HUTBE

Srdžba-El-gadabu (2 dio)

Hatib: Nezim Halilović Muderris.

Braćo i sestre u islamu! Danas 29. rebiu-l-ahira 1430.h., što odgovara 24. aprilu 2009. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu “Srdžba – El-gadabu”. U prošloj hutbi sam dao definiciju srdžbe i o njoj govorio kroz Kur’an i hadis. Jedno od načelnih važnih pitanja, koje sam u prošloj hutbi posebno obradio je da je srdžba dozvoljena, odnosno naređena onda kada se krše Allahovi, dž.š., propisi i tada mi muslimani ne smijemo šutiti i biti ravnodušni.

Uzvišeni Allah u 36. i 37. ajetu Sure Eš-Šura, kaže:
“Sve što vam je dato, samo je uživanje na ovom svijetu, a ono što je u Allaha bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju;(36) “za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji kada ih ko rasrdi, praštaju.”(37) (Suretu Eš-Šura, 36-37)
Allah, s.w.t., u citiranim ajetima za vjernike, koji se na Njega oslanjaju, koji se čuvaju grijeha i razvrata i koji kada se naljute praštaju, obećava trajno dobro u džennetima, koji su pripremljeni za mu’mine.

Poslanik, s.a.v.s., podučava jednog od ashaba, riječima:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslaniku, s.a.v.s., došao neki čovjek, pa mu je rekao: “Posavjetuj me!” Reče (Poslanik, s.a.v.s.,): “Ne ljuti se!” Čovjek je nekoliko puta ponavljao pitanje, a Poslanik, s.a.v.s., je odgovarao: “Ne ljuti se!” (Buharija)
Sve što je ljudima dato od dunjalučkih ukrasa prolazno je, pa zato vjernici treba da budu strpljivi i da se ne ljute bez opravdanog razloga, jer ih bezrazložna srdžba udaljava od Allaha.
Ima među nama mnogo onih koji se neopravdano ljute na one na koje se ne smijemo ljutiti, bez opravdanog razloga, kao što su: roditelji, supruge, djeca, braća i sestre, bliža rodbina i općenito braća muslimani.
Poslanik, s.a.v.s., nas u slijedećoj predaji podučava na koji način ćemo se osloboditi ljutnje:
Prenosi Sulejman bin Sard: “Dvojica ljudi su se posvađala kod Poslanika, s.a.v.s., pa se jedan od njih naljutio i zacrvenilo mu se lice i napuhale se vratne žile, pa ga Poslanik, s.a.v.s., pogleda i reče:
“Ja znam riječi, koje kada bi akzao, od njega bi to otišlo: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana!” (Ibn Malik)
Kada bi braćo i sestre primijenili ove riječi Poslanika, s.a.v.s., onda bi imali mnogo manje stresova, međusobnih ljutnji i kidanja komunikacija.
A u drugoj predaji stoji:
Prenosi Atijja Es-Sa’di, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Srdžba je do šejtana, šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom, pa kada se neko od vas naljuti, neka abdesti!“ (Ebu Davud)
Kako je lijep savjet Poslanika, s.a.v.s., da u ljutnji promijenimo položaj i ljutnja će inša-Allah proći:
Prenosi Ebu Zerr, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada se neko od vas naljuti stojeći, neka sjede, pa ako ga ne prođe ljutnja, neka se nasloni!“ (Ebu Davud)
Poslanik, s.a.v.s., nas podučava da je prava snaga u savlađivanju srdžbe, pa u hadisu koji bilježe dva imama, stoji:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Nije snažan onaj ko nadjača svoje protivnike. Snažan je onaj ko se suzdrži kad je ljut.”
(Muttefek alejhi)
Braćo i sestre, važno je znati da ne smijemo biti ravnodušni i šutiti onda kada se čini zulum (nasilje) ljudima i kada se ponižavaju Allahovi, dž.š., robovi, da ne smijemo kriti istinu, makar se ona ne sviđala razvratnicima i da ne smijemo zaboraviti i pozivati druge na zaborav, jer to spada u teške grijehe.
U Banja Luci je prije tri dana svečano otvoren dio ulice koja nosi ime Ilija Garašanin, a znamo li mi ko je Ilija Garašanin? Smiju li Bošnjaci govoriti o tome ili je najbezbolnije šutiti? Ne, ne smijemo šutiti, već govoriti istinu i samo istinu. U ovoj zemlji se Sarajevski aerodrom prije nekoliko godina nije mogao nazvati po simbolu ove zemlje, rahmetli Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedavajućem Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, a ulica u Banja Luci nosi naziv velikog srpskog ideologa, autora Načertanija (Program vanjske i nacionalne politike Srbije – osnova za velikosrpski šovinizam), koji je 1844. godine sačinio pomenuti program, koji je čuvan u tajnosti pola stoljeća, a bio je inspiracija za mnogobrojne genocide u posljednjih šesnaest decenija.

Dok most u Čapljini pravljen prije nekoliko godina sredstvima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nosi naziv Franjo Tuđman, dotle se u Sarajevskom Kantonu vodi žestoka kampanja za promjenu naziva škola, koje su dobile nazive po imenima najhrabrijih sinova Bosne i Hercegovine, jer je po pomenutoj odluci zabranjeno imati naziv škole po “ličnosti koja je na bilo koji način načinila štetu pripadnicima drugih naroda i vjerskih zajednica”. Još je apsurdnije da Osnovna škola Fatima Gunić, treba da promijeni naziv, a dobila je ime po nastavnici koja je ubijena zajedno sa svojih troje učenika dok je držala nastavu, a 27 djece je tom prilikom teže i lakše ranjeno.

Zašto šutimo, a u toku je perfidna agresija na ovu našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, zašto smo ravnodušni dok se ova zemlja za koju su prolivene rijeke krvi sve više rastače i zašto šutimo dok zločinci i neprijatelji ove zemlje ruše ono što smo goloruki branili našim tijelima? Gdje je kraj našoj naivnosti i kako definisati to da prihvatamo da se istina prikazuje kao laž, a laž kao najviše civlizacijsko dostignuće? Oni koji šute, oni koji su ravnodušni, oni koji su pogeli glave i oni koji se plaše prijekora prijekornika su kukavice i oni ne poštuju sebe, a samim time ni vlastitu žrtvu.

Naša borba za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj ima mjesta za sve koji je osjećaju svojom zemljom nije završena potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, naprotiv ona se nastavlja drugim metodama i na tom putu nema stajanja. Borba u ovom vremenu je mnogo teža nego prije 17 ili 14 godina, kada su se znale prve borbene linije i kada su Bošnjaci i rijetki građani iz reda drugih naroda bili u istom borbenom poretku. Danas je sve pomiješano i sve je više onih koji napadaju i razgrađuju od onih koji brane i uspostavljaju. Istina je naše snažno oružje, oružje koje nas neće izdati i svaka riječ istine je nova cigla u velikoj građevini koja se zove država Bosna i Hercegovina. Oni koji se plaše istine, oni se plaše sami sebe.

Narode moj, drži se islama, ne zaboravi, ne halali, govori i piši istinu, svjedoči, rađaj, odgajaj, školuj, uči, podučavaj, ne predaji se, brani se i brani sve one koji su obespravljeni, nikada ne pomišljaj na predaju i neka tvoji potomci budu hrabri i odvažni, a ne kukavice i poniženi!
Knjiga “Dželati naroda mog”, autora Avde Huseinovića, koja je juče promovirana u Domu mladih Skenderija je nezaobilazno štivo za sve one koji žele da se podsjete na nepobitne historijske činjenice u vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te da podrobnije saznaju o zločincima i njihovim zločinima, kako se Bošnjacima nešto slično nikada ne bi ponovilo!
Braćo i sestre, kontrolišimo našu srdžbu i ne ljutimo se osim kada se krše Allahovi, dž.š., propisi, kada se ruši naša Bosna i Hercegovina, natopljena šehidskom krvlju i kada se istina želi predstaviti kao laž, a laž istina!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se savlađuju u srdžbi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 29. rebiu-l-ahir 1430.h. 24. april 2009.g.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd
Nezim Halilović Muderris

Print Friendly  Srdžba-El-gadabu (2 dio) pf button both



X