Tuđa ruka svraba ne češe

Piše: Smail L. Handžić

Tuđa ruka svraba ne češe Radost 20pogledaNeki dan sam nešto tražio na internetu, pa na jednom islamskom edukativnom web-portalu (edu-portal) naletih na oazu islamskih knjiga prevedenih ili napisanih na bosanskom jeziku. U prvi mah pomislih, mašallah, ovo je sigurno mjesto koje obiluje autentičnim autorskim radovima vlasnika, urednika tog edu-portala, od čega će se okoristiti znatiželjni posjetioci, a što ukazuje i na veliku vrijednost samog tog vlasnika. Nije šala, momak trenutno studira šerijatske nauke u jednoj muslimanskoj zemlji, među ulemom je i ima vremena, a samim tim, od takvog momka se i mnogo očekuje. Međutim, kao hladan tuš na vrelom dijelu tijela moju radost ubrzo zamijeni neugodno razočarenje kada primijetih da je taj urednik edu-portala, zapravo, na tom mjestu sakupio tuđa izdanja knjiga. Razmislih. Pogledah. I još jednom bolje pogledah, jer možda me oči varaju, istina je… Sakupio je djela koja su u vlasništvu različitih izdavačkih kuća, i to bez prethodnog konsultiranja sa njihovim pravim vlasnicima. Zanimljivo i domišljato, svaku knjigu je skenirao u PDF formatu i kao takvu, originalnu, ponudio je za download (ako ne ”kontaš” engleski, onda čitaj ovako: bujrum, slobodno preuzmi, besplatno ti je).

Vjerovatno će se neko dosjetiti i kazati: ”Super je to što je taj urednik edu-portala uradio! Tako nam je dostupnim učinio svih stotinu sedamdeset i nekoliko različitih islamskih knjiga, manjih ili većih, i to u digitalnoj formi, pa sada i mi možemo da ih čitamo. Da Allah nagradi i marljive izdavače, ni njima neće izostati nagrada za uloženi trud.“

Vjerujte mi, posebno sam bio razočaran kada ugledah i neka izdanja koja su bila plod mukotrpnog i dugogodišnjeg rada nekih omladinskih udruženja sa kojima sarađujem u vezi izdavaštva. Ali kada ugledah i knjigu ”Radost pogleda – komentar Rijadus-salihina, 1. dio”, šejha Selima el-Hilalija, od tog momenta se ”preli čaša”, a mojim mislima se ”slajdovski” nanizaše šarene slike pune burnih uspomena. Svaka slika zaželi da mi ispriča priču o sebi, priču o tome koliko je znoja proliveno da ta ista knjiga ugleda svjetlo dana, počevši od zajedničkih konsultacija u vezi odabira i opravdanosti izdavanja te vrijedne knjige, dozvole da se ona prevede, njenog višemjesečnog zamornog prevođenja, provjere autentičnosti bosanskog prijevoda sa njenim originalom na arapskom jeziku, šerijatske recenzije prijevoda terminologije i šerijatskih tekstova, lekture, brojnih administrativnih, tehničkih i dizajnerskih poslova, štampe, distribucije… Nikad kraja ni priči, a ni doživljajima. Vrijedna je to ”gomila” uloženog truda, jer, nije šala, ovaj njen prvi dio izašao je na čak sedam stotina stranica, a valja se još podobro namučiti i da se dva preostala dijela ove vrijedne knjige čuvenog autora, drugi i treći, konačno odštampaju.

Razočarao me i obeshrabrio ovaj ”edu-portalov urednik” jer je sav naš višemjesečni, pa ako se baš insistira slobodno mogu reći i cjelogodišnji trud, našu dugo očekivanu mladicu, pupoljak koji tek treba da izraste u prekrasni i mirisni cvijet, jednostavno PDF-ilijski skenirao za nekih, možda, pola sata utrošenog vremena, i hladnokrvno, bez ikakve grižnje savjesti, okačio na svoj ”cyber-milać” impozantnog naziva, mašući i tom našom knjigom, između svih ostalih knjiga koje su također vrijedne i oko njih se mnogo potrudilo. Vrbuje on tako višehiljaditu dnevnu posjetu svom ”edu-portalu”, ali kamo sreće da je to sve bilo na drugačiji način…

Vjerovatno se vodio idejom da se ne priznaju zaštite autorska prava kada su u pitanju i šerijatske nauke, jer zabranjeno je skrivati šerijatsko znanje, a kupovina knjige je jedna od prepreka njegovom širenju!? Možda je tako ”nakastio” da postupi u skladu sa općim intencijama šerijata koje proklamiraju ideju širenja znanja i njegovu dostupnost širim masama, a to je u kontradiktornosti sa pitanjem zaštite autorskih prava!? Možda se naš ”edu-portal urednik” vodio i mišlju da je pisanje, prevođenje, svekoliko trudbovanje u vezi šerijatskih disciplina ibadet i dobro djelo, a za ibadet nije dozvoljeno uzeti nadoknadu!? Ma ko zna šta mu je sve bilo na pameti! Helem… Osjetivši da sam povrijeđen, upitah sam sebe čemu toliko vrijeme, trud i uloženi novac ako će ga svi ”ala edu-portal urednici” zloupotrebljavati i tako ugrožavati tuđa intelektualna i imovinska prava?!

Istražih ovo pitanje, pa dođoh i do sljedeće argumentacije:

1.       Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpreče od čega se treba uzeti nadoknada je Allahova Knjiga.“ (El-Buhari) Ako je dozvoljeno uzeti nadoknadu za poučavanje Kur’anu, onda je isto i kada je u pitanju sunnet. Ako je dozvoljeno uzeti nadoknadu za poučavanje ovim dvjema objavama, onda je još preče prihvatiti da je dozvoljeno uzeti nadoknadu i za brojna pravila, propise i mnoge druge vrijednosti izvedene njihovim intelektualnim proučavanjem.

2.       Hadisko predanje od Sehla ibn Sa’da u kojem se navodi da je poučavanje Kur’anu bilo rješenje i način isplate vjenčanog dara – mehra. U njemu se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Vjenčao sam te sa njom onim što znaš iz Kur’ana!“ (Ebu Davud) Ako je dozvoljeno da poučavanje Kur’anu bude vrijednost mehra u bračnom ugovoru kojim će se dozvoliti i najintimniji dijelovi tijela muškarcu i ženi, budućim supružnicima, onda je još preče kazati da je dozvoljeno i uzeti nadoknadu za poučavanje i širenje kur’anskih nauka, naročito za intelektualni i materijalni trud nekog autora koji je iscrpio svu svoju raspoloživu snagu da iz Kur’ana i sunneta ummetu izvuče najljepše pouke, smjernice itd.

3.       Postupanje na osnovu pravila: ”Otklanjanje štete je prioritetnije od pribavljanja koristi”. Naime, neporecivo je zaključiti da će nastupiti jasna i očigledna šteta ukoliko se ne zaštite autorska prava knjiga šerijatske tematike, s obzirom da postoji velika mogućnost da se ista zloupotrijebi, da se na nju nadoda, od nje oduzme, na nju podmetne, i da se, kao takva krnjava, ponudi publici na čitanje i učenje. Takvim nevjerodostojnim odnosom prema knjizi, dovest će se i sumnja u vjerodostojnost njenog autora, a ne samo vjerodostojnost sadržaja koji se u njoj nalazi. Izgubit će se i svaki budući brižljiv pristup njenim nadopunjenim ili ispravljenim izdanjima, nemarno će se odnositi prema šerijatskim tekstovima, ajetima, hadisima, nestat će naučne valorizacije njenog sadržaja, konstruktivne kritike… Izgubit ćemo autore i istraživače, prevodioce i izdavače, zabilježene mudre misli, duboka promišljanja, alternativna rješenja i smjernice u novonastalim pitanjima koja se tiču islama i muslimana… Pa, zar je prioritetnije dozvoliti kršenja autorskih prava svake knjige o šerijatu nego stati u  zaštitu tih prava, koja se isključivo postiže očuvanjem i zaštitom njenih autorskih prava?! Zar je uskogrudno pijačarenje i plagijatorstvo knjigama šerijatske sadržine zarad ovih ili onih ciljeva prioritetnije od njihove zaštite, a samim tim i podrške upućene našoj intelektualnoj eliti da se i dalje neometano i sa zaštićenim pravima intelektualno zalaže za opće dobro, da ozbiljno pristupaju naučnoj valorizaciji i istraživačkom djelovanju koje bi nemarnim odnosom prema autorskim pravima, sasvim sigurno, u potpunosti iščezlo?!

Ima toga još mnogo! Mnogo kvalitetnih odgovora i argumentacije koja ide u prilog zaštiti autorskih prava ponudio nam je šejh dr. Bekr Ebu Zejd, Allah mu se smilovao, u svojoj knjizi ”Fikhun-nevazil” (str. 170-182).

Vlasnici autorskih prava su, ipak, uložili svoje vrijeme, trud i novac da bi njihov proizvod ugledao svjetlo dana i da bi društvo postalo bogatije novim iskustvima, zapažanjima, rješenjima… Da oni to nisu za nas učinili, da li bismo danas uživali u vrijednim intelektualnim dostignućima? Uopće ne postoji šerijatski dokaz da im je zabranjeno uzeti novčanu nadoknadu za djelo koje su sami proizveli. To je njihovo pravo, a svako onaj koji narušava tuđe pravo, time čini nasilje, zulum. Ja nisam dozvolio da se ”moje vrijeme, trud i novac”, na ovaj ili onaj način, zloupotrijebi! U protivnom, kako bi mi bilo u interesu da se izda ijedna nova knjiga, pa čak i knjiga ”Radost pogleda – komentar Rijadus-salihina, 2. i 3”, iako i ovi preostali dijelovi obiluju izvarednim poukama i smatram da kompletnu knjigu treba imati svaka muslimanska porodica. Dobro je neko meni davno konstatirao da ”tuđa ruka svraba ne češe”!

 

Print Friendly  Tuđa ruka svraba ne češe pf button both



X