Težina koju nose minberske stepenice

Piše: Haris ef. Hasičić

Minberske stepenice, koje već preko 1400 godina podnose težinu različitih rečeničnih konstrukcija i tema, možda su najveći teret podnosile prilikom izlaganja hadisa kojim imam Buhari otvara svoj Sahih:

إِنَّمَا الأَعْمَالُ بِالنِّيَّاتِ، وَإِنَّمَا لِكُلِّ امْرِئٍ مَا نَوَى …

Djela se cijene samo prema namjerama i svakome čovjeku pripada ono što naumio…“[1]

Nisu bez razloga imam Buhari a i mnogi drugi autori otpočinjali svoja kapitalna djela ovim hadisom. Hadis o nijetu je prebogat porukama, savjetima i uputama koje mogu koristiti muslimanu. Mnogi imami su, sa minberskih dasaka, vazili o ovome hadisu, htijući, pri tome, spasiti svoje stado perfidnih, kompliciranih i neprimjetnih šejtanskih zamki, koje za cilj imaju propadanje svakog Bogougodnog, iskrenog i ispravno naumljenog djela.

Iako su imami dosta vremena provodili u komentiranju ovog hadisa, ne treba zaboraviti da i svoj nijet treba, s vremena na vrijeme, provjeriti. Shodno postupcima Allahovog poslanika, s.a.v.s. iz hadisa:

حَجَّ رَسُولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم، عَلَى رَحْلٍ رَثٍّ، وَعَلَيْهِ قَطِيفَةٌ، لا تُسَاوِي أَرْبَعَةَ دَرَاهِمَ، فَقَالَ‏:‏ اللَّهُمَّ اجْعَلْهُ حَجًّا، لا رِيَاءَ فِيهِ، وَلا سُمْعَةَ‏

„Prilikom obavljanja hadža, Allahov poslanik, s.a.v.s., jahao је na trošnom samaru, а na sеbi је imao vuneni ogrtač koji nije vrijedio ni četiri srebrenjaka. (odnosno, bio je to sasvim običan ogrtač) Govorio је: ‘Gospodaru mој, očisti moj hadž od licemjerja i prestiža.’“[2] Iako pred kraj života i poslaničke misije koju je iskreno ponio, Allahov poslanik, s.a.v.s, moli Uzvišenog Allaha za iskren nijet. Suprotnost iskrenom nijetu i djelu poradi Allahova Lica je licemjerje i priželjkivanje prestiža!

Mnogi poslovi krenu s ispravnim nijetom, ali se ti nijeti, u međuvremenu, pokvare vanjskim subjektivnim razlozima, obično financijskim. Ihlas je da se činjenjem djela želi postići zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, a ne nešto drugo. Ihlas je jedan od, dva nama interesantna, uvjeta za primljenost djela. Jedna od šejtanskih metoda u odvraćanju ljudi sa pravoga puta ili poništavanju, s mukom učinjenih, djela koja se rade u ime Allaha, jeste kvarenje nijeta, uz nužnu racionalizaciju istoga! Racionalizacije tipa: većina tako radi, takvo je vrijeme i podneblje, ili financijske racionalizacije poput izreke Chestera Bowlesa, „U doba financijske nesigurnosti ne može biti individualnih sloboda“… O suvišnosti ovakvih i sličnih racionalizacija govori hadis:

إِنَّ اللَّهَ لاَ يَنْظُرُ إِلَى صُوَرِكُمْ وَأَمْوَالِكُمْ وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ وَأَعْمَالِكُمْ

Allah ne gleda u vaše likove i vaše imetke, već gleda u vaša srca i vaša djela.“[3]

Iz ovog hadisa se može izvući pravilo da će čovjek biti pitan za djela kojima je bio zadužen. No, sama djela, bez pratnje srčanog nijeta, biti će ništavna. U ovom slučaju vrijedi i vice versa pravilo, da srčani nijetii, koliko god bili uzvišeni, biti će ništavni ako ih prate djela koja su u suprotnosti sa tim nijetima. Što se tiče financijskih racionalizacija, može se kao protuargument navesti hadis:

لَوْ أَنَّكُمْ كُنْتُمْ تَوَكَّلُونَ عَلَى اللَّهِ حَقَّ تَوَكُّلِهِ لَرُزِقْتُمْ كَمَا تُرْزَقُ الطَّيْرُ تَغْدُو خِمَاصًا وَتَرُوحُ بِطَانًا

„Kada biste se istinski oslanjali na Allaha, On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice. One ujutro polijeću praznih, a navečer se vraćaju punih stomaka.“[4]

Drugi, nama interesantan, uvjet za primljenost djela jeste ispravnost samog djela. Uprkos ispravnom nijetu, neispravno djelo neće biti primljeno, niti će, u konačnici, od njega biti ikakve koristi. U to se mogu uvrstiti kojekakvi vatrometi koji se organiziraju povodom pojedinih islamskih blagdana, slavljenje istih tih blagdana po diskotekama u prisustvu alkohola, slavljenje islamskih blagdana organiziranjem turbo-folk koncerata. Možda će ovo nekome biti pretjerano, možda će se neko pozivati se na princip alternative koji se mora ponuditi. No takvo razmišljanje je pogrešno. Ako bismo ohalalili gornje slučajeve, morali bi ohalaliti i bestidan i prostački govor koji pojedini kritičari imama i Islamske Zajednice koriste u svome diskursu kako bi privukli pažnju slušateljstva i onih koje kritiziraju. U krajnjem, takvom filozofijom, morali bi ohalaliti i viceve, čak i psovke na hutbama pod pretpostavkom da privlače pažnju. U takvoj filozofiji, ništa nije zabranjeno! No, pošto islam nije nikada bio makijevalistički, to se ne može učiniti!

Kako se najlakše otkriva neispravan nijet?

Uzevši u obzira da je nijet stvar srca, nemoguće je neispravnost nijeta otkriti bez djela koje ga prati i reakcija osobe koja čini nijet i djelo. U tome nam mogu pomoći riječi Allahovog poslanika, s.a.v.s.:

مَنْ سَمَّعَ سَمَّعَ اللَّهُ بِهِ، وَمَنْ يُرَائِي يُرَائِي اللَّهُ بِهِ

 „Ko se lažno svojim postupcima prikazuje pred ljudima, Allah će njegove neiskrene nijete u djelima otkriti i osramotiti ga pred ljudima.“[5]

Iz ovog se hadisa mogu izvući, najmanje, dva pravila koja su nama zanimljiva. Prvo pravilo je da svako djelo koje za rezultat ima suprotnost onom što se od djela očekuje, ukazuje na nedostatak, neispravnost i krnjavost nijeta. U tom kontekstu se mogu pomenuti djeca koja u mektebu i na svim mektebskim takmičenjima osvoje sve moguće nagrade na konto svog, mehanički usvojenog znanja, no, čim se ta djeca udalje od mekteba, preuzme ih kafić kao da nikada nisu ni pohađali mekteb. Niti takve djece ima u džamijama, niti bilo kakve koristi od njih ima. Drugo pravilo jeste da se poslije sramote ili nekog problema na poslu, a koji su svakodnevnica svakome imamu, imamu opada elan i opseg rada. To bi bio i najbolji pokazatelj neispravnog nijeta. Jer se iz samog opadanja elana i podbacivanja u daljnjem poslu, sasvim sigurno može utvrditi da urađeno djelo nije bilo radi Allahova Lica. U našemu narodu je za takvu situaciju osmišljena i jedna poslovica: „Krava koja daje 20 litara mlijeka, pa se onda ritne i sve prolije.“ Brojni su primjeri imama, pogotovo u dijaspori, koji s početka svoga rada imaju potrebu da se pokažu narodu koliko su dobri. Nakon nekog vremena, zamorom, problemima i nedostatkome Allahovog bereketa, isti se povlače u sebe, distanciraju od džemata, te za svoje probleme uvijek krive ili pojedine grupacije iz džemata ili Islamsku zajednicu, a nerijetko i oboje.

Još jedan od načina kako otkriti pogrešan nijet jeste razlika između mehanički prikupljenog znanja i znanja koje se spustilo na naša srca. U biti, puko gomilanje činjenica i nije učenost! Inače bi svaki računar bio daleko učeniji od bilo kojeg alima! Mada nagomilano znanje o činjenicama ne mora biti pokazatelj površnosti u prihvatanju poruka. Znanje koje se spušta na naša srca, znanje u koje vjerujemo svim svojim bićem, znanje koje nas mijenja na bolje, znanje koje uzrokuje, preko nas, promjenu u drugima, to je istinsko znanje! Iako takvo znanje ne mora biti veliko u kvantitativnom smislu, ono je u kvalitativnom daleko bolje i veće od čisto nabubanih činjenica! Kvantitet znanja, rada ili učinka, u islamu nije nikada bio bitan. To se jasno vidi iz mnogih ajeta i hadisa, poput:

الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا

Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje (kvalitet) postupati…[6] Odnosno, koji će od vas korisnije postupati, a nije rečeno: ko će više uraditi. Ili iz hadisa u kome je rečeno Allahovom poslaniku, s.a.v.s.:

إِنَّ فُلاَنَةً تَقُومُ اللَّيْلَ وَتَصُومُ النَّهَارَ، وَتَفْعَلُ، وَتَصَّدَّقُ، وَتُؤْذِي جِيرَانَهَا بِلِسَانِهَا‏؟‏ فَقَالَ رَسُولُ اللهِ صلى الله عليه وسلم‏:‏ لاَ خَيْرَ فِيهَا، هِيَ مِنْ أَهْلِ النَّارِ

„Allahov poslaniče, ta i ta žena klanja po cjelu noć, a danju posti. Ali, na jeziku je nezgodna, zlostavlja komšije.’ Poslanik s.a.v.s. na to odgovori: ‘U njoj nema nikakva dobra, ona je u Vatri.’…[7] Žena iz hadisa, i pored dosta (kvantitet) dobrih djela završava u Vatri! Po istom principu, iskrenom imamu je sasvim nebitno koliko (kvantitet) djece će navesti u svojim izvještajima kao svršenike hatmi, iako to oni nisu. To je jedino bitno karijeristima.

U praksi se također može vidjeti razlika između mehaničkog i srčanog znanja. Naime, nabubane činjenice nemaju ni izdaleka toliku upornost niti moć ubjeđivanja koliko to ima srčano znanje. Kod biflanja nabubanog znanja neispravan je i nijet. Mehaničko biflanje činjenica nema za cilj pomoć i promjenu stanja našega stada, već, u pravilu, ima za cilj da se posao otme iz ruku ili, eventualno, pokupe dnevnice za održana predavanja. Ovo je česta greška mnogih imama. Iako se posao, formalno-pravno, u potpunosti obavi, efekti takvog pristupa su efemerni. Imami ne postupaju u svome poslu radi Allahova Lica, već poradi financijske sigurnosti.

Konstatacaija za kraj: Kako se ispravan nijet može pokvariti, po istom principu pokvareni nijet se može popraviti. Ne treba gubiti nadu!

___________________

[1] Buhari, Sahih, br. 1; Muslim, Sahih, br. 1907; Ebu Davud, Sunen, br. 2201; Ibn Madže, Sunen, br. 4367; Nesai, Sunen, br. 3794; Tirmizi, Džami’a, br. 1647

[2] Tirmizi, Šemail, br. 334

[3] Muslim, Sahih, br. 2564 (34); Ibn Madže, Sunen, br. 4282

[4] Tirmizi, Džami’a, br. 2344; Nesai, Sunenul-kubra, br. 8/79; Ibn Madže, Sunen, br. 4164

[5] Buhari, Sahih, br. 6499; Muslim, Sahih, br. 2986

[6] Kur’an, Mulk, 2

[7] Buhari, Edeb, br. 119

Print Friendly  Težina koju nose minberske stepenice pf button both



X