srebrenica

Srebrenica ili kako Srbiju suočiti sa zločinom

Na dan kada je u Memorijalnom centru Potočari kraj Srebrenice svoj mir našlo preko 600 žrtava genocida, samo mjesec dana nakon hapšenja Ratka Mladića, mediji u Srbiji ignoriraju ili marginaliziraju tu temu.

Godišnjicu genocida u Srebrenici mediji u Srbiji, koji ga zovu „zločinom“ ili „strašnim zločinom“  tretirali su kao bilo koju vijest iz svijeta o nekoj katastrofi. Mediji koji su i dali prostora obilježavanju 16 godina od genocida u kojem su srpske snage ubile preko osam hiljada Bošnjaka u Srebrenici, uglavnom složno prate definiciju kojom je riječ „genocid” zamijenjena zločinom, kako se to navodi i u deklaraciji koju su prošle godine usvojili u Skupštini Srbije.

Elektronski mediji, poput RTS i B92, vijest o obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici stavili su među glavne vijesti, a RTS je emitovao emisiju simptomatičnog naslova „Dug put od Srebrenice do Bratunca“. Na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, Happy TV, u udarnom terminu u osam uveče, emitovan je intervju sa ratnom zločinkom Biljanom Plavšić koja je pričala o svojim sjećanjima na rat, odnosno, kako je to navedeno u najavi emisije, o srpskoj tragediji.

Genocid u Srebrenici je za Srbiju vijest bez pretjeranog značaja

„Mediji prate različito komemoraciju u Srebrenici. Na primjer, Infokanal B92 je ponovo prikazao dugačak dokumentarac o Srebrenici u udarnom terminu, međutim, većina medija tretira Srebrenicu kao svjetsku vijest. Komemoracija u Srebrenici je između vijesti o potopljenom brodu u Volgi i neke druge nesreće na nekom drugom dijelu sveta, to se prosto ne računa kao nešto što se Srbije ozbiljno tiče“, kaže za Deutsche Welle novinar nedeljnika „Vreme“ Dejan Anastasijević.

On smatra da se u poslednjih nekoliko godina mnogo stvari pomjerilo nabolje jer se do skora o genocidu u Srebrenici nije uopšte ni govorilo. Napredak je očit, smatra Anastasijević: „Sa jedne strane imamo skupštinsku deklaraciju o Srebrenici koja direktno ne pominje riječ genocid, ali se prilično jasno određuje prema zločinu i poziva se na Deklaraciju UN koja određuje zločin kao genocid u samoj deklaraciji. Drugo, predsjednik Srbije je bio u Srebrenici, a samo prije nekoliko dana bio je i u Sarajevu. Tadić je i u nedelju govorio o tome da zlikovci koji su krivi za Srebrenicu moraju biti iza rešetaka.“

To su sve pozitivni pomaci, kaže Anastasijević, jer do prije nekoliko godina zvaničan stav srpskih vlasti i većine ljudi je bio da u Srebrenici nije bilo nikakvog zločina. „Bez obzira što je to sporo i dalje, može se reći da je u proteklih nekoliko godina Srbija i srpsko javno mnijenje napravilo jedan napredak ali još uvijek to nije puno priznanje veličine zločina koji se tamo desio“, kaže Anastasijević.

Ta strašno teška riječ „genocid“

Za razliku od elektronskih medija, štampani mediji u ponedeljak na samu godišnjicu genocidu u Srebrenici nisu posvetili mnogo prostora. Ni jedan od dnevnih listova nije na naslovnoj strani dao prostor godišnjici genocida, a neki od njih, poput „Večernjih Novosti” nisu objavili ni slova o tome šta se desilo 11. jula, dok je „Politika” samo kao vijest pustila izjavu lidera LDP Čedomira Jovanovića da 11. jul treba da bude Dan sjećanja na žrtve Srebrenice.

Umjesto toga, prostor su dali problemima Srba u dijaspori, intervjuu srpskog člana Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića koji priča da velike sile čuvaju BiH od raspada i sličnim stvarima. Dnevni list „Danas” u vijesti o godišnjici najvećeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata, objavljuje kratku informaciju uz izjavu predsjednika Srbije Borisa Tadića, koji je dan ranije izjavio: “To je dan kada, posvećujući pažnju i poštovanje nevinim srebreničkim žrtvama, mislimo i na sve ostale žrtve, kao što je i drugih dana, obljetnica, kada su u pitanju žrtve u Bratuncu, Ovčari i bilo kom drugom mestu”.

„Očigledno riječ ’genocid’ teško pada ljudima ovdje, i to jeste posljedica toga što je veličina zločina još uvek nepojmljiva. To nije rezultat nikakvog pritiska odozgo nego mislim da većina ljudi nije u stanju da povjeruje koliko je strašno ono što se desilo i teško im je da izgovore tu riječ. I dalje mnogo njih misli da se u stvari radi o nekoj vrsti osvete za ono što je uradio Naser Orić, a to jeste problem jer se ulazi u relativizaciju. To je jako opasna stvar. S obzirom na samu veličinu zločina, na to šta se sve desilo, na sve moguće međunarodne i pravne instance koje su rekle da je Srebrenica genocid, čitava ta priča neće moći tako lako da ode pod tepih, ali treba još nekoliko godina da bi javno mnenje to u potpunosti svarilo“, pojašnjava Anastasijević.

Nevjerica u veličinu zločina

Isti problem vidi i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević, koja kaže da, međutim takvo tretiranje genocida ima za posljedicu minorizaciju i drugih zločina.

„Prvo je pitanje iz imena i prezimena tog zločina a to je genocid, teško se ta reč izgovara, a onda mnogi misle da je najbolje da ne izgovore ništa. Meni se čini da mi imamo dugi rat, da se određena forma rata nastavlja drugim sredstvima. To su procesi koji još nisu završeni jer se ne imenuju onakvim kakvi jesu. Veoma je bitno da se stane na kraj sa učenjem zločina. Dok vi to ne imenujete veoma teško možete da izađete na kraj sa zločinom svakodnevice, odnosno relativizacijom. Kad imate genocid a ne imenujete ga, onda se u odnosu na to umanjuju svakodnevni zločini koji ne izgledaju tako strašni“, kaže Borka Pavićević.

Jedna od rijetkih stranaka koja je izdala saopštenje povodom godišnjice genocida, Socijaldemokratska unija, istakla je da su poslednjih mjeseci u javnosti sve glasniji oni koji, braneći haškog optuženika Ratka Mladića, zapravo negiraju presudu za ovaj genocid. Oni svojim odnosom prema žrtvama, ne odstupaju od politike koja je dovela do ratova i zločina na prostoru bivše Jugoslavije. SDU je istakao da je zastašujuća uslužnost velikog broja medija u Srbiji prema negatorima genocida u Srebrenici, a to govori o ofanzivi ovih retrogradnih snaga.

(DW)

Print Friendly  Srebrenica ili kako Srbiju suočiti sa zločinom pf button both



X