Titanik islamofobije

Piše: Mr. Semir Imamović
Nakon teksta u prošlom broju „Saffa“, pod naslovom „Antiislamizam kao fašizam, islamofobija kao reisofobija“, a u kome su pobrojane nepobitne činjenice o svjetskom ugledu reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića, eruptiralo je bjesnilo bošnjačkih ateista, koji nisu mogli podnijeti činjenicu da se njihov projekat ateizacije Bošnjaka raspada u paramparčad. Umjesto da Bošnjaci povjeruju kako je reisu-l-ulema Cerić – „vođa mafije“, „zaštitnik pedofila“, kako „gradi dvorac od narodnih para“, „kako bulazni i ne zna šta govori“, itd. – javila se respektabilna intelektualna masa samosvjesnih Bošnjaka koji su u progonu reisu-l-uleme Cerića prepoznali krajnje namjere ove hegemonističke operacije, čiji je cilj da se Bošnjaci za još jednu glavu obezglave, kako bi šutnjom i odobravanjem popratili svoj nestanak.

Vrhunac te spoznaje o namjeri razaranja Islamske zajednice, kao kičme bošnjačkog narodnog identiteta, a preko višegodišnjeg blaćenja ličnosti reisu-l-uleme Cerića, upravo je realiziran kroz ovaj tekst kojim je posvjedočeno da Bošnjaci znaju za svjetski ugled svoga vjerskog poglavara, te da nikakva kampanja sarajevskih islamofoba ne može poremetiti tu spoznaju. U javnom prostoru su najednom sučeljena dva bloka, jedan krcat lažima, klevetama, prostaklucima, neutemeljenim konstrukcijama, i drugi sačinjen od opipljivih činjenica koje se nemaju čime rušiti. Taj prvi blok, sačinjen od laži i prostakluka, biva razotkriven i osramoćen sa pojavom ovog drugog bloka, jer se ispostavlja da u Svijetu reisu-l-ulemu Cerića uvažavaju kao jednog od najvažnijih planetarnih vjerskih velikodostojnika, a što ne bi bilo tako da je istina išta od onoga što pišu sarajevski islamofobi. Ali, ti sarajevski islamofobi nam se lažno predstavljaju kao ambasadori zapadne kulture, slobode i kulture govora, a sada bivaju razotkriveni kao obični smutljivci – jer Zapad stoji iza reisu-l-uleme Cerića, a ne iza njih. Upravo Zapad reisu-l-ulemi Ceriću daje jednak značaj za svjetski mir kao bivšem američkom predsjedniku Džimiju Karteru. Nema se to čime osporiti! Sve to postalo je jasno sa objavljivanjem pomenutog teksta, koji je stavio tačku na eventualne dileme onih koji su još bili spremni povjerovati kako su Islamska zajednica i reisu-l-ulema Cerić krivci za političke i ekonomske probleme ove zemlje. Sarajevski agresivni ateisti su to ispravno razumjeli kao svoj poraz, štio je rezultiralo nekontrolisanim izljevima mržnje, gotovo arlaukanjem protiv svakoga ko se usuđuje stati uz reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu.

Tako je za jednog bošnjačkog autora rečeno da je pas pušten s lanca, za drugog da je fekalna muha, za jednu pokrivenu Bošnjakinju da je „zakrabuljena spodoba“, za imame da su „okot đavolji“, a Islamska zajednica je optužena da – „želi smrt, paljenje, žrtve, otkopavanje grobova, guranje kostiju pod nos…“ Kao i dosad, nema konkretnih dokaza, već samo šuplje optužbe! Je li to preporuka da bi trebalo obustaviti prosec ekshumacija i identifikacija hiljade ubijenih bošnjačkih civila? Tako je i obnova džamija osuđivana kao islamizacija i trošenje para, pa ispada kako je rušenje džamija bilo demokratsko dostignuće. Marko Vešović se ne libi da reisu-l-ulemu Cerića poredi sa ratnim zločincem Radovanom Karadžićem („Napad na Rašu je napad na Srbe, a napad na Cerića je napad na Bošnjake“.), niti da Sonju Radošević koja se bori za istinu o pobijenim Bošnjacima naziva „talibankom“. Problem je što ovakvi stavovi dolaze sa medija u državnom vlasništvu, kao i onih koje sponzoriraju agresivni ateisti iz vladajućeg SDP-a. Time uličarske uvrede i nebulozne optužbe protiv Islamske zajednice i uglednih Bošnjaka dobijaju institucionalni karakter. A to je već onaj stadij kada državne adrese dobijaju kriminalni osobine, kao što je to bilo u Miloševićevoj Srbiji. Nedavno se Radio-televizija Srbije javno izvinula za medijska linčovanja i laži iz 90-tih godina, a to isto čeka Federalnu televiziju i njene islamofobijske satelite. Njihovi prostački napadi na bošnjačke autore, koji se usuđuju suprotstaviti lažima, imaju za cilj da prestraše slobodnu i nezavisnu misao, da poruče – šta čeka svakoga ko neće da vjeruje lažima, već vjeruje činjenicama o svjetskom ugledu reisu-l-uleme Cerića.

Možda je ta medijska tortura razlog što mnogi bošnjački intelektualci još uvijek zaziru od dizanja glasa protiv sarajevske islamofobije. A tortura je svaka kratkog daha. Ova, sarajevska, ateistička, antislamistička-fašistička, ispuhuje k’o probušen čamac. I nepovratno tone. Ko Titanik. Na površnini ostaju pravda i istina. Kur’anskim riječnikom kazano: ”Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.” (Prijevod značenja, Er-Ra’d, 17.).

Saff br. 295-296.   

Print Friendly  Titanik islamofobije pf button both



X