Šta je to lijep ahlak i lijepo ponašanje?

Priredio: Sead ef. Jasavić

Šta je to lijep ahlak i lijepo ponašanje? dovaOd Abdullaha Ibnul-Mubareka rhm., se bilježi da je pojam “lijep ahlak” definisao sljedećim riječima: “Vedrina lica, činjenje dobra uz ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla.” Vedrina lica tj. da lice naše, pri susretu sa drugim stvorenjima, bude vedro, čilo i nasmijano, a suprotno tome jeste namrgoðenost i namrštenost lica. Jedan pjesnik je to lijepo sročio u stihove:

“Sinčiću moj, dobročinstvo je lahko

Lice nek je vedro, a jezik nek je blag!”

Vedrina lica je ono što unosi sreću u druge ljude, privlači njihovu ljubav i poštovanje, a prsa, tvoja i njihova, čini prostranim i širokim.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Vi nećete moći sve ljude namiriti i zadovoljiti svojim imetkom, ali ih možete namiriti i zadovoljiti svojim vedrim licima i lijepim ponašanjem i ahlakom!”[i]

Od Ebu Džerijja el-Hudžejmija r.a., se prenosi: “Rekosmo: O, Allahov Poslaniče, mi smo ljudi beduini; poduči nas djelu kojim će nas Allah dž.š., okoristiti – pa reče: Nemojte potcjenjivati ni jedno učinjeno dobro djelo, pa makar i da naliješ nešto iz svoga suda u tuði sud, ili da se svome bratu obratiš vedra i smiona lica!”[ii]

Abdullah b. Haris b. Džuz’ r.a., kaže: “Nisam vidio čovjeka da je bio više nasmijan od Poslanika s.a.w.s.!”[iii]

Enes b. Malik r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je bio najšaljivija osoba u društvu sa djecom!”[iv]

Džerir b. Abdullah r.a., kaže: “Poslanik s.a.w.s., mi nije čuo glasa pred svojom kućom a da me nije uveo u kuću, i od kada sam primio islam nikada se nije sreo samnom a da nije bio nasmijan!”[v]

Ebu Osman el-Nehdi rhm., kaže: čuo sam Omer b. el-Hattaba r.a., kako govori: Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Kada se dva čovjeka muslimana sretnu i jedan drugoga poselame – Allahu dž.š., je draži onaj koji bude vedrijeg lica spram svoga brata, a kada se rukuju na njih pada stotinu rahmeta i milosti – onome koji je prvi krenuo da se rukuje devedeset a onome što je prihvatio ruku deset rahmeta.”[vi]

Se’id b. Abdurrahman el-Zubejdi, tebe’i-tabi’in, je rekao: “Zadivljuje me svaka lahka, vedra i nasmijana osoba, a što se tiče onih kojima priðeš u susret vedrog i nasmijanog lica a oni te susretnu namrštenog i oblačnog lica, kao da im duguješ nešto – Allah im broj umanjio!”[vii]

činjenje dobra – koje se ne ogleda samo u žrtvovanju svoga novca na što većina ljudi odmah pomisli, već i u žrtvovanju svoga života i duše, žrtvovanju svoga ugleda i časti, žrtvovanju svoga imetka ali i svoga znanja za potrebe ljudi iz tvoje zajednice pa i šire.

Kada vidimo čovjeka koji izlazi u susret ljudima, pomaže im i zalaže se za njih kod onih do kojih oni ne mogu doprijeti, ili čovjeka koji budno nastoji proširiti svoje stečeno znanje meðu njima, ili čovjeka koji svojim imetkom pomaže ljude oko sebe – da li ćemo za takvog čovjeka reći da je lijepog ahlaka i ponašanja? Da! Za takvog čovjeka ćemo reći da je lijepog ahlaka jer je to osoba koja čini dobro drugima.

U činjenje dobra prema ljudima spada i halaljivanje i opraštanje njihovih grešaka učinjenih prema nama. Od Ebu Hurejre r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Dijeljenje sadake neće umanjiti imetak, a zbog oproštaja tuðe greške Allah dž.š., veliki ugled i ponos daje. Niko se neće radi Allaha dž.š., poniziti, a da ga Allah dž.š., zbog toga ne uzdigne!”[viii]

Oprostiti treba svakome ko se prema tebi ponio loše bilo riječima ili djelom. Oprostiti znači odustati od svoga prava i ne goniti krivca već ga osloboditi krivice. Ovako može postupiti samo ona osoba koja se okitila lijepim ahlakom, koja je sebe udaljila od loših osobina, koja je ušla u poslovanje sa Allahom dž.š., opraštajući greške Allahovim dž.š., robovima, iz milosti i sažaljenja prema njima, i zbog toga što mu je mrsko da ih što od zla snaðe, a i kako bi Allah dž.š., njemu oprostio, ili da kod Njega dž.š., kakvu nagradu naðe, a siromašnog roba da ostavi na miru, kao što Allah dž.š., kaže:

“Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. 41. Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, 42. a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. 43. Strpljivo podnostiti i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.” (el-Šura, 40-43.)[ix]

“A onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi” tj. neminovno će ga nagraditi zbog tog djela, dok vrijednost same nagrade ovdje nije decidno spomenuta zbog veličine i vrijednosti samog postupka.[x]

čovjek treba da zna i to da kada bude htio oprostiti drugome čovjeku da će mu duša njegova kvarna reći: “Ako to učiniš to je pravo poniženje, potcjenjivanje i propast!” Znaj da su ovo riječi zle duše “emmara bis-su’i”, koja svoga vlasnika tjera na to da čini zlo i odvraća ga od svake vrste dobra. Allah dž.š., će te, zbog tvog oproštaja drugome, nagraditi ponosom i ugledom kako na ovome tako i na budućem svijetu,[xi] i plemeniti darodavatelj, Allah dž.š., će te lijepom nagradom i lijepim sevapom svakako nagraditi.

Oprostiti čovjeku – vanjština tog postupka je naizgled poniženje ali dobro znajte da je nutrina tog postupka veličina i strahopoštovanje; osveta čovjeku – vanjština tog postupka je naizgled veličina ali dobro znajte da je nutrina tog postupka prezrenost i poniženje. Zbog oproštaja Allah dž.š., veličinu daje, i niko se nije radi sebe svetio a da nije ponižen ostao, pa se zbog ovog razloga naš poslanik Muhammed s.a.w.s., nikada nije svetio drugima radi sebe lično!

Od ‘Ukbe b. Amira r.a., se bilježi: Sreo sam Alahovog Poslanika s.a.w.s., pa mi reče: “O ‘Ukbe b. ‘Amir, uspostavljaj vezu s onim ko je kida, podaj onome ko ti ne da, i opraštaj onome ko ti je nasilje učinio!”[xii]

“Ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla” tj. da čovjek poštedi druge ljude od svojih loših riječi i postupaka. Ko tako ne postupa ta osoba nije lijepog ahlaka već lošeg ponašanja je i ahlaka.

Poslanik s.a.w.s., je zabranio ezijećenje, loš odnos i vrijeðanje muslimana na bilo kakav način, i to na najčasnijem mjestu na kojem se Poslanik s.a.w.s., sastao sa svojim ummetom, na “Oprosnom Hadžu”, na dan Arefata, riječima: “Životi vaši, imetci vaši i čast vaša su vam sveti, meðusobno zabranjeni i haram, isto onako koliko je svet dan u kojem ste (dan Arefata), mjesec u kojem ste (Zul-Hidždže), i mjesto u kojem ste (Mekka)!”[xiii]

Osoba koja napada ljude svojim psovkama, uvredama, ogovaranjem i prenošenjem riječi ta osoba nije lijepog ahlaka, jer nije poštedila ostali svijet od svoga ezijjeta, vrijeðanja i zla, a grijeh ezijećenja i vrijeðanja će biti još veći ako se usredsrijedi na one osobe koje kod nas polažu malo veće pravo u odnosu na ostalie ljude! Loš odnos spram roditelja je teži od lošeg ponašanja prema drugim ljudima; loš odnos prema roðacima i rodbini je teži i gori od lošeg ponašanja spram drugih ljudi; loš odnos prema komšijama je teži i gori spram lošeg odnosa prema onima koji nam nisu komšije; loš odnos prema imamima, ulemi i učenim ljudima nije kao i loš odnos prema onima koji nisu takvi.

Ebu Zerr r.a., je pitao: “Allahov Poslaniče, ako ne budem mogao raditi odreðena dobra djela, šta mi je činiti? Poslanik s.a.w.s., mu reče: Poštedi ljude tvoga zla – eto ti sadake!”[xiv]

Zbog svega navedenog je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Tako mi Allaha – ne vjeruje, tako mi Allaha – ne vjeruje, tako mi Allaha – ne vjeruje! Bi rečeno: Ko, o, Allahov Poslaniče? Reče: “Onaj od čijih smetnji nije siguran njegov komšija!”[xv]

Ovo bi bila tri generalna i glavna načela lijepog ponašanja i ahlaka prema ostalim Allahovim dž.š., stvorenjima.

Bilješke:
[i] Predaju bilježi imam el-Hakim u Mustedreku, br.428..

[ii] Predaju bilježi imam Ahmed u Musnedu, br.20652..

[iii] Predaju bilježi imam el-Tirmizi u Sunenu, br.3641..

[iv] Predaju bilježi imam el-Taberani: “Mu’udžem el-Evset”, 6/263., i “Mu’udžem el-Sagir”, br.2/112..

[v] Predaju bilježi imam Buharija, br.2871..

[vi] Predaju bilježi imam el-Bezzar u Musnedu, br.308..

[vii] Predaju bilježi imam Ibnu Ebil-Dunja u knjizi “Mudaratun-Nas”, 1/65..

[viii] Predaju bilježi imam Muslim, br.2588..

[ix] Pogledaj tefsir: Tejsirul-Kerimir-Rahman, str.179..

[x] Pogledaj tefsir: Fethul-Bejan, 12/313..

[xi] Pogledaj: Šerhu Rijadis-Salihin, 2/284..

[xii] Predaju bilježi imam Ahmed u Musnedu, 4/158., a šejh Nasiruddin el-Albani rhm., je ocjenjuje sa ocjenom sahih li-gajrihi. Pogledaj: Sahihul-Tergib vel-Terhib,br.2536..

[xiii] Predaju bilježi imam Buharija, br.67., i imam Muslim, br.1679..

[xiv] Predaju bilježi imam Muslim, br.84..

[xv]  Predaju bilježi imam Buharija, br.6016..

Prvi put objavljeno: srijeda, 19 Studeni 2008 19:00

Print Friendly  Šta je to lijep ahlak i lijepo ponašanje? pf button both



X