Temelji i principi na kojima se gradi aktivnost pozivanja nevjernika u islam?

Pitanje: Koji su temelji i principi s kojima musliman treba početi prilikom pozivanja nevjernika u islam? Odgovor: Mnogi ljudi ne razlikuju instituciju pozivanja ka Allahu od institucije naređivanja dobra i odvraćanja od zla kao i mijenjanja samog zla i loših pojava.  Ovo su u osnovi stepeni između kojih postoji razlika.
* Što se tiče poziva ka Allahu, on je dvovrstan: općeniti i posebni.
– Općeniti poziv označava niz aktivnosti, kao što su održavanje hutbi, pisanje knjiga, to jest ono što je općenito upućeno svim ljudima.
– Posebni poziv podrazumijeva aktivnosti pozivanja u islam usmjerene ka jednoj, tačno određenoj osobi. To ne mora biti isključivo nevjernik, već može biti i musliman koji ima potrebu za pozivom ili opomenom i podsjećanjem. Možda ćeš naići na muslimane koji ustrajavaju u činjenju velikih grijeha, misleći pri tome da slijede istinu, ili pak sumnjaju u status takvog postupka i njegovu zabranu. Ovakvi ljudi imaju potrebu za pozivom, u smislu da mu je na taj način neophodno pojasniti istinu. Navodit će mu se primjeri sve dok se ne uvjeri, a ovo već ne spada u domen naređivanja dobra.
* Što se tiče onoga ko naređuje na dobro, on ima veće ovlasti od samog pozivaoca u vjeru, jer naredba označava, kao što svi znamo, traženje da se čini dobro iz pozicije onog koji naređuje, u čemu se ogleda dio vlasti. Za razliku od ovoga, pozivalac samo prezentira, podstiče i motivira, dok onaj koji naređuje ima jednu vrstu vlasti.

Stoga, kada bi nekom od svojih prijatelja savjetovao da učini nešto, to bi više imalo karakter molbe ili zahtjeva, što nije slučaj sa naredbom. Ali, obraćanje nekome ko je po godinama mlađi od tebe, sigurno bi imalo drugačiju formu, a to je forma naredbe.
* Onaj koji mijenja neko zlo, njegova vlast je jača od vlasti onog koji nešto naređuje, jer je u mogućnosti da promijeni zlo svojom rukom. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Ko od vas vidi kakvo zlo, neka ga promijeni svojom rukom, pa ako ne može, onda svojim jezikom, a ako ni to ne može, onda svojim srcem, a to je najslabiji oblik imana.“  U pogledu naređivanja dobra nije spomenut ovaj poredak i nije rečeno: Ko od vas naređuje dobro, neka ga naređuje svojom rukom…
– Rezime glasi: Način pozivanja nevjernika razlikuje se shodno njegovom nevjerstvu.
Onaj ko negira postojanje Allaha, npr. kao komunisti, pozivamo ih ka Allahu, dž.š.,  pojašnjenjem razumskih i materijalnih dokaza Njegovog postojanja i egzistencije.
Što se tiče šerijatskih argumenata, oni ih uopće ne priznaju pa im ih ne treba ni prezentirati, već se treba bazirati na osjetilne i razumske dokaze. Jedan od razumskih dokaza je i onaj na koga Allah Uzvišeni ukazuje u Svojim riječima: ‘‘Jesu li oni stvoreni bez ičega, ili su oni stvoritelji?“ (Et-Tur, 35).

Džubejr b. Mut’im, r.a., koji je bio jedan od zarobljenika u bitki na Bedru, kaže: ‘‘Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ovo uči na akšam-namazu, pa kada je došao do ajeta: ‘Jesu li oni stvoreni bez ičega, ili su oni stvoritelji?’, moje srce samo što nije poletjelo…” (Buhari, br. 4854, Fethul-bari, 8/469; Knjiga tefsira, Tefsir sure Et-Tur, 52, Poglavlje 1. ) Ovo je naravno zbog snažnog utjecaja ovog ajeta na njegovu dušu i osjećaja imana u njegovom srcu.

Pojašnjenje u vezi ovog ajeta: Oni nisu stvoreni bez ičega, jer neminovno moraju imati stvoritelja, niti su sami sebe stvorili zato što su bili nepostojeći. Nepostojanje ne može stvoriti nešto drugo, jer ono ne označava ništa, pa je zato nemoguće da sami sebe stvore, niti da budu stvoreni bez ičega. Neminovno su morali biti stvoreni od nečega, a njihov stvoritelj je Allah, dž.š.
Materijalni dokazi ogledaju se u sljedećem: Mi vidimo, a tako i drugi oko nas, da čovjek moli Allaha, dž.š., za određenu stvar, a potom se ta stvar u potpunosti i desi, i to baš onako kako je čovjek i molio. Primjeri za ovo u Kur’anu i sunnetu su mnogobrojni, a također i u događajima među ljudima. Ukoliko čovjek vjeruje u Boga, ali ne vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što to čine židovi i kršćani, pozivamo ih ka Allahu, dž.š., s akcentom na pojašnjenju istinitosti poslanstva Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Posebno pitanje treba postavljati kršćanima: Da li vjerujete u Isaa? Oni će sigurno potvrdno odgovoriti na to pitanje. Da li potvrđujete ono što je on govorio? Reći će: Da, potvrđujemo. Onda ćemo im reći: Slušajte riječi Uzvišenog: ‘‘A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kada im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina’“ (Es-Saff, 6).

Razmislite, kada čovjek donosi neku  radosnu vijest, hoće li je donijeti onima kojih se ona uopće ne tiče? Odgovor glasi: Ne. Tada je obaveza da povjerujete u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako kažu: ‘‘Isa je donio radosnu vijest o Ahmedu, a ovo je Muhammed. Mi čekamo Ahmeda.“ Kažemo im: Čitajte riječi Uzvišenog: ‘I kada im je on donio jasne dokaze’, riječi ‘donio’ su prošlo vrijeme, što znači da je donosilac radosnih riječi već došao.
Da li je poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, došao ijedan drugi poslanik? Nikako!
Ako kažu da je neko drugi, pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao, kažemo im: Slijedite ga! Slijedite onoga za koga tvrdite da je došao. Međutim, oni ovo neće tvrditi.

Stoga kažemo: Ahmed je ustvari Muhammed, ali je Uzvišeni Allah nadahnuo, ili dao Isau ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime, da bi pokazao njegovu vrijednost. Ahmed (najhvaljeniji) je ime kojim se izražava posebna počast, svejedno bilo to u aktivu ili pasivu, jer ono ukazuje na počast Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zato što je on taj koji najviše hvali Allaha ljudima i najpreči je da i sam bude hvaljen. Ovo ime je ime posebnog odlikovanja iz dva aspekta: zato što on najviše hvali Allaha između ostalih ljudi i zato što je najpreči od ostalih ljudi da bude hvaljen. U odabiru ovoga imena pri donošenju radosne vijesti Benu Israilu ogleda se vrijednost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u odnosu na ostale ljude.

Odgovorio: šejh Salih b. Usejmin (Iz knjige Sahvetul-islamijje)
Preveo: Mr. Emir Demir

Print Friendly  Temelji i principi na kojima se gradi aktivnost pozivanja nevjernika u islam? pf button both



X