allahovo obećanje je, zaista, istina i u Sudnji dan nema nimalo sumnje!’ – vi ste govorili: ‘Mi ne znamo šta je Sudnji dan, mi samo zamišljamo, mi nismo uvjereni“ (Kur’an, Džasije, 32)

Danas je riječ o onima koji redovno prakticiraju obrade islama, ali njihova djela pokazuju manjkavost njihovih srca, odnosno manjkavost njihovog ubjeđenja/jekina. Uzvišeni Allah kaže:

هَٰذَا بَصَائِرُ لِلنَّاسِ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِّقَوْمٍ يُوقِنُونَ

Ovo su očigledni dokazi za sve ljude, ali uputa i milost samo za narod koji je ubjeđen.“ (Kur’an, Džasije, 20)

Srešćemo muslimane koji iako vjeruju u Uzvišenog Allaha, imaju sumnji/šekk u određene stvari koje im upravo Uzvišeni Allah garantira. Najveće sumnje takvih ljudi su u vezi nafake i kadera. Upravo se ove dvije teme prepliću kod velikog broja modernih muslimana i njihove ljubavi spram dunjaluka i ostavljanja Allahovih naredbi. Veliki broj današnjih muslimana su spremni prodati i svoju vjeru i namaz i zekat i hadž samo da bi zaradili i imali veću kuću ili bolje auto! Kada se obrati takvim muslimanima islamskim stavom da je nafaka i odredba kod Allaha, obično se dobivaju odgovori tipa: ako ne ustanaš, nećeš ni imati; čuvaj se i Allah će te čuvati i brojne druge floskule, koje, najvjerovatnije, svoje izvorište imaju kod prokletog šejtana. Takvi vjeruju u Allaha, ali ne vjeruju Allahu!

Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao: „Popravak prvih generacija ovog naroda bio je u skromnosti i ubjeđenju, dok je propast zadnjih generacija u škrtosti i dugim nadama.“ (Ahmed u Zuhdu; Taberani u Evsatu; Albani – hasen u Silsiletil-Ehadisis-Sahiha, 3427)

Kao da je, Poslanik s.a.v.s., gledao nas kada je izrekao ovaj hadis.

Uzvišeni Allah kada, u poznatom Elif Lam Mimu, opisuje bogobojazne/mutekine za njih, međuostalim, kaže:

وَبِالْآخِرَةِ هُمْ يُوقِنُونَ

„…i koji su u Ahiret ubijeđeni.“ (Kur’an, Bekare, 4)

A Allahov poslanik s.a.v.s. je, kada je upitan o najboljem djelu rekao: „Iman u koji nema sumnje.“ (Ahmed; Nesai, 2526, 4986; Ahmed Šakir, Albani i Darusselam – sahih)

Ibn Mes’ud r.a. je rekao: „Strpljenje predstavlja pola imana, dok ubjeđenje predstavlja cijeli iman.!“ (Ibn Hadžer u Fethul-Bari, 1/63)

Jekin/Ubjeđenje je suprotno sumnji/šekku, pa podrazumijeva smireno, staloženo razmišljanje uz neophodno šerijatsko znanje na osnovu kojeg se dolazi do postojanog čvrstog propisa poslije kojeg više nema dvoumljenja, sumnje, nesigurnosti i nelagodnog osjećaja u prsima, već osoba biva smirena i sigurna u dotični propis, odnosno ubijeđena u njega. (Ibn Tejmije, Medžmu’ul-Fetava, 3/329)

Džunejd je rekao: „Jekin je čvrsto nastanjivanje znanja u srcu nakon kojeg se takvo znanje ne mijenja, niti napušta srce.“ (Abadi, Besairu Zevit-Temjiz, 5/397)

Iz dvije zadnje predaje je sasvim jasno da je suština jekina u znanju i radu po znanju. Osoba može, recimo, imati znanje koje je sigurno utemeljeno i vjerodostojno. Međutim, ukoliko takva osoba ne radi po tom znanju zbog nemara ili nečeg sličnog, ne može se smatrati ubijeđenom. Možemo vidjeti brojne muslimane koji tvrde da vjeruju u postojanje Dženeta i Džehenema, i to su naučili iz ajeta i vjerodostojinih hadisa, ali njihova djela nisu u skladu s tim vjerovanjem i znanjem koje posjeduju. Zašto? Zbog toga što njihovo znanje i vjerovanje nije ispunilo njihova srca, tj. zbog slabog ubjeđenja/jekina.

Primjer ubijeđenog je primjer onoga koji vjeruje u ahiret, proživljenje i nagrađivanje za djela na dunjaluku i koji radi po tom znanju. Takav će se i prije nego učini bilo kakvo djelo prisjetiti Sudnjeg dana, vaganja djela, te da li će mu to djelo koristiti ili štetiti. Pa tek onda pristupiti činjenju djela. To je suština ubjeđenja/jekina o kojoj govori Uzvišeni Allah u ajetu: „…i koji su u Ahiret ubijeđeni.“ (Kur’an, Bekare, 4). Ukoliko vjernik dospije do ovog stepena, zasigurno je postigao istinsko ubjeđenje, poseban stepen koji zaslužuje i kod Uzvišenog Allaha poseban položaj.

Čovjekov život, ukoliko bude lišen jekina, pretvorit će se u tegobu i patnju, dok, ukoliko ubjeđenje ispuni njegovo srce, on će uživati na dunjaluku prije svog uživanja na ahiretu. Dunjalučke nedaće i problemi postat će mu blagodati zbog vjerovanja i ubjeđenja u svog Gospodara dž.š. Allahov poslanik s.a.v.s. je na sijelima često učio ovu dovu:

اللَّهُمَّ اقْسِمْ لَنَا مِنْ خَشْيَتِكَ مَا يَحُولُ بَيْنَنَا وَبَيْنَ مَعَاصِيكَ وَمِنْ طَاعَتِكَ مَا تُبَلِّغُنَا بِهِ جَنَّتَكَ وَمِنَ الْيَقِينِ مَا تُهَوِّنُ بِهِ عَلَيْنَا مُصِيبَاتِ الدُّنْيَا

Alahu naš, podari nam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Tebi koje će se ispriječiti između nas i griješenja Tebi. Podari nam pokornost kojom ćemo postići Tvoje dženete. I podari na ubjeđenje sa kojim će nam sve tegobe postati lahke…“ (Tirmizi, 3502; Albani – hasen; Darusselam – sahih) Amin!                                                                                                                             

Print Friendly  Ubjeđenje i sumnje jednog muslimana pf button both



X