U RS-u, sve je koordinirano, od paljenja vjerskih objekata pa do ”efikasne” istrage

Piše: mr. Semir Imamović

Zamisimo da je neko poturio bombu pod neki križ koji obilježava spomen na poginule vojnike HVO. I zamislimo da istraga o tome traje mjesecima, a da onda pred javnost izađe direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač i kaže: „Ovo djelo je okvalificirano kao izazivanje opće opasnosti“. Dakle, kad bombom nešto srušiš to je kao da si neku malo jaču petardu ubacio na neko javno mjesto, pa izazvao opću opasnost. Ali, križ nije srušen, što je lijepo saznanje, a da je srušen to nikako ne bi bilo „izazivanje opće opasnosti“, već bi bilo tumačeno kao terorizam. A pošto je u Mostaru bombom srušen spomenik „Ljiljan“, a ne križ, onda se ovaj teroristički akt, od strane Federalne polocije, može minorizirati kao „izazivanje opće opasnosti“. A u tretmanu „terorizma“ i „opće opasnosti“ različiti su aršini. Dok je kao „terorizam“ mogla biti označavana svaka kleveta na račun Bošnjaka, dotle se tek kao „opća opasnost“ označava kad neko tempiranom bombom poruši spomenik šehidima. Jednako vrijedi i za stotine napada na džamije u povratničkim mjestima. Taj terorizam više i nije vijest. Na državnim rtv kanalima već godinama nema izvještaja o napadima na džamije, kad se dogode. Zato je napad na crkvu u banjalučkom Petričevcu bila prvorazredna vijest. Neko je na „veliki petak“ zapalio vrata na crkvi sv. Ante Padovanskog. Banjalučki biskup Franjo Komarica je konačno progovorio: „Postoje provokacije s kojima se suočavaju naši župnici, kao i kasne noćne posjete u dvorištima crkava. A ovo nije štala, niti je to javni WC, ovo je crkva!“ – kaže Komarica. Ne može biti a da biskup Komarica ne zna da su još masovnijim i drastičnijim provokacijama izloženi imami u RS-u? Zar njegova izjava ne bi bila snažija da je kazao kako se radi o organiziranom pritisku na nesrbe, jer se istom politikom terora zastrašuju i župnici i imami?

Genocidni program ubijanja i protjerivanja Bošnjaka i Hrvata iz 1992. nastavlja se dvije decenije poslije, u vidu prešutnog konsenzusa da je Republika Srpska ekskluzivni srpski prostor. …Uprkos Odluci o konstitutivnosti. Iz tog svesrpskog konsenzuza upravo proizilazi terorizam nad katoličkim crkvama i džamijama, jer četnici znaju da su ovi temelji hrvatskog i bošnjačkog identiteta najveća prepreka ostvarivanju njihovog plana. Zato je, kažemo, šteta što biskup Komarica nije ovaj događaj pročitao u svjetlu istine, jer, ne radi se samo o provokacijama župnika, već se radi o jedinstvenom genocidnom programu za sve katolike i muslimane u Republici Srpskoj.

Određeniji je bio fra Ivo Orlovac, rekavši da se „ovo nije dogodilo ni slučajno ni nenamjerno, već je jasan pokazatelj kakvo nam je mjesto ovdje“. Naravno, terorizam u RS proozilazi iz jasne ideje, tu nema slučajnosti, i nenamjernosti, sve je koordinirano, od paljenja vrata na Crkvi, pa do Dodikovog formalnog traženja „efikanse istrage“. A „Efikasna istraga“ bi značila, prvo, pohapsiti paravojne četničke formacije, osuditi ih za planiranje rušenja ustavnog poretka (a sve im je to u programu), pa bi tek onda četnici znali da nemaju podršku sistema. A tu istu podršku imaju i ustaški teroristi u Mostaru, koji su na sličan način obaviješteni da se njihovo rušenje spomenika šehidima neće tretirati kao terorizam, već kao obična petarda.  Ponavlja se priča iz 1918. godine, nakon uspostave velikosrpske Kraljevine, kada je Bošnjake svako mogao ubijati, hapsiti, pljačkati, ponižavati, spaljivati – a sve uz podršku sistema koji je tolerirao takva zlodjela. Između državnog terora nad Bošnjacima koji se danas hapse i zatvaraju, po sudovima i zatvorima s obje strane Drine, i svakog drugog terorizma – nema nikakve razlike. Ovaj teror je prozišao iz ideje genocida nad Bošnjacima.

 

Saff br. 337.

Print Friendly  U RS-u, sve je koordinirano, od paljenja vjerskih objekata pa do ''efikasne'' istrage pf button both



X