”To su ljudi naše kože i govore našim jezikom” (Zašto im smeta vjeronauka)

Piše: Ismir Karaga

Novoimenovani ministar obrazovanja Sarajevskog kantona donio je odluku u kojoj stoji da ocjena iz predmeta vjeronauka neće ulaziti u prosjek za opći uspjeh učenika, što je izazvalo burne reakcije bh. javnosti, kako pozitivne tako i negativne. S obzirom da ministar dolazi iz partije poznate po negativnom stavu prema vjeronauci i vjeri uopće, ova odluka nije iznenađujuća.
Sva mašinerija uključena u ovaj projekat postepenog degradiranja vjeronauke, veoma dobro zna koje poteze treba povući kako bi došli do željenog cilja, o čemu smo pisali prilikom dolaska ovih struktura na vlast.
Medijsko izvještavanje, čak i na javnim servisima, jasno upućuje na činjenicu da odluka novoimenovanog ministara nije donesena tek tako, odnosno sve govori u prilog tome da je to strategija usmjerena na vraćanje Bošnjaka – naravno ne svih Bosanaca i Hercegovaca – u period prijeratne svijesti. Naravno, samo takvi Bošnjaci odgovarat će svima, jer je sa njima lahko manipulirati.
No, ovdje se nećemo više baviti Suljagićem i njegovom odlukom, jer je ovih dana dosta rečeno o tome. U narednim redovima pozabavit ćemo se korijenima antiislamske ideje i mentorima i učiteljima koji su poznati po dugoj tradiciji borbe protiv islama.
Naime, riječ je o orijentalistima koji na intelektualnom nivou smišljeno djeluju protiv ovog dina. U svojoj borbi protiv islama primjenjuju dobro oprobani model djelovanja kojem svjedočimo ovih dana, tj. u antiislamsko djelovanje uključuju se ljudi sa muslimanskim imenima, kao što je na to ukazao Allahov Poslanik, sallallahu  alejhi ve sellem: ”To su ljudi naše kože i govore našim jezikom“, koji se bore da utrnu Božije svjetlo.

U hadisu koji bilježi imam El-Buhari, Huzejfe, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: “Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne zadesi, pa sam rekao:
‘Allahov Poslaniče, zaista smo bili u džahilijetu i zlu, pa nam je Allah došao sa ovim dobrom, pa da li poslije ovog dobra ima zla?’
Rekao je: ‘Da’, pa sam upitao:  ’A da li će poslije tog zla biti dobra?’
Rekao je: ‘Da, ali će u njemu biti dehna.’
Upitao sam: ‘A šta je to dehn?’
Rekao je: ‘Ljudi koji će uspostavljati sunnet na način na koji se on ne uspostavlja i koji će upućivati na način na koji se ne upućuje.’
Na to sam upitao: ‘Da li će poslije ovog dobra biti zla?
Rekao je: ‘Da, to su duat – pozivači na vratima Džehennema, ko im se odazove, oni će ga baciti u njega.’
Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, opiši nam ih.’
Rekao je: ‘To su ljudi naše kože i oni koji govore našim jezicima.’
Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, šta mi savjetuješ ako doživim to vrijeme?’
Rekao je: ‘Drži se džemata muslimana i njihovog imama.’
Tada sam upitao: ‘Šta ako ne budu imali ni džemata ni imama?’
Poslanik je rekao: ‘Udalji se od svih tih skupina, pa makar se uhvatio za stablo drveta sve dok te smrt ne zadesi u tom stanju.”’ (Buhari, 3606)

Nastanak i etape razvitka orijentalizma

1. Zadivljenost islamskom civilizacijom i kulturom i njeno izučavanje. Ovaj period počinje dolaskom muslimana u Andaluziju i izradnjom civilizacije kakvu Evropa do tada nije poznavala. U tom periodu cilj orijentalizma bio je  izučavanje razloga muslimanskog prosperiteta i reforme.
Tako se neki od njih upućuju da izučavaju arapski jezik i  posebno interesovanje iskazuju za znanosti poput medicine, matematike, te odmah prevode neka djela sa arapskog na maternje jezike.
Džerarad i Butros Časni (r. 1092. g.) prvi prevode Kur’an na latinski jezik 1143. g.
Ovaj period se nije sveo samo na pojedinačna izaslanstva, već su organizirano i u grupama slati, posebno za vrijeme Abdurrahmana ed-Dahilija i Abdurrahmana en-Nasira u čije je vrijeme nauka doživjela procvat. Ovaj period također je poznat i po osnivanju instituta za prevođenje 1130. godine pod pokroviteljstvom Rajmonda I.

2.  Period nakon križarskih ratova
a) Konkretnom radu u ovom periodu posvećena je velika pažnja posebno u prevođenju kapitalnih islamskih djela i njihovom prenošenju u Evropu.
b) Uvođenje arapskih djela kao osnovnih predmeta na mnogim univerzitetima diljem Evrope.
c) Osnivanje instituta i škola specijaliziranih za izučavanje arapskog jezika.
d) Veliki podsticaj prevođenju djela sa arapskog jezika, posebno nakon otkrića mašine za štampanje.
e) Na sastanku u Beču 1311. god. donesen je zaključak o uvođenju arapskog jezika na univerzitetima, tačnije na univerzitetu u Parizu i Oksfordu u Engleskoj, što je poslije preraslo u posebne katedre orijentalnih znanosti.

3.   Organizirani period
To je početak koloniziranja koje su pokrenule zapadne države. U ostvarivanju ovih nakana uveliko im je pomoglo izučavanje Orijenta, tj. upoznali su se sa mentalitetom, vjerom, tradicijom i dr. tih zemalja.
Ovaj period je najupečatljiviji kod orijentalista od početka njihovog osnivanja i također je poznat po sljedećim aktivnostima orijentalista:
a)    izdavanje raznoraznih časopisa na mnogim jezicima i u mnogim zemljama,
b)    ”prenošenje“ (krađa) poznatih kapitalnih djela iz islamske kulture i tradicije u zapadne biblioteke,
c)    osnivanje simpozija na lokalnom i svjetskom nivou čija je tematika bila ”Orijent”, poput simpozija njemačkih orijentalista održanog 1849. g.,
te naučnog skupa na Oksfordu na kojem je učestvovalo 900 učenjaka, predstavnici 25 zemalja, predstavnici 85 univerziteta i 69    naučnoistraživačkih organizacija,
d) pisanje raznih djela vezanih za islam i arapski jezik.

4. Period  nakon Drugog svjetskog rata

Ovaj period predstavlja produžetak prethodne etape jer su se orijentalistima stvorili idealni uvjeti za djelovanje.
U ovom periodu primjetna je promjena kursa djelovanja, tako da ne koriste direktan napad na islam nego je to bilo lijepo upakovano u omot naučno-obrazovno djelovanja, tako da dolazi do mijenjanja stava kod samih muslimana u pogledu orijentalista.

Ciljevi i namjere orijentalista iz prošlosti i danas

1. Borba protiv Kur’ana i  njegovo brisanje iz života i srca muslimana, o čemu svjedoče riječi Goldstona koje je izrekao unutar jednog od evropskih parlamenata, kada je uzeo Kur’an, podigao ga i rekao: ”Dok god je ovaj Kur’an prisutan u rukama muslimana, nećemo biti u stanju da zavladamo Istokom.”
Poznati misionar Katli rekao je: ”Moramo se pozabaviti Kur’anom, jer je on najjače oružje u borbi protiv islama, sve dok ga potpuno ne uništimo, moramo pokazati muslimanima da Kur’an nije za ovo vrijeme.”
Na dan sjećanja na okupaciju, francuski vladar Alžira rekao je: ”Moramo im Kur’an odvojiti od srca, a arapski jezik sa usana, kako bismo ih nadvladali.”
Jedna od sumnji koje su ubacivali i koje su i dan-danas aktuelne jeste da je Kur’an napisao Muhammed, a.s., kako bi oslabili efekat njegovog djelovanja kod muslimana.

2. Prekidanje veze muslimana sa Allahom, s.v.t., i idejom islama.
Na ovaj način nastoje uništiti islama kao koncept života, odvojiti muslimane od načela islama i olakšati put ka ateizmu i bezboštvu.

3. Uništavanje jedinstva muslimana potenciranjem nacionalizma i podjelom na frakcije i zajednice. Orijentalisti potenciraju oživljavanje predislamskih civilizacija, poput faraonske u Egiptu, feničana koji su živjeli na području od Jaffe do Latakijje i ašurijske u Iraku.

4. Borba protiv arapskog jezika
Arapski jezik je jezik Kur’ana i jezik koji je ujedinio muslimane, tako da se ova borba manifestira na dva polja:
a) podsticanje svake zemlje da piše na svom narodnom dijalektu,
b) zamjena arapskih slova latinicom.

5. Kvarenje morala kod muslimanki
Pod plaštom ”jednakosti” i ”oslobađanja” žene i mnogih drugih neosnovanih optužbi za koje nemaju nikakav dokaz, orijentalisti konstantno optužuju islam da čini nepravdu ženi, nastojeći na taj način otkloniti stid od muslimanke i uključiti je u propagandne svrhe.

6. Izmjena obrazovnog sistema u muslimanskim zemljama
Orijentalisti vrlo dobro znaju da dijete u prvom periodu svoga odrastanja upija sve što mu se govori i na osnovu toga gradi svoje stavove u budućnosti, kao što stoji u arapskoj poslovici: ”Nauka u mladosti je poput klesnja u kamenu”, tj. čvrsto ostaje urezano u čovjekovoj podsvijesti.
Zbog toga su i govorili: ”Dajte nam djecu do desete godine, a onda vi poslije radite sa njima.”
Da se radi o borbi protiv vjeronauke samo na lokalnom nivou, pomislili bismo da je to ishitren i nepromišljen potez jednog ministra, ali kada vidimo da se njihovi postupci potpuno slažu sa sa idejama njihovih mentora, ”orijentalista” i kada pogledamo zbivanja u muslimanskim zemaljama u posljednjih nekoliko godina gdje se  vodi velika bitka u pogledu izmjene i reforme vjerskih predmeta, pa čak i unutar najstarije obrazovne institucije Al-Azhara, to nam daje drugu dimenziju problema.
Na kraju upućujemo iskrenu poruku nalogodavcima i izvršiocima ove neljudske nakane:
Ako mislite da nas bošnjačku omladinu koja je, hvala Bogu, svaki dan svjesnija ko je i šta je, možete zavesti svojim truhlim idejama koje plasiraju na javnom televizijskom servisu, poput veličanja nekih vaših junaka, onda budite svjesni da mi imamo svoje heroje: Izeta Nanića, Hujdura i mnoge druge koji su dali svoje živote za ovu slobodu koju mi i ”vi” imate.
Ako mislite da nas vuče nostalgija za nekakvim vašim zabavnim i humorističkim emisijama, varate se, dovoljno je pogledati samo u ta naivna i ”izbehučena” lica ljudi koje ste zavodili tim svojim idejama i da nas obuzme strah šta bi nam se desilo da smo ostali takvi.
I još da vam kažemo: Mi smo, hvala Bogu, sretni u ”našoj vjeri i u našoj zemlji“ i ni odakle nismo došli, svačije poštujemo i prema svakome smo iskreni, ali ne i naivni. A vi?
Molim Allaha Uzvišenog da nam omili islam i sve što je lijepo i da nam podari Svoju pomoć jer smo bez nje nemoćni.

Print Friendly  ''To su ljudi naše kože i govore našim jezikom''  (Zašto im smeta vjeronauka) pf button both



X