AkidaISTAKNUTO

Temeljni postulati vjerovanja u kader

1.36Kpregledi

Vjerovanje u Allahovo određenje zasniva se na četiri krucijalna temelja koje zovemo i temeljnim postulatima vjerovanja u kader. Ovu temu nužno je dobro razumjeti jer je ona svojevrstan uvod i preduvjet za ispravno shvatanje ove tematike. U suštini, nije ni moguće ispravno (po)vjerovati u kader osim nakon poimanja i realiziranja sva četiri postulata koja ćemo spomenuti, jer su svi oni povezani i međusobno se prožimaju. Samo onaj ko prizna i prihvati sva četiri temeljna postulata može kazati da je upotpunio vjerovanje u kader, dok je vjerovanje osobe koja zanemari jedan ili više ovih postulata krnjavo i nepotpuno.

Temeljni postulati vjerovanja u kader jesu sljedeći:

  1. Allah je Sveznajući
  2. Allah je sve zapisao
  3. Allah Svojom voljom čini šta hoće
  4. Allah je sve stvorio.

Ovi temelji obuhvaćeni su u stihu:

Allah je Sveznajući i sve je zapisao

Svojom voljom čini šta želi i sve je stvorio.

Prvi postulat: Allah je Sveznajući

Ovaj postulat podrazumijeva vjerovanje da Allah poznaje i zna apsolutno sve, i u globalu i podrobno, oduvijek i zauvijek, bez obzira radilo se o onome što je vezano za Njegovo djelovanje ili djelovanje Njegovih robova. Njegovo sveznanje obuhvata apsolutno sve, On zna i ono što se desilo i ono što će se desiti, ali i ono što se nije desilo, a da se desilo, kako bi se i na koji način desilo. On zna ono što postoji i ono što ne postoji, i moguće i nemoguće, i Njegovom znanju ne izmiče ni koliko jedan trunčić, bio on na nebesima ili na Zemlji. On je znao sve o Svojim robovima i prije nego ih je stvorio. Znao je obim njihove opskrbe, dužinu njihovog životnog vijeka, znao je šta će govoriti i šta će raditi, kao i sve njihove pokrete i njihova mirovanja, i znao je ko će od njih u Džennet, a ko u Džehennem.

Ovaj postulat, dakle Allahovo apsolutno sveznanje koje je svemu prethodilo, jednoglasno su i bespogovorno, od prvog do posljednjeg, priznavali i prihvatali svi Allahovi poslanici, svi ashabi, ali i svi pripadnici ovog ummeta koji su krenuli njihovim stopama. Suprotstavili su im se jedino medžusije ovog ummeta, tj. ekstremne kaderije.[1]

 Što se tiče dokaza koji ukazuju na obligatnost priznavanja ovog temelja, oni su uistinu mnogobrojni. Spomenut ćemo neke od njih.

Rekao je Uzvišeni Allah:

On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! (El-Hašr, 22)

On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih… (El-Bekara, 255)

A nevjernici govore: “Čas oživljenja neće nam doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći. – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna, ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u Knjizi jasnoj. (Sebe’, 3)

A Allah najbolje zna kome će od Sebe poslanstvo podariti… (El-En‘am, 124)

Gospodar tvoj najbolje zna onoga ko je s Njegovog puta skrenuo i On dobro zna one koji su na Pravome putu. (El-Kalem, 7)

U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njega ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, a da to nije u Knjizi jasnoj (zapisano). (El-En‘am, 59)

Da su pošli s vama, samo bi vam na teretu bili… [2] (Et-Tevba, 47)

a kada bi (na dunjaluk) i bili vraćeni, opet bi nastavili raditi ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci. (El-En‘am, 28)

Da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću. (El-Enfal, 23)

Buhari bilježi u svome Sahihu da je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao: “Upitali su Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o (umrloj) djeci idolopoklonika[3], a on odgovori: ‘Allah najbolje zna šta bi ona činila.’”[4]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ne postoji niko među vama a da njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu već nije poznato.”[5]

Drugi postulat: Allah je sve zapisao

To znači čvrsto vjerovati da je Uzvišeni Allah, shodno Svome sveznanju koje je svemu prethodilo, u Levhi-mahfuzu[6] zapisao sve pojedinosti sudbine svih stvorenja i sve šta će se s njima desiti do Sudnjega dana. Ashabi, tabiini, kao i cjelokupni ehli-sunnet,  usaglasili su se da su svi događaji koji će se desiti do Sudnjega dana zapisani u Levhi-mahfuzu, za koga Kur’an koristi više naziva[7]: (1) Ummul-kitāb – Glavna, praizvorna knjiga, (2) Ez-Zikr – Praspomen[8], (3) El-Imāmul-mubīn – Vodič jasni, istiniti i nesumnjivi, (4) El-Kitābul-mubīn –  Knjiga jasna i nesumnjiva.[9]

Dokazi koji ukazuju na ovaj postulat također su mnogobrojni i u velikom omjeru zastupljeni u Kur’anu i sunnetu. Izdvajamo sljedeće:

Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u (glavnoj) Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko! (El-Hadždž, 70)

Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Jasnom vodiču (Praizvornoj knjizi) jasno pobrojali. (Ja Sin, 12)

Reci: “Dogodit će nam se samo ono što nam je Allah već zapisao…” (Et-Tevba, 51)

Uzvišeni Allah spominje i dovu koju je učio Musa, alejhis-selam:

“…i propiši nam milost na ovome svijetu[10], i na onome svijetu… (El-A‘raf, 156)

Spominjući polemiku između Musaa, alejhis-selam, i faraona, Uzvišeni je rekao:

A šta je sa narodima davnašnjim?” – upita (faraon). “O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je (zapisano), Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.” (Ta Ha, 51–52)

U svome Sahihu, imam Muslim bilježi hadis koji prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, u kojem ovaj plemeniti ashab kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Uzvišeni Allah zapisao je (i odredio) sudbinu stvorenja pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, a Njegov Arš bio je na vodi.’”[11]

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je i sljedeće: “Nema nijedne stvorene duše a da joj Allah već nije zapisao  mjesto u Džennetu ili u Vatri, a zapisao joj je i to da li će biti nesretna ili sretna.”[12]

Treći postulat: Allah Svojom voljom čini šta hoće

Ovo znači bespogovorno i čvrsto vjerovati da je volja Uzvišenog Allaha punovažna i da mora biti sprovedena u djelo, da je Njegova moć neograničena i sveobuhvatna, da biva ono što On želi da se desi, a da se nikada neće dogoditi ono što On ne želi da se dogodi, da nema nikakvog kretanja, ni mirovanja, niti iko može krenuti Pravim putem niti u zabludu otići osim Njegovom voljom i Njegovim htijenjem.

“Na ovaj temelj ukazuje konsenzus svih Allahovih poslanika, od prvog do posljednjeg, kao što ga potvrđuju i sve Knjige koje je Allah objavio, fitra koju je Allah usadio u Svoja stvorenja, ali i zdrav razum i logika.”[13]

Tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju ovaj temelj izuzetno su brojni. Spomenut ćemo neke od njih:

Gospodar tvoj stvara i odabire šta hoće (El-Kasas, 68)

A vi ne možete htjeti ništa osim ono što hoće Allah, Gospodar svjetova! (Et-Tekvir, 29)

I nikako za bilo šta ne reci: “Uradit ću to sigurno sutra!” – ne dodavši: “Ako Allah bude tako htio!” (El-Kehf, 23–24)

Kada bismo im meleke poslali, i kad bi im mrtvi progovorili, i kad bismo pred njih očigledno sve dokaze sabrali – oni ni tad opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio (El-En‘am, 111)

Onoga koga hoće – Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoće – na Pravi put izvodi. (El-En‘am, 39)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu su srca svih sinova Ademovih[14] između dva prsta Svemilosnog baš poput jednog srca, pa On s njim(a) raspolaže kako hoće.”[15]

Dakle, volja Uzvišenog Allaha punovažna je, a Njegova je moć neograničena. Punovažnost Njegove volje i neograničenost Njegove moći djeluju zajedno kada je riječ o onome što se već (u prošlosti) desilo i o onome što će se desiti (u budućnosti), međutim, kada je riječ o onome što se nije desilo i onome što se (nikada) neće desiti, u tom slučaju punovažnost Njegove volje i neograničenost Njegove moći egzistiraju zasebno. Naprimjer, ono što je Allah htio da se desi, to se neminovno Njegovom moći i dogodilo, a ono što On nije želio da se desi, to se nikada neće ni dogoditi, ne zato što On to nije kadar učiniti, već zato što On nije htio da se to dogodi. Uzvišeni Allah kaže:

A da je Allah htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi. (El-Bekara, 253)

 Sličnog su konteksta i sljedeći ajeti:

Da Allah hoće, On bi ih sve na Pravome putu sakupio… (El-En‘am, 35)

Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali… (El-En‘am, 107)

Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici… (Junus, 99)[16]

Četvrti postulat: Allah je sve stvorio

Ovaj postulat obavezuje vjernika da čvrsto i nepokolebljivo vjeruje da je Uzvišeni Allah stvorio sve što postoji, pa i čovjekovu esenciju, tj. bit i suštinu, ali i sva svojstva i odlike te esencije, kao i njegova kretanja. Također, ovo znači vjerovati da je sve osim Allaha stvoreno, i to iz àdema, tj. apsolutnog nepostojanja, te da je On sve stvorio nakon što ništa, osim Njega, nije postojalo.

Na ovaj postulat ukazivale su sve nebeske knjige, svi Allahovi poslanici u njega su bespogovorno vjerovali i  afirmirali ga i njega priznaje i neiskvarena ljudska fitra, kao i zdrav razum[17], a dokaze o tome gotovo da je nemoguće i pobrojati.

Allah je Stvoritelj svega… (Ez-Zumer, 62)

Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao… (El-En‘am, 1)

Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati. (El-Mulk, 2)

O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje rasijao mnoge muškarce i žene… (En-Nisa, 1)

On je stvorio i noć i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. (El-Enbija, 33)

Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje… (Fatir, 3)

U djelu Halku ef‘alil-ibad[18] Buhari bilježi predaju koju prenosi Huzejfa, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uzvišeni Allah stvara svakog izrađivača i ono što on izrađuje.”[19]

Ovo su bila četiri temeljna postulata na kojima se zasniva vjerovanje u kader, bez čijeg priznavanja i bespogovornog prihvatanja ovo vjerovanje ne može biti potpuno.

__________________________

Nastaviće se…

Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader

Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu

Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed

Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.

Preveo: Amir Durmić

___________________________

[1] Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 61.

[2] Ovaj i sljedeća dva ajeta dokaz su da Uzvišeni Allah zna i ono što nije bilo, a da je bilo, kako bi bilo. Ajet govori o licemjerima koji nisu otišli u Pohod na Tebuk, međutim, bez obzira što oni nisu krenuli u ovaj pohod, Uzvišeni Allah obavještava i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernike šta bi se desilo da su kojim slučajem krenuli, tj. da bi oni muslimanima samo smetali i bili im na teretu. Na sličan način mogu se razumjeti i sljedeća dva ajeta. (op. prev.)

[3] Tj. o njihovom statusu nakon smrti, da li će u Džennet ili Džehennem. (op. prev.)

[4] Odnosno, da je Uzvišeni Allah ovu djecu ostavio u životu, On najbolje zna šta bi ona radila i kakva bi bila njihova djela, pa zbog toga, nemojte donositi kategorički sud o njima. Ovo je tumačenje Ibn Kutejbe koje prenosi Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 3/247. (op. prev.) Hadis bilježi Buhari, Sahih, 7/210. Također vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 11/493.

[5] Muslim, Sahih, br. 2647, Poglavlje o kaderu.

[6] Levhi-mahfūz je Ploča pomno čuvana (ili Ploča neuništive i neprolazne memorije) na kojoj je doslovce zapisano sve od ezela (praiskona ili prapočetka) do ebeda (beskonačnosti ili postzavršetka), dakle od početka stvaranja i zbivanja sa najsitnijim detaljima o svakom stvorenju, svakoj pojavi i svemu što se dešavalo i što će se dešavati sve do Sudnjega dana. (op. prev.)

[7] Shodno mišljenju velikog broja komentatora Kur’ana, ali i ostalih islamskih učenjaka, svi pojmovi koje će navesti autor sinonimi su za Levhi-mahfuz, ali ima i učenjaka koji između tih naziva prave razliku, te svaki definiraju zasebno, a Allah najbolje zna. (op. prev.)

[8] Autor nije naveo ajet u kojem se Ez-Zikr spominje u značenju Levhi-mahfuza. Radi se o sljedećem ajetu: “Mi smo u Ez-Zebūru, poslije Ez-Zikra, zapisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija, 105) U komentaru ovog ajeta imam Taberi kaže: “Pojam Ez-Zebūr obuhvata sve (Allahove) knjige koje je objavio vjerovjesnicima, a što se tiče pojma Ez-Zikr, on se odnosi na Praizvornu knjigu (Ummul-kitāb) koja se nalazi kod Njega na nebesima…” Potom je citirao predaje od učenjaka iz prvih generacija muslimana kojima potvrđuje da je Ez-Zikr ustvari sinonim za Ummul-kitāb, odnosno Levhi-mahfuz, a Allah najbolje zna. Vidjeti: Taberi, Džamiul-bejan fi te‘vilil-Kur’an, 18/547. (op. prev.)

[9] Autor nije spomenuo još jedan izraz koji se, shodno mišljenju nekih učenjaka, također smatra sinonimom za Levhi-mahfuz, a to je Kitābun meknūn – Knjiga skrivena i brižljivo čuvana. Rekao je Uzvišeni Allah: “On je, uistinu, Kur’an plemeniti, u Knjizi skrivenoj” (El-Vakia, 77–78). Imam Kurtubi navodi predaju u kojoj Ibn Abbas, radijallahu anhu, tvrdi da je Kitābun meknūn ustvari Levhi-mahfuz. Vidjeti: Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 17/224. (op. prev.)

[10] Odnosno, i učini nas od onih kojima su oprost i dobro već propisani, tj. zapisani. Vidjeti: Taberi, Džamiul-bejan fi te‘vilil-Kur’an, 13/153. (op. prev.)

[11] Dakle, prije stvaranja nebesa i Zemlje, Njegov Arš bio je na vodi. Vidjeti: Nevevi, Šerhun-Nevevi ala Sahihi Muslim, 16/203. (op. prev.) Hadis bilježi Muslim, Sahih, 8/51, br. 2653.

[12] Buhari, Sahih br. 4948, Poglavlje o tefsiru – tumačenju Kur’ana, 6/84, i Muslim, Sahih, br. 2647, Poglavlje o kaderu, 8/46–47.

[13] Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 92.

[14] Tj. ljudi. (op. prev.)

[15] Muslim, Sahih, br. 2655.

[16] Ibn Tejmijja, Kitabus-safedijja, 2/109.

[17] Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 108.

[18] Što znači: Stvorenost ljudskih djela. (op. prev.)

[19] Buhari, Halku ef‘alil-ibad, str. 25.

X