Srdžba – El-gadabu (1 dio)

Hatib: Nezim Halilović Muderris.
               
Braćo i sestre u islamu! Danas 22. rebiu-l-ahira 1430.h., što odgovara 17. aprilu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa “Srdžba – El-gadabu”. Predmetna tema je braćo i sestre uvijek aktuelna, a posebno u ovom našem vremenu, u kojem smo neki od nas bez razloga jedni na druge srditi i to najčešće zbog dunjalučkih pitanja, a na drugoj strani smo ravnodušni u pogledu kršenja Allahovih,, dž.š., propisa i blagi i učtivi prema onima na koje se imamo pravo ljutiti.
Allah, s.w.t., obećava džennet onima koji se u srdžbi savlađuju i praštaju, pa u 133. i 134. ajetu Sure Ali Imran, kaže:
“I požurite oprostu Gospodara svoga i džennetu čija širina je kao nebesa i Zemlja, koji je pripremljen za one koji se Allaha boje!”(133) “Za one koji kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju i koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Suretu Alu Imran, 133 – 134)
Braćo i sestre, ovo je naredba Stvoritelja svjetova, Koji upravlja svakom stvari i Koji zna sve naše tajne i naše slabosti. On, s.w.t., obećava onima koji daju sadaku tajno i javno, koji se u srdžbi savlađuju i koji ljudima praštaju, džennetska prostranstva, pa zato se natječimo u ova tri svojstva, u nadi da ćemo tako postići Allahovo, s.w.t., zadovoljstvo i da će naše mjesto trajnog boravka biti prostrani dženneti, iz kojih nema deložacija, gdje nema kirija, niti režija, gdje nema rušenja zbog regulacionih planova, gdje nema eksproprijacije, nacionalizacije i konfiskacije, gdje nema uznemiravanja komšija i gdje nema nesavjesnih stanara i upravitelja…  

Različite pojave, predmeti, osobe i situacije izazivaju kod ljudi pozitivne i negativne reakcije, a jedan od tih osjećaja je i srdžba. Nekada je srdžba opravdana, ali u većini slučajeva za to nema pravoga razloga. Srdžba remeti ljudski razum i donosi nepromišljene postupke i neželjene posljedice, zbog kojih nakon toga neminovno dolazi do kajanja. Ona uglavnom kod većine ljudi kratko traje, ali ostavlja velike negativne posljedice, tako da dovodi do poremećaja krvotoka, podiže krvni pritisak, mijenja boju kože, disanje mijenja svoj ritam, nastaju stomačni poremećaji, a ono što je najgore, dovodi do trajnih poremećaja u komunikaciji među ljudima.

Uzroci srdžbe mogu biti fizičkog karaktera, kao što su glad i žeđ, te različite prepreke u ostvarivanju nekog cilja, nesanica, nedostatak sabura (strpljenja), blagosti i praštanja. Djeca i odrasli reaguju srdžbom kada ih u nečemu ograničavamo, s’ tim što mlade osobe snažnije i brže manifestuju svoju ljutnju. Intenzitet srdžbe kreće se od sitnih, ali čestih negodovanja, do bezumnog bijesa, koji se pretvara u pravu histeriju. Istraživanja pokazuju da su uzroci ljutnje uglavnom druge osobe, njihovi postupci i njihove osobine. Ponekad se ta ljutnja ispoljava prema objektu ili osobi koja je izazvala srdžbu, ali se agresivnost najčešće ispoljava prema drugim osobama koje nisu uzrokom ljutnje.

Vjernik treba da se ljuti onda kada se vrijeđaju i ne poštuju Allahovi, dž.š., propisi, jer se u takvim situacijama ljutio i Allahov Poslanik, s.a.v.s.. On bi se ljutio i njegovo lice bi promijenilo boju kada bi naišao na kršenje islamskih propisa, u pogledu ibadeta i šerijatskih sankcija (hududa). Prema tome, pravi mu’min se ljuti samo radi Allaha, s.a.w.t., i Njegovog zadovoljstva, a ne radi sebe i svojih prohtjeva. Ljutili su se i drugi Allahovi poslanici zbog zapostavljanja i nepoštovanja Allahovih, dž.š., naredbi, kao npr. Musa, a.s., i Junus, a.s..
Uzvišeni Allah, kaže u 86. ajetu Sure Ta-ha:
“I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. Reče: “O narode moj, zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali?!” (Suretu Ta-ha, 86)
Musa, a.s., je bio srdit i žalostan zbog toga što su Benu Izraelćani u njegovoj odsutnosti napravili zlatno tele i počeli ga obožavati i na taj način iznevjerili obećanje koje su mu dali.
Kaže Allah, dž.š., u 87. ajetu Sure El-Enbija’, govoreći o Junusu, a.s.:
“I Zen-nuna kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga sem Tebe! Hvaljen Si! Ja sam se zaista prema sebi ogriješio! (Suretu El-Enbija, 87)
Junus, a.s., kojeg Allah, dž.š., u citiranom ajetu naziva sa Zen-nun je bio vjerovjesnik poslan narodu drevnog grada. On se rasrdio na svoj narod zbog nepoštivanja Allahovih, dž.š., propisa, bez dopuštenja Uzvišenog Allaha ih je napustio, pa je onda zbog svoje pogreške postao plijen velike ribe, koja ga je progutala. Allah, s.w.t., ga je toga spasio, zbog njegova iskrenog pokajanja.
Savlađivanje srdžbe ubraja se u najbolja svojstva muslimana, što potvrđuje slijedeća predaja, koju bilježi imam Muslim:
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri stvari uništavaju: prevelika škrtost, prepuštanje prohtjevima i visoko mišljenje o sebi (divljenje samom sebi), a spašavaju: strah od Allaha javno i tajno, umjerenost u siromaštvu i bogatstvu i pravednost u srdžbi i raspoloženju.” (Muslim)

Zato se braćo i sestre čuvajmo stvari koje uništavaju ljude i trudimo se da budemo od onih koji čine ono što će biti uzrokom našeg spasa!
Lijek protiv srdžbe i ljutnje je praštanje, sabur, samosavlađivanje, blagost i lijepo ponašanje.
Poslanik, s.a.v.s., je naš najbolji uzor, pa i u pogledu savlađivanja srdžbe, o čemu govore mnogi hadisi.

Kada pogledamo život našeg Poslanika, s.a.v.s., vidimo da je on bio ispunjen raznim poteškoćama i u poslaničkoj misiji koja je trajala 23 godine imao je mnogobrojna iskušenja. On je na svojim plećima nosio veliku misiju, od koje je ovisila budućnost ljudskog roba. On je zbog toga bio posebno strpljiv i nikada se nije ljutio osim kada je u pitanju vjera.  

Primjer njegove strpljivost i savlađivanja ljutnje je posjeta stanovnicima Taifa, u godini u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., izgubio dva velika ljudska oslonca, suprugu Hatidžu, r.a., i amidžu Ebu Taliba, u vrijeme kada su muslimani još bili mala zajednica. Došao je Poslanik, s.a.v.s., u Taif u nadi da će njegovi stanovnici saslušati poslaničku poruku. Međutim, oni ga napadaju i protjeruju iz grada, gađajući ga kamenjem i bacajući na put kojim je prolazio trnje, tako da mu je potekla krv, koja se slivala na njegove nanule. Poslaniku, s.a.v.s., je bilo veoma teško i on se obraća Allahu, s.w.t., sa dovom za pomoć. Allah, dž.š., mu šalje meleka koji je zatražio njegovu dozvolu da sastavi dva brda i uništi stanovnike toga mjesta. Poslanik, s.a.v.s., odgovara:
“Nadam se da će ih Allah uputiti i da će postati vjernici koji će obožavati samo Njega i neće mu pripisivati druga”. (Buharija)
Ovo je bio primjer Poslanika, s.a.v.s., koji je želio da potomci stanovnika ovoga mjesta budu iskreni Allahovi, dž.š., robovi.

Braćo i sestre, kontrolišimo našu srdžbu i ne ljutimo se osim kada se krše Allahovi, dž.š., propisi!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji se savlađuju u srdžbi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

 
Sarajevo: 22. rebiu-l-ahir 1430.h.    17. april 2009.g.                                   
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”                                                                                             
Nezim Halilović Muderris
 
Print Friendly  Srdžba - El-gadabu (1 dio) pf button both



X