ISTAKNUTORekaik

Tajna

69pregledi

Jedan mladić upitao me za knjigu Tajna australijske autorice Rhonde Byrne, što me je natjeralo da je kupim i pročitam. U ovoj knjizi plasirana je teorija koja se zasniva na motivaciji duševnih potencijala ka optimizmu i radu, uvjerenje da je čovjek u stanju da postigne ono što želi i namjerava. To je čak i realnost. U stanju je to ostvariti onda kada izgovori i bude ubijeđen u to i odagna od sebe pesimistične crne misli.

Na čovjeku je da u svoje misli čvrsto usadi ono što želi i što bi volio da se desi, a ne ono što ne voli, čega se kloni i boji.

Riječi ove autorice podsjetile su me na ono što je rekao Ibn Kajjim u djelu Stepeni duhovnog uzdizanja: “Da se rob istinski osloni na Allaha, bio bi u stanju da ukloni brdo kada bi mu to bilo naređeno”, a podsjetile su me i na govor Martina Luthera u kojem je rekao da ima san, a ne da ima problem.

Da, problem je bio i ostao, međutim, ako u život ulazimo kroz vrata problema, tada ulazimo na najuža vrata.

Uvidio sam da je ideja knjige ustvari nešto što svi treba da čvrsto usadimo u svojoj svijesti, daleko od bilo kakve rasprave o tome, da se ne zagasi njen plamen, ne ugasi njena duša. To radimo zato što je ova ideja istinska motivacija za rad, postignuće i strpljivost.

Stotine navoda i riječi koje je pisac spomenuo i komentirao ustvari se vrte oko suštine ove ideje i pravila vezanih za nju, i smisao svega toga ne izlazi iz okvira dva ili tri hadisa, a jedan od njih jeste hadisi-kudsijj u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Allaha: “Ja sam uz Svoga roba sve dok ima lijepo mišljenje o Meni.” (Buhari i Muslim)

U jednoj od verzija hadisa navodi se dodatak: “…pa neka o Meni misli šta želi.” (Ahmed, Ibn Hibban i Hakim)

U drugoj verziji kaže se: “Ako o Meni ima lijepo mišljenje, tako će mu i biti, a ako ima loše mišljenje, tako će ga i zadesiti.”

Ovdje mišljenje obuhvata i dunjaluk i ahiret: lijepo mišljenje je jedno od lijepih djela koje nam pomaže da u svoju dušu usadimo ideje, ne udaljavajući se od suštine i ne pretjerujući s pretpostavkama, pravilima, izuzecima, jer u suprotnom, ideja može da izblijedi i umre.

Kada se ideja učvrsti i ustabili, nije problem da se kasnije dotjeruje i dopunjava.

U drugom hadisu kaže se: “Upućujte dovu s ubjeđenjem da će biti primljena.” (Tirmizi, Taberani i Hakim)

Ovo znači da rob upućuje dovu s ubjeđenjem da će mu biti primljena, a ne da to bude jedan vid pokušaja, sumnje ili nesigurnosti.

Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Ja nimalo ne brinem o ispunjenju dove, nego brinem o tome da dovim, jer kada se pojavi inspiracija za dovu, tada dolazi i njeno ispunjenje.”

Ove riječi vidim kao inspiraciju koju je posjedovao Omer, radijallahu anhu, jer on ovdje ne misli samo na riječi kojima se izgovara dova, iako je to nešto lijepo i onaj ko to radi, bit će nagrađen, nego misli na riječi dove koje dolaze iz srca i misli usmjerenih ka pouzdanju u Allaha i vjerovanju u iskrenost Njegovog obećanja:

“Zovite me, Ja ću vam se odazvati.” (Gafir, 60)

“Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva…” (En-Neml, 62)

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli…” (El-Bekara, 186)

Crne misli svom vlasniku garantiraju zatvor u mračnom podrumu, s jakom vlagom, smrdljivim zrakom koji podsjeća na kabur, kako ga je opisao  Bedr es-Sebbab:

Majko draga, da si sa mnom ovdje ispod kamenog stropa

Nema ni vrata na koja bih kucao, niti prozora u zidu.

Ovim je riječima priželjkivao smrt, a to nije ništa čudno i na svakom koraku postoje žrtve pesimizma, izoliranosti i duševne zatvorenosti koje ponavljaju hvalospjeve o smrti bez nekog posebnog povoda, a čak se i protive onima koji žele da im uskrate to jedino uživanje na ovome svijetu, ukoliko se za njih može reći da su živi.

U hadisu se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan ko je najbolji čovjek, pa je rekao: “Onaj ko dugo živi čineći dobra djela.” (Ahmed, Tirmizi i Ibn Hibban)

U drugom hadisu kaže se: “Neka niko od vas ne priželjkuje sebi smrt i neka niko ne dovi da mu smrt brzo dođe, jer kada čovjek umre, prestaju njegova dobra djela, a vjerniku život neće uvećati ništa drugo osim dobra.” (Buhari i Muslim)

Život je blagodat koju je Allah podario živima. Kada bi se probudio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zahvalio bi Allahu govoreći: “Hvala Allahu koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu se vraćamo.” (Buhari i Muslim)

Povezanost s poslaničkim uputama nije opskrba samo za ahiret, nego i opskrba za lijep dunjalučki život.

____________________

Iz knjige: Stazama egoizma

Autor: dr. Selman el-Avda

Preveo: Muhamed Ikanović

_______________________

 

X