16051575158815751569157

Susret sa Voljenim

Priredio: Ersan Grahovac

Ono čemu svaki istinski zaljubljenik u Allaha teži jeste susret sa svojim Voljenim i slast gledanja u Njegovo Plemenito lice, što je najveća slast u ahiretskom Džennetu za one koji su već na dunjaluku kušali slatke plodove ljubavi i čežnje za Njim, ostvarujući džennet u prsima svojim.
    
Abdu-l-Wahid ibn Zejd prednosi da je Hasan El-Basri rekao: „Kada bi pobožnjaci znali da neće vidjeti vidjeti Allaha na ahiretu, njihove bi duše od tuge izgorjele…“ (1)

„Neki je čovjek stao pred Šiblija i upitao ga: ’Koje je strpljenje najteže strpljivima?’
–    Strpljenje u ime Allaha. – odgovori on.
–    Ne. – reče čovjek koji je upitao.
–    Strpljenje radi Allaha. – reče Šibli.
–    Ne. – reče čovjek.
–    Strpljenje koje u iskušenjima koje daje Allah. – reče Šibli.
–    Ne. – odgovori čovjek.
–    Pa koje je strpljenje onda najteže. – upita ga Šibli.
–    Strpljenje (u čekanju za susretom sa Allahom i na udaljenosti) od Allaha…
Nakon tih riječi Šibli tako jako uzdahnu da mu je duša gotovo napustila tijelo…“ (Ibnu-l-Qajjim) (2)
„Jedan od znakova iskrene ljubavi jeste i to da zaljubljenik ne može biti u potpunosti sretan osim u društvu voljenog i dok je god od njega odvojen njegovu dušu nastanjuje nemir.“ (Ibnu-l-Qajjim) (3)
„Džunejd prenosi da je čuo Sirrija (Es-Seqatija) kako govori: ’Čežnja za Voljenim je najveći stepen koji arif može postići ukoliko ga istinski ostvari. A kada dostigne taj stepen, zaboravit će sve što ga odvraća od Onoga za Kim čezne.“ (Ibnu-l-Qajjim) (4)
Kaže Ibnul Qajjim: “Upitan je Džunejd: ’Zbog čega onaj koji voli plače kada se susretne s voljenim?”, pa odgovori: To je zbog silne sreće i ljubavi i velike čežnje za njom.” (Ibnu-l-Qajjim) (5)
„Neki zaljubljenici su rekli: ’Srca onih koji čeznu obasjana su Allahovim svjetlom. Kada se njihova čežnja ustalasa, obasja prostor između neba i Zemlje. Allah Uzvišeni ih pokaže Svojim melekima i kaže: Ovo su oni koji čeznu za susretom sa Mnom. Uzimam vas za svjedoke da Ja još više čeznem za njima.’“ (Ibnu-l-Qajjim) (6)
 „Voljeti Njega je užitak, život, sreća duše, snaga srca, svjetlo uma, zjenica oka, izgradnja naše nutrine. Za zdrava srca, dobre duše i pametne glave ništa nije slađe, ukusnije, prirodnije, sretnije i bolje od ljubavi prema Njemu, naklonosti prema Njemu i žudnje za susretom sa Njim. Slast koju vjernik tako osjeća u srcu svom iznad je svake druge slasti. Uživanje koje tako osjeća potpunije je od bilo kojeg drugog, i ta slast je veća od svake druge. Neki, koji su to postigli, govore:
–    Uistinu se dešava da srca tako ustreptaju, pa ako stanovnici Dženneta budu osjećali isto – bit će im zaista dobro…
–    Srce u nekim trenucima doživi takvu ustreptalost zbog naklonosti prema Allahu…
–    Ubogi nemarnici odlaze sa ovoga svijeta ne okusivši ono što je na njemu najbolje…
–    Kada bi kraljevi i njihovi sinovi znali šta mi imamo, navalili bi na nas sabljama…
Ponalaženje i kušanje rečenog zavisi od snage ljubavi, znanja o ljepoti Voljenog i blizine Njemu. Sve što je ljubav savršenija, znanje o Voljenom potpunije i udaljenost od Njega manja – slast, užitak i sreća jači su. Onaj ko najbolje zna Njegova Imena i Osobine, ko Njega najviše želi i voli, ko Mu je najbliži – u srcu će osjetiti slast koja se ne može iskazati i koja se može znati samo kušanjem. Kada to srce okusi, ne može više voljeti nikoga drugog do Njega, niti nečemu naklonjeno biti. Sve što više voli Allaha to Mu se jače pokorava, poniznije je prema Njemu i slobodnije je od robovanja drugom.
Srce se raduje, dobro čini, uživa i smiruje samo obožavajući svog Gospodara, voleći ga i predajući se Njemu. Da ima sve slasti stvorenja ne bi se smirilo, smao bi mu se siromaštvo i briga povećali. (…) U srcu svakog vjernika je ljubav prema Allahu Uzvišenom, ono nalazi mir u spominjanju Allaha, uživanje u spoznaji Allaha, slast i sreću u razmišljanju o Njemu, žudi za susretom sa Njim, razdragano je Njegovom blizinom… (7)
Pošto je Allah Uzvišeni znao da srca onih koji za Njim čeznu neće se smiriti osim kada se sa Njim susretnu, odredio je rok za susret sa Njim kako bi im se srca smirila. Uzvišeni je rekao: “Onaj ko se bude susretu Allaha bude nadao – pa doista je Dan obećani blizu…” (El-‘Ankebut, 5.)
يامن شكى شوقه من طول فرقته    إصبر لعلك تلقى من تحب غدا
وسر إليه بنار الشوق مجتهدا    عساك تلقى على نار الغرام هدى…
المحب الصادق كلما قرب من محبوبه زاد شوقا إليه
Iskreni zaljubljenik – kada god se približu svom Voljenom – poveća se njegova čežnja ka Njemu…“ (8)
„Jedno od Njegovih lijepih imena jeste i El-Džemil, savršeno Lijepi, i On je preči da bude opisan ovim imenom od bilo čega drugog za što se kaže da je lijepo, jer sva ljepota koja postoji u ovom svemiru jeste od tragova Njegovog savršenog stvaranja. On posjeduje ljepotu Bića, ljepotu osobina, ljepotu djela i ljepotu imena. Sva Njegova imena su lijepa, a sve njegova svojstva su savršena, i sva Njegova djela su lijepa. Ljudi na ovom svijetu nisu u stanju gledati u Njegovu Uzvišenost i Ljepotu. Kada u edenskim perivojima ugledaju Lice Njegovo, zaboravit će sve ostale blagodati u kojima uživaju i neće se osvrtati ni na šta drugo. Da ispred Njegovog Lica ne postoji zastor od svjetlosti, blistavost Lica Njegovog spalila bi svva stvorenja do kojih Njegov Pogled…“ (Ibnu-l-Qajjim) (9)

„Kada Allahu na Sudnjem Danu Njegovi robovi budu polagali račune, Zemlja će zasjati svjetlošću Njegovom kao što kaže: „I Zemlja će svjetlošću Gospodaa svoga zasjati i Knjiga će se postaviti…“ (10) Abdullah ibn Mes’ud, tumačeći ajet: ’Allah je svjetlost nebesa i Zemlje’, kaže: „Izvor svjetlosti nebesa i Zemlje jeste svjetlost Lica Njegovog.““ (Ibnu-l-Qajjim) (11)

    Pošto spoznaja Allaha Uzvišenog i istinska predanost Allahu Voljenom i Savršenom svim srcem, dušom i bićem daje čovjeku džennet ljubavi i čežnje prsima na ovom svijetu i slast susreta sa Voljenim i gledanja u Njegovo Plemenito lice na ahiretu, najobuhvatnija molitva koja sadrži sve to jesu riječi Poslanika plemenitom, sallallahu ‘alejhi we sellem:

وأسألك لذة النظر إلى وجهك والشوق إلى لقائك…
Allahu moj, molim te da mi podariš slast gledanja u Lice Tvoje, i čežnju za susretom sa Tobom… (12)

 „Da je iko umro od sreće umrli bi stanovnici Dženneta…“ (Ibnu-l-Qajjim) (13)

6. Poglavlje o raznovrsnim mudrostima i koristima

Navodi princ arifa, Ibnu-l-Qajjim, qadessallahu ruhahu:
    „Jahja ibn Mu’az Er-Razi je rekao: ’Pobožnost je čuvanje tajni i odstranjivanje iz srca svega drugog osim Allaha Uzvišenog.’
    Sehl ibn Abdullah (Et-Tusteri) kaže: ’Svakog trenutka Allah Uzvišeni gleda u srca Svojih robova. U čijem srcu nađe želju za nekim drugim mimo Njega, prepusti to srce Iblisu da ovlada njime.’
    Također je rekao: ’Ko se svojim srcem Allahu približi – iz njega sve mimo Njega udalji. Ko bude Allahovo zadovoljstvo tražio – Allah će ga zadovoljnim učiniti. Čije srce o Allahu bude razmišljalo – On će njegove ostale organe sačuvati…’
    Također je rekao: ’Nemoguće je da srce koje je osjetilo slast čvrstog jekina bude naklono prema nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog. Nemoguće je da u srce uđe svjetlo dok u tom srcu bude nešto čime Allah Uzvišeni nije zadovoljan.’ (…)
    Salim ibn Mejmun je rekao: ’Okrenuli ste se od Allaha i svu svoju pažnju jedni drugima poklonili. Da ste se prema Njemu okrenuli – čuda bi vidjeli!’ (…)
Rekao je (Fudajl ibn Ijad): ’Ko ti garantuje da nisi počinio djelo koje Allah ne voli, pa ti je zbog toga zatvorio vrata oprosta, a ti se, i ne znajući to, i dalje smiješ?’“ (Ibnu-l-Qajjim) (14)

    „Svijeća Allahove pomoći zasvijetlit će u svijećnjaku poniznosti. (…)

Piće strasti je slatko, ali se njime lahko davi. Kada vrabac vidi zrno u zubima zamke – lahko se odriče slasti jela. (…)

    Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje, od tebe traži u zajam samo jedno zrno – a ti si Mu ga uskratio. On je stvorio sedam mora, od tebe traži samo jednu suzu, no tvoje oči su ostale suhe!

    Bezobzirno i slobodno gledanje u srce urezuje sliku viđenoga. Srce je ustvari Ka’ba, a Onaj Koga treba obožavati ne dopušta da oko Ka’be budu poređani idoli i kipovi…

    Spoznaja je sag na koji staje samo Allahu bliski rob, a ljubav je pjesma koju pjeva samo zaljubljeni željan društva Voljenoga. (…)

    Subhanallah, tvoja vanština okićena je odjećom bogobojaznosti, ali tvoja je nutrina poput zemljanog vrča u kojem se nalazi vino strasti. Kada god ugladiš i namjestiš vanštinu, ispod odjeće zaudara smrad vina; od tebe se udalje istinoljubivi, a okruže te grešnici i pokvarenjaci.

    Dok se predaješ ibadetu u kutku džamije, prilazi ti lopov strasti i vidi da ga ne odgoniš. On će biti uz tebe pokušavajući da te odvrati od dobra sve dok te ne izvede iz džamije. (…)

    Nije čudo da vjernici Njega Uzvišenog vole: I koji Njega vole; već je prava divota da On, Uzvišeni, voli njih: koje On voli! (15) Nije čudno da siromah posjak voli dobročinitelja koji mu udjeljuje, ali je čudno da dobročinitelj voli tog siromaha! (…)

وأبصرت يوم الحشر من قد تزودا    إذا أنت لم ترحل بزاد من التقى
وأنك لم ترصد كما كان أرصدا     ندمت على أن لا تكون كمثله

Ako odeš bez prtljaga; prave vjere i imana
Na mahšeru ćeš ugledati one koji prtljag nose
Zažalit ćeš zašto i ti nisi spreman kao oni
Zašto nisi ulagao i štedio kao mnogi(…)

    Mladice osame daju plodove dobrog društva.

    Udalji se od onoga što neće vječno trajati, a potraži društvo u onome što se od tebe neće nikada odvojiti. (…)

    Ako iz usta neprijatelja tvog izađe nepromišljena riječ, nemoj na nju istom riječu uzvraćati da se ne bi razmnožila, jer potomstvo rasprave i svađe jeste pogrdno potomstvo! (…)

    Kada se zvijezda ambicije pojavi u tminama noći nemarnosti, a zatim se pojavi i mjesec odlučnosti, tada zemlja zablista svjetlom Gospodara svoga. (…)

    Kome je data snaga i spremnost za ispoljavanje ljubavi pema Allahu Uzvišenom, za okretanje Njemu i vezivanje srce, on uživa u korišćenju svoje snage u tome. A svi drugi užici koji nastaju korišćenjem snage i spremnosti, pored ovog užitka, bezvrijedni su i kratkotrajni.
    
    Ljudi na dunjaluku pate onoliko koliko su vezani za dunjaluk.

    Visoka ambicija roba stalno kruži oko tri stvari:
–    Oko spoznaje neke nove osobine Uzvišenog, kako bi se dodatno povećala njegova ljubav prema Stvoritelju njegovom;
–    Oko primjećivanja Njegovih blagodati, kako bi rob dodatno zahvaljivao Uzvišenom i više Mu se pokoravao;
–    Oko prisjećanja grijeha koje je rob počinio kako bi se rob opet pokajao i dodatno pokazao strahopoštovanje prema svom Stvoritelju.
Ali, ako se ambicija roba priveže za nešto drugo pored ovoga troga, onda doista samo kruži po dolinama opasnosti i šejtanskog nagovaranja. (…)

Rob ima svog Gospodara Kome će se vratiti i kuću u koju će se nastaniti. Zato treba steći zadovoljstvo Gospodara pije nego što Mu se vrati, i urediti svoju kuću prije nego što se u nju nastani. (…)

    Najbolja zarada na dunjaluku jeste uposliti svoju dušu cijelo vrijeme u onome što će joj najviše koristiti na ahiretu.

    Kada ti nešto na um padne pokušaj to odbaciti od sebe, jer ako ne uspiješ to će postati razmišljanje. Zatim pokušaj odbaciti to razmišljanje, jer, ako u tome ne uspiješ, ono će postati čežnja. Potom se bori protiv te čežnje, jer ako u tome ne uspiješ, ona će postati nakana i čvrsta odluka. Nakon toga bori se potiv te nakane i odluke, jer ako ne uspiješ, one će se pretvoriti u djelo. A ako i djelo ne mogneš odbaciti od sebe, ono će prerasti u običaj, pa će ti biti veoma teško osloboditi ga se. (…)

    Najmanje što ljubav sa sobom nosi jeste da ti ne dopušta da zaboraviš na Voljenoga! (…)

    Kada zaljubljenik stigne do Voljenog, biva obasut raznim darovima, kao iskušenje da li će se tome zadiviti i okrenuti, pa da to bude nagrada za njegovu ljubav, ili će se okrenuti Onome Koji ga darovima obasipa. (…)

Kada se u srce spusti vrelina, oko iščekuje oblake kiše. (…)(16)

Džennet će biti zadovoljan da te prihvati ako izvršiš svoje obaveze, Džehennem će te se proći ako se suzdržiš od grijeha, a ljubav neće biti tobom zadovoljna sve dok za nju ne žrtvuješ nefs svoj. (17)“ (18)

„Govorili su nekim pobožnjacima: ’Dokle ćete umarati svoje duše?’ A oni su odgovorili: ’Mi im samo odmora tražimo’…“ (19)

Allah Uzvišeni naredio je duši da posti kada su u pitanju Njegove zabrane, a da njen iftar bude prilikom susreta sa Njim na Sudnjem Danu. Obavijestio ju je da je većina dana posta i sustezanja pošla i da se dan susreta primakao i njeno se iščekivanje neće odužiti, kao što je pjesnik mudro rekao:

فما هي إلا ساعة ثم تنقضي   و يذهب هذا كله و يزول

A ovaj je svjet samo jedan tren što brzo će proći
I sve će ovo odjednom nestati i propast mu doći.

Allah Uzvišeni stvorio ju je radi nečega što je veličanstveno, i odredio joj težak zadatak. U Džennetu joj je pripremio velike blagodati koje oko nije vidjelo, uho nije čulo, niti ih je iko mogao zamisliti. Njegova mudrost je htjela da duša može stići do tih blagodati samo teškim i trnovitim putem, i da bi do njih stigla, mora preći preko mosta ispunjenog naporom i trudom. Okružio je te blagodati neugodnostima, čuvajući ih tako od duša ispunjenih niskim prohtjevima, koje su sklone manjim vrijednostima i otpacima. Uputio je prema tim blagodatima duše koje streme ka višim ciljevima i uzvišenijem smislu. Teret stizanja do njih ponijela su leđa odlučnih koji su se zaputili prema uzvišenim ciljevima. Oni su se odazvali glasniku kada ih je pozvao: حي على الفلاح – Požurite na spas…“ (Ibnu-l-Qajjim) (20)

Pitali su Džunejda šta je to sabur, pa je rekao: „To je kušanje gorkova bez da se i namrštiš.“ (21)

„Čovjek treba znati da ga je Allah stvorio za beskraj i vječnost, za moć bez nemoći, za sigurnost bez straha, za bogatstvo bez siromaštva, za slasti bez bola, za savršenstvo bez mahana… Na ovom prolaznm i kratkotrajnom svijetu iskušava ga, svijetu gdje se neprestano smjenjuju snaga i nemoć, sigurnost i strahovi. Isto su tako i bogatstvo, slasti, radost, sreća i uživanje na ovom svijetu izmiješani sa svojim suprotnostima. Sve je ovo kratkotrajno i nestalno. Većina stvorenja ovdje pravi veliku grešku: oni traže uživanje, vječnost, moć, vlast i položaj na pogrešnom mjestu, tako da im je to promaklo na pravom mjestu…“ (Ibnu-l-Qajjim) (22)

و آخر دعوانا أن الحمد لله رب العالمين…
I naša posljednja dova jeste: Hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova…

 
 
Bilješke:
1-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 435.
2-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 436.
3-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 438.
4-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 438.
5-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 438-439.
6-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 439.
7-Vidjeti: Šejtanove zamke, 295.
8-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 461.
9-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 451. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: „Njegov zastor je svjetlost, kada bi ga otklonio, blistavost Lica Njegovog spalila bi sva stvorenja do kojih Njegov pogled dopire.“ Bilježi Muslim u Sahihu, 1/161., br. 179.  Kaže En-Newewi u komentaru ovog hadisa: „Ono što se želi reći u riječima: ’Sve dokle Njegov pogled dopire od njegovih’ jeste da su to sva stvorenja, zato što Njegov pogled, Uzvišen je i Veličanstven On, obuhvata sve što postoji.“ Šerhu-n-newewi li sahihi-l-muslim, Kitabu-l-iman.
10- Ez-Zumer, 69.
11-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 451.
12-Bilježi ga En-Nesai u El-Kubra, 1/387. br. 1228. i u El-Mudžteba, Ibn Hibban u Sahihu, Bezzar u Musnedu, Lalikai u Usulu i’tiqadi ehli sunne, Ibn Ebi Asim u djelu Es-Sunne, i drugi, a Hakim u Mustedreku kaže da je vjerodostojan (1/524-525.).
13-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 428. To je ustvari dio hadisa kojeg bilježi Tirmizi u kojem se kaže: „Da je iko umro od sreće, umrli bi stanovnici Dženneta, a da je iko umro od tuge, umri li stanovnici Vatre.“
14-Vidjeti: Rewdatu-l-muhibbin, 439-442..
15-Sura El-Ma’ida, 54.
16-Tj. kada se u srce spusti toplina i razbuktalost imana, to u oku izmamljuje suze…
17-Dok ne žrtvuješ svoj Ja kao kurban pred Voljenim.
18-Vidjeti: El-Fewaid (Riznica znanja), prijevod, 388., Bemust, Sarajevo, 2006.
19-Vidjeti: Navedeno djelo, 431.
20-Vidjeti: Itihafu-l-’ašiqin, 21.
21-Vidjeti: Knjiga uputa za strpljive i zahvalne, 23.
22-Vidjeti: Knjiga uputa za strpljive i zahvalne, 86.

Spoznaja Allaha, put ka Njemu i čišćenje duše i srca (9)

Kraj serijala

 
Svi tekstovi iz serijala dostupni ovdje:
Print Friendly  Susret sa Voljenim pf button both



X