Šta sve iziskuju riječi šehadeta i tevhida

Priredio: Sead ef. Jasavić    
Sve hvale i pohvale pripadaju Allahu dž.š., koji nas je islamu uputio i počastio nas time da budemo pripadnici najodabranijeg ummeta koji se mnogo čemu razlikuje od ostalih ljudi na Zemaljskoj kugli, i koji nas je učinio Svojim svjedocima protivu svih ljudi i džinna koji su mimo Allaha dž.š., obožavali razna božanstva! Neka je salevat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji se u dobru povedoše za njima, do Sudnjega Dana!

Prava i obaveze riječi šehadeta i tevhida (La Ilahe Illallah – Muhammedun Resululah), su raznovrsna i mnogobrojna, i tu spadaju hakovi i prava Stvoritelja svih svjetova, Gospodara ljudi, Allaha dž.š., koji Sebi nema ravna niti slična niti sudruga, od čega je on visoko i Uzvišen. Riječi šehadeta nose u sebi hakove i prava posljednjeg Allahova poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., koji će polagati pravo na zauzimanje i šefat za gole i bose ljude na Sudnjemu Danu, što neće biti dato drugim odabranicima među poslanicima, neka su salevati i selami na njega sve dok sunce i zvjezde sjaju. Riječi šehadeta i tevhida sadrže u sebi i prava čovjeka muslimana koji se prihvatio emaneta vjere kojeg odbiše ponijeti i planine i Zemlja i nebesa, i na kraju riječi šehadeta sadrže u sebi i prava nemuslimana – nevjernika, a svi su ljudi jednog čovjeka i od jedne žene potekli – pa ko Allaha dž.š., bude obožavao i ko uputu Njegovu bude slijedio biće počašćen džennetom, a ko Allaha dž.š., uznevjeruje ineposlušan Mu bude Allah dž.š., će ga kazniti i naglavačke ga u džehennem stropoštati – kako siješ tako ćeš i žnjeti!

U današnjoj hutbi ćemo se ukratko osvrnuti na ta osnovna prava i hakove koja daju riječi šehadeta i tevhida svim spomenutim kategorijama:

Na šta Allah dž.š., polaže pravo kod Njegovih robova:

Allah dž.š., je jedini taj koji polaže pravo kod ljudi da Ga obožavaju, da Mu ibadete, i da nikoga ne ravnjaju sa Njime ni po kom osnovu, niti meleka bliskog, niti poslanika odaslanog, niti miljenika časnog, niti bilo kakvog džinna niti pobožnjaka niti bilo kakvog stvora.

Allah dž.š., kaže: „Džinne i insane nisam stvorio ni zbog čega drugog nego da Mi robuju (ibadet)!“; „I nije im bilo naređeno ništa drugo do da ibadete/robuju Allahu dž.š., iskreno Mu ispovjedajući vjeru i čisto, i da namaz klanjaju i da zekat daju…!“

Poslanik s.a.w.s., upita Mu’az b. Džebela r.a.: „Znaš li šta je Allahovo pravo kod ljudi? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Reče: Allahovo pravo kod ljudi je da Ga obožavaju, da Mu ibadete, i da nikoga drugog mimo Njega ne obožavaju – zatim produži malo, pa reče: O Mu’aze! Rekoh: Odazivam ti se Božiji poslaniče! Reče: Znaš li šta je pravo ljudi kod Allaha dž.š., ako budu postupali spram Allaha onako? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! Reče: Ako tako budu postupali spram Njega – neće ih kazniti!“ (sahih)

Ibadet na kojeg Allah dž.š., polaže pravo se ogleda u sljedećem:

1. Vjerovati i biti čvrsto ubjeđen u to da je Allah dž.š., el-Halik – Stvoritelj, el-Razik – Onaj koji opskrbu i nafaku daje, el-Muhji – Onaj koji život daje, el-Mumit – Onaj koji život uzima, el-Mudebbir – Onaj koji određuje, el-Mutesarrif – Onaj koji svime upravlja u svemiru Svom, nema drugog gospodara niti boga osim Njega!
2. Vjerovati i biti čvrsto ubjeđen u to da samo Allah dž.š., zaslužuje da se vjeruje i da se obožava i da Mu se ibadeti, i da je sve drugo što se mimo Njega obožava batil i neispravno bilo da je kip ili slika ili freska ili grob ili neku hajvan ili neki insan!
3. Svaku vrstu ibadeta poklanjati samo Njemu i nikom drugom mimo Njega, tako da se pomoć u stvarima koje samo On daje neće tražiti ni od koga drugog osim od Njega, niti ćemo se klanjati ikom drugom osim Njemu, niti će se kurbani klati ikome drugom osim Njemu, niti ćemo se zavjetovati na nešto ikom mimo Njega, samo radi Njega i u ime Njegovo ćemo se zaklinjati, nećemo se plašiti niti ćemo se nadati ičemu drugom osim Njemu, niti ćemo se upravljati po nečijim propisima i pravilima izuzev po Njegovim!
4. Vjerovati u sva Njegova lijepa imena i uzvišena svojstva kojima je nazvao i opisao Sebe, ili ga je nekim imenom i svojstvom nazvao i opisao Njegov Poslanik s.a.w.s., bez ikakva mjenjanja značenja Njegovih imena i svojstava (tahrif), niti pogrešnog tumačenja (te’vil), niti njihova negiranja (ta’atil), niti njihove djelojmične (tešbih), niti potpune (temsil), usporedbe sa tuđim imenima i svojstvima!
5. Voljeti Allaha dž.š., više od svoga novca i imetka i porodice i djece i čak samoga sebe: „A oni koji vjeruju najviše vole Allaha!“
6. Upućivati savjet o Allahu dž.š., na taj način što ćemo Njegove farzove i naredbe sprovoditi poput klanjanja namaza, posta mjeseca Ramazana, davanja zekata i obavljanja hadždža, i tako što ćemo se kloniti harama i zabrana i u ovome se ogleda pravo značenje nasihata i davanja savjeta o Allahu dž.š., koje uvjek treba da počne od nas samih i od naših duša pa se tek onda prelazi na druge.
7. Raditi na uzdizanju Allahove dž.š., riječi – na svakom polju i u svakoj sferi našega života!
8. Pomagati i braniti Allahovu dž.š., vjeru, gdje god se može i to svim raspoloživim sredstvima.
9. Odbijati i uzvraćati na šubhe – sumnje, laži i izmišljotine koje neprijatelji ove vjere lijepe Kur’anu i Islamu!
10. Razmišljati o Allahovom stvaranju i stvorenjima, što je jedno od pohvaljenih svojstava vjernika: „Koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru naš, ti nisi ovo uzalud stvarao, slavljen neka si Ti; sačuvaj nas džehennemske vatre!“ Razmišljanje o Allahovom dž.š., stvaranju, povećava iman i vjerovanje, i u našim srcima produbljuje ljubav spram Allaha dž.š., Milostivog!
11. Prijateljevati s onim ko je prijateljski spram Allaha dž.š., nastrojen, a neprijateljevati sa onim ko je neprijateljski spram Allaha dž.š., nastrojen!

Koja prava, riječi tevhida, daju Poslaniku s.a.w.s.:

Muhammed s.a.w.s., ima brojna prava i hakove kod nas, a i kako i ne bi kada nas je Allah dž.š., preko njega izveo iz tmina na svjetlo, vraćajući nam vid nakon sljepila, ukazujući nam preko njega na pravi put istine. Allah dž.š., da mu podari sevape čitava njegovog ummeta bez da ummetu umanji išta od njih. Allahu dž.š., trebamo biti zahvalni i zbog toga što nam je omogućio da možemo neki hakk i neko pravo Poslanika s.a.w.s., izvršiti, jer ipak trebamo priznati da mu se ne možemo maksimalno i onako kako treba odužiti, niti se na sve to možemo zahvaliti, ali znajmo da Allah dž.š., za malo hajra daje velike nagrade:

1. Vjerovati u njegovo poslanstvo i u to da je on čovjek od krvi i mesa, Allahov rob i poslanik, odabranik i prijatelj – koji je poslan pred Sudnji Dan kao obveseljivač i opominjač, koji je Allahu dž.š., pozivao narod poput plamteće svjetiljke!
2. Allaha dž.š., obožavati samo u skladu sa onim s čime je došao Muhammed s.a.w.s., bez oduzimanja niti dodavanja!
3. Raditi sve ono što nam je naredio, ustručavajući se od svega onoga što nam je zabranio. Allah dž.š., nam je, pokoravanje Poslaniku s.a.w.s., naredio na preko 30 mjesta u Kur’an-i-Kerimu, i Svoju ljubav je stavio u uskoj sprezi sa pokornošću Njegovom Poslaniku s.a.w.s., pa je rekao: „Reci, ako Alaha volite, mene slijedite, pa će vas Alah zavoljeti i grijehe vam oprostiti!“; „Ono što vam Poslanik da – to uzmite, a ono što vam on zabrani – toga se okanite!“
4. Vjerovati u to da je Muhammed s.a.w.s., posljednji Allahov poslanik, koji je pečat svim poslanicima, i nakon njega neće biti više poslanstva do Sudnjega Dana. On je prvak ademovog potomstva, i nema poslanika nakon njega, i nema čovjeka vrijednijeg od njega!
5. Vjerovati u to da je šeri’at i zakon Muhammeda s.a.w.s., zadnji i posljednji, koji je derogirao i dokinuo sve zakone i knjige koje su objavljivane ranije, i koji pasuje za svako mjesto i vrijeme do Sudnjega Dana.
6. Vjerovati u to da nikome nije dozvoljeno napuštati šeri’at Muhammeda s.a.w.s., i sebe sa njime ne usklađivati, zadovoljavajući se svojim putem i načinom!
7. Voljeti ga više od svoga novca, imetka, djeteta, porodice pa čak više i od samoga sebe i svoje duše, u čemu se možemo ugledati na plemenite ashabe, kako nam to govori Urve b. Mes’ud el-Sekafi r.a., koji je prije primanja islama bio izaslanik kurejšijski u pregovoru na Hudejbiji, koji kaže: „Ulazio sam kod kraljeva: Kisre i Cezara i Nedžašije – ali nisam vidio da ikoga od njih poštovahu i voljahu kao što su poslanikovi ashabi poštovali i voljeli Muhammeda s.a.w.s. – kada bi im nešto naredio namah je to bilo sprovedeno, kada bi uzimao abdest htjeli bi se pobiti oko toga ko će mu vodu uzeti, kada bi zborio nikome se glas ne bi čuo, i nikada ga ne bi posred očiju gledali!“
8. Vjerovati u to da je Muhammed s.a.w.s., bio sačuvan od griješenja i greški kada je dostavljanje vjere u pitanju!
9. Voljeti sunnet Muhammeda s.a.w.s., i raditi na njegovom promicanju i širenju među svijetom!
10. Voljeti njegovo pleme i porodicu, njegove prijatelje i članove uže familije, i ne vrijeđati ga po pitanju njih, i ne dirati u njihovu čast, jer ko u njih dira – dira u Poslanika s.a.w.s., a ko vrijeđa Poslanika s.a.w.s., taj vrijeđa Allaha dž.š.!
11. Neodbijati ništa od njegova sahih sunneta, niti ga na pogrešan način tumačiti, kako se ne bi prema sebi ogriješili!
12. Vladati sobom i svojom okolinom putem šeri’ata kojeg nam je Muhammed s.a.w.s., dostavio, ne želeći ga mjenjati sa drugim zakonicima!
13. Ne davati prednost ničijim riječima niti zboru nad njegovim riječima i propisima!
14. Nepretjerivati po pitanju Muhammeda s.a.w.s., i ne izdizati ga sa stepena čovjeka na stepen božanstva, (što je u osnovi praksa hrišćanska)!

Prava čovjeka muslimana:

Izgovaranje dva šehadeta i ulaskom u vjeru čovjeku-muslimanu pripadaju i određena prava koja su raznovrsna, a mi ćemo ukazati na najbitnije i najpreče:
1. Hakk je i pravo – ljudi koji obožavali samo Allaha dž.š., i nikoga pored njega nisu smatrali za boga, da ih Allah dž.š., uvede u džennet i da ih zaštiti od džehennemske vatre, kako se to navodi u hadisu Mu’aza r.a., kada ga je Poslanik s.a.w.s., upitao: „Znaš li šta je Allahovo pravo kod ljudi? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Reče: Allahovo pravo kod ljudi je da Ga obožavaju, da Mu ibadete, i da nikoga drugog mimo Njega ne obožavaju – zatim produži malo, pa reče: O Mu’aze! Rekoh: Odazivam ti se Božiji poslaniče! Reče: Znaš li šta je pravo ljudi kod Allaha dž.š., ako budu postupali spram Allaha onako? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! Reče: Ako tako budu postupali spram Njega – neće ih kazniti!“ (sahih)
Radosnije vijesti nema od ove, i nema veće blagodati niti većeg ni’imeta od ovog, i ovo je uspjeh nakon kojeg nema propasti!
„Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao ono šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (Alu Imran, 185.) Jeste, tako mi Allaha, uspio je, spasio se i dobro je prošao! Mu’min, koji je pravi i istinski rob Allahov, koji pored Allaha nema drugog boga niti božanstva – njegova staza vodi ka džennetu bez na ostale grijehe koji su niži od širka; biće očišćeni od grijeha ograničenom džehennemskom vatrom ili Allahovim oprostom i rahmetom koji će ga vatre sačuvati. Neće vječno ostati u džehennemu niko ko bude imao i koliko trunku imana u svome srcu!
2. Ono što nude riječi šehadeta svakom iskrenom vjerniku, čije su riječi potvrđivala djela jeste i šefat i pravo na zauzimanje za njega od strane prvaka cijelog ljudstva Muhammeda s.a.w.s., na što nevjernici neće imati pravo.
3. Riječi šehadeta čuvaju život i krv onoga ko ih je izgovorio i njegovu čast i njegov imetak, na ovome svijetu, izuzev ako se ogriješe o neko islamsko pravo, a zadnji račun je kod Allaha dž.š..
4. Osoba koje se prihvatila šehadeta polaže pravo na sve ono što pripada i ostalim muslimanima, a neke od tih prava nam je spomenuo Poslanik s.a.w.s., u sljedećem hadisu: „Musliman polaže pravo na šest stvari kod svoga brata muslimana: kada ga sretneš da ga poselamiš, kada te na nešto pozove da mu se odazoveš, ako od tebe savjeta potraži da ga posavjetuješ, kada kihne i Allahu se zahvali da mu kažeš: „Alah ti se smilovao“, kada oboli da ga obiđeš, i kada umre da mu dženazu propratiš!“ (sahih)
5. Imanje lijepog mišljenja spram svih muslimana je obaveza svakog muslimana, a pogotovo kada su u pitanju ulema i učeni ljudi među njima!
6. Musliman će se voljeti i pomagati onoliko koliko se on pridržava islama i sunneta Muhammeda a.s..
7. Za muslimana se neće govoriti da je nevjernik zbog svakog grijeha koje počini, već samo zbog onih grijeha koji su očiti i jasni.
8. Za nikoga od muslimana se neće tvrditi da je džehenemlija niti da je džennetlija izuzev za one za koje nam je Poslanik s.a.w.s., posvjedočio da su džennetlije ili džehenemlije.
9. Musliman polaže pravo kod ostalih muslimana na to da ga pomažu kako u pitanjima dina tako i u pitanjima dunjaluka, vjere i ovoga svijeta, međusobno se potpomagajući u dobru i bogobojaznosti!

Prava čovjeka nemuslimana-nevjernika:

Ono što iziskuju riječi šehadeta i tevhida jesu i određene stvari na koje polažu prava i nemuslimani-nevjernici, u šta spada i slijedeće:
1. Pozivanje istih u islam, uz maksimalno strpljenje i raspravljanje sa njima na najljepši mogući način, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši mogući način – ne i sa onima među njima koji su nepravedni – i recite: »Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste – jedan, i mi se Njemu pokoravamo.« (el-Ankebut, 46.)
2. Obaveza muslimana je da otklanjaju sumnje i da daju odgovore na neistine koje izmišljaju neprijatelji muslimana spram Allaha dž.š., Njegova Poslanika s.a.w.s., i spram islama i muslimana.
3. Obaveza muslimana je da se prema nemuslimanima-zimmijama, onima koji žive pod upravom muslimana, ophode onako kako je to Allah dž.š., propisao tj. pravedno.
4. Obaveza nemuslimana je da im se dostavi Allahova dž.š., objava i da se pozovu u islam pa makar to zahtijevalo od muslimana da objave rat onima koji su se ispriječili na put dostavljanja i širenja Allahove dž.š., objave i vjere!
5. Nemuslimani koji su pod islamskom upravom imaju prava na upražnjavanje svoje vjere, i na odlaske u crkve, bogomolje ili špilje, i ne smiju se silom primoravati da pređu u islam!
6. Pravo nemuslimana je da bude pomognut ako je siromašan ili slab, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični, 9. ali vam zabranjuje to da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere vaše i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu.“ (el-Mumtehina, 8-9.)
7. Riječi šehadeta i tevhida iziskuju i to da se ne psuju i ne vrijeđaju svetinje i božanstva koja nemuslimani obožavaju mimo Allaha dž.š., shodno ajetu: „Ne psujte i ne grdite ono što oni obožavaju mimo Allaha kako oni ne bi, nepravedno i iz neznanja, psovali i vrijeđali Allaha!“ (el-En’am, 108.)
8. Muslimani ne smiju oponašati nevjernike i nemuslimane, i obaveza nam je razlikovati se od njih u svemu gdje se to može, i muslimanu je obaveza napuštati nevjernička mjesta preseljavajući se da živi među muslimanima!
9. Obaveza nam je pridržavati se šeri’atskih propisa i pravila islamskog bontona u svakoj sferi našega života kako ne bi smo mi bili razlogom njihovog odbijanja od islama, zbog toga što se sami mi nismo pridržavali islama!

Riječi šehadeta i tevhida: „la ilahe illallah – muhammedun resulullah“, sadrže brojna prava i obaveze u sebi, i svako od njih zaslužuje i posebnu hutbu, ali, mi ćemo se zadovoljiti sa ovim što smo do sada naveli, moleći Allaha dž.š., da nas učini iskrenim i pravim sljedbenicima riječi šehadeta: „la ilahe illallah – muhammedun resulullah“, i da nas pomogne u tome da postupamo i radimo i živimo u skladu sa njima, neprestano hodajući stazom šehadeta i tevhida. Molimo Ga da nam pomogne da naša posljednja misao i posljednja riječ bude: la ilahe illallah – muhammedun resulullah, koja će nam biti od koristi na Sudnjemu Danu! Amin, ja Rabbel-’Alemin!

Hatib: Šejh el-Emin el-Hadždž Muhammed
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.

Print Friendly  Šta sve iziskuju riječi šehadeta i tevhida pf button both



X