patlidzan

Tajna patlidžana

Preveo i prilagodio: Haris Hećimović (Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

 
Sjedeći u mesdžidu sa svojim učenicima, poznati šejh primijeti da je jedan učenik odsutan, pa upita:
“Gdje je Sultan? Ne vidim ga među vama…”…
Hemmam reče: “Vidio sam ga prije ikindije kako ide u drugu ulicu i nosi hranu. Ne znam za koga.”
Šejh pogleda na sat i reče: “Moramo početi sa pričom.”
Vail uzviknu: “Sačekaj, šejh, evo ide Sultan sa drugim dječakom.”
Išao je Sultan prema šejhu, a s njim je bio njegov prijatelj Ahmed. Poselamio je prisutne, a zatim, rekao: “Da li dozvoljavaš, o šejhu, da moj prijatelj Ahmed prisustvuje sa nama i čuje tvoju lijepu priču?”
Poželi šejh dobrodošlicu Ahmedu i zahvali se Sultanu zbog pažnje prema prijatelju te reče: “Ali, zašto si zakasnio na ders, o Sultan?”
Sultan odgovori: “Danas se skupila moja familija u našoj kući kako bi zajedno ručali. Moj babo ima običaj da u takvim prilikama potraži siromašne, te im pošalje dio hrane. Tako je mene danas poslao u drugu ulicu da odnesem hranu porodici mog prijatelja Ahmeda čiji je babo preselio prošle godine.”
Šejh se obradova zbog ovog dobrog djela i reče: “Čestitam vam, to je dobro djelo. Musliman suosjeća sa svojim bratom u vjeri. I Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu.”
Sa’d reče: “Radosni smo mnogo zbog dolaska Ahmeda kod nas.”
Na ove Sa’dove riječi, Hassan doda: “Bit će drag prijatelj svima nama.”
Ahmed reče: “Allah vam dao svako dobro… Vi ste zaista dobri i ja sam sretan što sam vas upoznao.”
Šejh reče: “Ovo je lijep događaj… dobro… sada počinjem sa pričom. Pažljivo slušajte…
…U davna vremena u Damasku je postojao veliki mesdžid koji je bio poznat pod imenom Mesdžid pokajanja. U njemu je bio jedan mladić koji je razmišljao da pristupi halkama znanja.”
Ahmed će nestrpljivo: “Ali, gdje se nalazi grad Damask?”
Vail požuri da on odgovori i reče: “To je glavni grad Sirije.”
Šejh reče: “Odlično, o Vail. To je veoma star grad i u njemu se nalazi poznati Emevijski mesdžid, ali vratimo se priči…
…taj mladić se zvao Selim i bio je jako siromašan. Sve što bi zaradio, davao je za svoj put traženja znanja. Jednog dana, ogladnio je Selim jako, ali nije imao ništa da jede. Trpio je glad dva dana. Treći dan, shvatio je da će umrijeti od gladi, pa poče razmišljati šta da radi.”
 
Hemmam povika: “Zar nije našao nikog da ga nahrani? Gdje su muslimani?!”
Šejh reče: “Polahko, Hemmame, njegove komšije i prijatelji nisu znali za njegovo stanje, jer im on ništa nije govorio. Ali, od prevelike gladi počeo je razmišljati da uradi nešto što nije nikada uradio.”
“Molim Allaha samo da nije razmišljao o krađi”, reče Sultan.
Šejh se osmjehnu i reče: “Odlično… ti si inteligentan, o Sultan… Da, razmišljao je da ukrade hranu kako ne bi umro od gladi. Popeo se na krov mesdžida i posmatao kuće okolo. Ugledao je kuću u kojoj su žene, te obori pogled i nastavi posmatrati druge kuće. Na kraju ugleda jednu kuću u kojoj nije bilo nikoga, a prozor je bio otvoren. Otišao je prema toj kući i kad se približio, osjetio je ugodan miris hrane. Sa lahkoćom skoči i nađe se u dvorištu kuće.’’
Sa’d će sa čuđenjem: “Zar ga niko nije vidio.”
 
Šejh reče: “Niko nije bio u kući, pa Selim uđe kroz prozor u kuhinju. Ispred njega se nađe šerpa sa čorbom od patlidžana s mesom, koja se kuhala na lagahnoj vatri. Od velike gladi, zgrabi jedan komad iz šerpe i poče da ga žvače. Nije uspio ni progutati zalogaj, a već se sjetio da je pogriješio. Ne jednu grešku, nego više! Nije pitao nikog od ljudi da mu daju hrane. Možda, da je pitao, dali bi mu, pa bi i jeo i pio. Povrh svega, ušao je u tuđu kuću bez dozvole vlasnika i to kroz prozor. Pa je uzeo da jede tuđu hranu, a niko mu nije dozvolio…”
Vail: “To što je uradio nije dozvoljeno… ali, glad ga je natjerala..”
Šejh: “Bilo kako bilo, pokajao se i ostavio je patlidžan koji je uzeo, a onda je ponovo izašao iz kuće a da ga niko nije opazio. A, ova kuća pripadala je ženi udovici. Znate li šta znači udovica?”
 
Ahmed će brzo: “Čuo sam ljude kako govore o mojoj majci nakon smrti moga oca: ‘Ona je udovica’…Je li je oni nazivaju tako zato što joj je muž preselio?”
Stavio je šejh ruku na Ahmedovu glavu i rekao: “Da sinčiću… udovica je ona žena čiji je muž preselio. Nakon toga, ova žena se vratila svojoj kući. Podigla je poklopac sa šerpe i vidjela da je patlidžan zagrižen. Jako se prepala i shvatila je da je neko bio u kući i jeo patlidžan. Nije imala nikog bližnjeg od rodbine u tom mjestu, pa je požurila do imama mesdžida da ga obavijesti šta se zbilo. Imam mesdžida je saslušao ženu, a zatim je ušao u mesdžid da vidi je li Selim tamo. Kada ga je našao, reče mu: ‘Selime, ti si dobar mladić, a nisi oženjen, a ova žena napolju nema muža niti nekog bližnjeg. A, ona ima imetak i živi sama u velikoj kući. Potreban joj je muž, pa šta ti misliš o tome da je oženiš?’
Selim reče: ‘Kako da je oženim, a nemam nikakvog imetka, niti odjeće, a ni hrane, a povrh svega, gladan sam već dva dana.’
Imam mu odgovori: ‘Nemaj brige, ova žena je bogata i ne treba joj nikakav imetak. A što ti zatraži za mehr, to ću ja da ti dam. Na tebi je samo da pristaneš.’
Obradova se Selim i odmah pristade. Zovnu imam dvojicu svjedoka i vjenča ih, te im reče: ‘Idite sada vašoj kući.’”
Hassan reče: “Mašallah, tako brzo…!!!”
Šejh odgovori: “Da sinčiću. Pa, naša vjera je lahka… ali ljudi su danas dodali mnoge šartove za brak, pa su time otežali…
 
Poslije vjenčanja, otišao je Selim sa ženom njenoj kući, i shvati da je to ona ista kuća u koju je ušao i počeo da jede u njoj. Otišla je žena u kuhinju i donijela hranu. Stavila je šerpu ispred njega, a on je ugledao onaj patlidžan. Vidjevši ga, počeo je da plače… Začudi se žena i upita ga zašto plače. Selim reče: ‘Ja sam onaj koji je zagrizao ovaj patlidžan’, a onda joj ispriča čitav događaj oko njegove gladi. Ispričao joj je kako je ostavio patlidžan iz straha prema Allahu Uzvišenom. Gledala je žena u njega i kazala: ‘A ja, kad sam se vratila kući i vidjela zagriženi patlidžan, mnogo sam se prepala, i otišla imamu mesdžida i obavijestila ga, a on me savjetovao da se udam i tebe je odabrao za mene.’ Zatim žena nastavi govoreći: ‘Ovo ti je nagrada za tvoje strpljenje. Ostavio si patlidžan iz straha prema Allahu, a Allah ti je to nadoknadio ovim patlidžanom i kućom i oženio te vlasnicom ove kuće.’ Poslije toga, Selim je živio sa svojom suprugom sretno..”
 
Šejh se zatim malo ispravi, protegnu, i reče: “Ovo nas, djeco moja, uči kako je u strpljenju, strahu od Allaha i poštenju svako dobro. Isto tako smo naučili i da je svaki hajr u pomaganju onih koji su u težem stanju, kao što je to uradio Sultanov babo sa porodicom svog prijatelja Ahmeda.”
Ustadoše svi zajedno, a dječaci se zahvališe šejhu na prelijepoj priči.

Preporuka roditeljima: Svaku riječ, rečenicu ili dio teksta koji je obilježen na bilo koji način (podebljan, podvučen ili ukošen), pojasnite svojoj djeci! U svakom označenom dijelu krije se neka mudrost koja će, objasnite li je svome djetetu, umnogome utjecati na lijep odgoj, ahlak, pa i znanje vašeg djeteta, inšallah!

Prvi put objavljeno: utorak, 24 Veljača 2009 05:28

Print Friendly  Tajna patlidžana pf button both



X