Slijedite sunnet i ne uvodite novotarije

Preveo: Salih ef. Haušić

Hvala Allahu koji je Svoju vjeru i blagodat prema nama upotpunio, i koji je zadovoljan da nam islam bude vjera. Iskreno Mu zahvaljujemo, slavljen neka je Onaj koji je objavio Knjigu poput jasnog svjetla, kojom iz tmina na svjetlo izvodi i na pravi put upućuje one kojima je stalo do Njegovog zadovoljstva.

Svjedočim da nema istindkog boga osim Allaha, Jednog, Jedinog, i svjedočim da je naš prvak vjerovjesnik Muhammed, s.a.v.s. , Allahov rob i poslanik. Allah ga je poslao s uputom i vjerom istine, a on je vjerno dostavio poslanicu i emanet. Savjetovao je svoj ummet i ostavio nas u vjeri jasnoj kao dan, od koje će glavu okrenuti samo onaj koji je propast izabrao. Salavat i selam Poslaniku, njegovoj porodici i plemenitim ashabima koji su nosili bajrak sunneta i borili se protiv novotarija, te tabiinima i onima koji njih slijede do Dana sudnjeg.

O vjernici, budite bogobojazni i držite se u islamu čvrste veze. Čvrsto se držite sunneta vašeg Poslanika, s.a.v.s. , a klonite se novouvedenih stvari, jer svaka novouvedena stvar je bidat (novotarija), svaki bidat vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u Džehennem!

 

A zatim:

O vjernici! Allah je ovu vjeru upotpunio i sa njom je zadovoljan, a sa njom je Allah upotpunio i Svoju blagodat prema nama, kao i Svoju Knjigu i sunnet Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.s..  U pitanjima upute nije ostavio prostora za bilo kakva dodavanja, niti potrebe za propisivanjem bilo kojeg novog propisa. Onaj ko ih se čvrsto prihvati (Kur’ana i sunneta), uhvatio se za najčvršće uže vjere, i takav posjeduje dobro ovog i drugog svijeta. Uzvišeni Allah je rekao:

”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” [1];

”I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drž‍ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili” [2].

Taberani bilježi vjerodostojan hadis Allahovog Poslanika, r :Nisam izostavio ništa od onoga što vas približava Allahu a da vam to nisam naredio, i nisam izostavio ništa što vas udaljava od Allaha a da vam to nisam zabranio.”

Svi ibadeti koje obavljamo moraju biti utemeljeni na šerijatu, njegovim zabranama i naredbama, i moraju biti potpuno usklađeni sa njegovim programom i putem. Shodno tome, svi ibadeti koji su u koliziji sa šerijatom bit će beskorisni. Allahov Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: Onaj ko u našu vjeru uvede ono što joj ne pripada, to se od njega ne prihvata.”

Navedeni hadis prenesen je vjerodostojnom predajom od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. , koji samo istinu govori i od koga se bez provjere vijesti uzimaju.

Omer b. Abdulaziz, Allah mu se smilovao, rekao je za praksu Pravoga puta: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s. , i halife poslije njega uspostavili su sunnete (praksu) čijim se prihvatanjem potvrđuje istinitost Allahove Knjige, a postupanjem po sunnetu iskazuje se pokornost Allahu, i daje se potpora Allahovoj vjeri. Niko nema pravo mijenjati sunnete, niti prihvatati mišljenje oprečno njima. Ko slijedi sunnete – upućen je, a ko im se suprotstavi i slijedi put suprotan putu pravovjernih, Allah će ga prepustiti onima koje slijedi i bacit će ga u Džehennem, a grozno je to boravište.”

O vjernici! Slijeđenje puta koji ne pripada vjernicima vodi ka razilaženju, udaljavanju od pravog puta, neposlušnosti i napuštanju zajednice pravovjernih. Uzvišeni Allah kaže:

”Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacit ćemo ga u Dž‍ehennem – a už‍asno je on boravište!”[3]

Šerijat je odredio načine na koje se obavljaju ibadeti i obredi – prostorom, ili vremenom, ili pak oblikom ili brojem – a ljudima u pitanjima ibadeta samo je izdao naredbe i zabrane, opće  odredbe ili određena ograničenja, te obećanja i prijetnje. Obavijestio ih je da je svako dobro u ispravnom obavljanju propisanih ibadeta i svako zlo u izlasku izvan tih okvira. Uzvišeni Allah kaže:

”Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono mož‍e biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.”[4]

Poslanici su, Allahovom voljom, poslati ljudima da im dostave poruku njihovog Gospodara i da Njegov šerijat (zakon) zastupaju. Oni su na pravome putu i onaj ko smatra da postoji nekakav drugi put koji vodi ka Gospodaru svjetova, ili od ibadeta obavlja ono što se njemu i njegovom razumu čini lijepim, taj je ustvrdio da ova vjera nije upotpunjena, suprotstavio se onome s čime je došao povjerljivi Poslanik, s.a.v.s. , i takvim postupanjem isto kao da dopunjava nedostatke šerijata, a Uzvišeni Allah kaže:

”…Mi u Knjizi nismo ništa izostavili…”[5]

Ibn Madžišun rekao je: ”Čuo sam imama Malika, da kaže: ‘Onaj ko u islam uvede neku novotariju zbog toga što je smatra lijepom, on vjeruje da je Muhammed, s.a.v.s. , iznevjerio poslanstvo, zato što Uzvišeni Allah kaže:

‘Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.[6]Ono što nije tog dana bilo vjera, ne može biti vjera ni sada.”

Slijeđenje novotarija i puteva koji nisu šerijatski, zapravo predstavlja slijeđenje prohtjeva. Dakle, postoje samo dva puta: put šerijata i put slijeđenja prohtjeva. Uzvišeni kaže:

”Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.” [7]

Ovaj ajet ukazuje na postojanje samo dva puta, i trećeg nema: prvi je slijeđenje Poslanika, s.a.v.s. , a drugi slijeđenje strasti.

Shodno tome, iza svake novotarije stoji strast, a novotar je svako onaj ko, potaknut vlastitim prohtjevima, pridodaje vjeri ono što joj ne pripada, dakle, njegova novotarija nije proistekla iz šerijata, njegovih propisa i njegovih dokaza.

Otuda novotar ulaže veliki trud u činjenju dobrih djela i ibadeta, i nije mu teško činiti ih, jer se pri njihovom činjenju osjeća lijepo, a taj osjećaj je posljedica udovoljavanja svojim prohtjevima. Uzvišeni Allah, za kršćanske svećenike koji se osamljuju u samostanima iako to nije ispravno, kaže:

”…kada će se neka lica potištena, premorena, napaćena…” [8]

Uzvišeni Allah za njih također kaže:

”Reci: ‘Hoćete li da vam kaž‍em čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u ž‍ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade!”’ [9];

”Kako bi mogao biti isti onaj kome su njegova ru‍žna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim… Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome hoće, pa ne izgaraj od ‍žalosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.” [10]

 Umjerenost u djelu koje je sunnet, bolja je od velikog truda koji se uloži pri obavljanju djela, obreda i ibadeta koji su novotarija u vjeri.

Bidati (novotarije) i njegovi pobornici izazivaju podvajanja i bespotrebne i nedolične rasprave među vjernicima, a to je najčešći uzrok razilaženja u vjeri. Katade, r.h. , kaže da se sljedeće Allahove riječi odnose na sljedbenike bidata:

”I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.”[11]

Neki islamski učenjaci rekli su: ”Svako novo pitanje u islamu, o kome ljudi imaju različita mišljenja, od islama je, ako među muslimanima ne izaziva mržnju, neprijateljstvo i podvajanje. A svaka nova stvar koja se desi muslimanima pa izazove međusobno razilaženje, neprijateljstvo, mržnju, kidanje međuljudskih veza, okretanje leđa jednih drugima, ni po čemu ne pripada islamu.”

Sljedbenici i zagovornici bidata tragaju za manje jasnim dokazima i pretjerano se trude da ih protumače onako kako to odgovara sekti kojoj pripadaju, i zato neki islamski učenjaci kažu da se sljedeći ajet odnosi na sljedbenike novotarija i sljedbenike vlastitih hirova:

”…Oni čija su srca pokvarena – ‍željni smutnje i svog tumačenja – slijede one ajete što su manje jasni…”[12]

I kada su haridžije kao dokaz za svoje stavove naveli Aliji, r.a. , sljedeći ajet:

”…Sva vlast pripada Allahu…”[13],

Alija, r.a. , rekao je: ”Riječi istine, kojima se željela neistina.”

U nekim predajama navodi se da se nikada neće pojaviti neka novotarija u vjeri a da se neće zanemariti neki sunnet.

Zato se, braćo, bojte Allaha i znajte da širenje novotarija u vjeri uništava sunnete. Sretan je onaj ko se čvrsto drži sunneta, ko sunnete oživljava, poziva ka njima, strpljiv je u pridržavanju sunneta, ni za stopu od njih ne odstupa, ne uvodi u vjeru ono što joj ne pripada, ono što nije dopustio Uzvišeni Allah i sa čim nije došao Allahov Poslanik, s.a.v.s. , niti bilo ko od njegovih ashaba. Sve drugo je potvora na Allaha i Njegovog Poslanika, i propisivanje šerijata mimo Allaha.

Omer b. Abdulaziz, pisao je Adiju b. Ertau o skupini kaderija: ”Savjetujem ti da budeš bogobojazan, da se ograničiš na ono što Allah propisuje, slijediš sunnet Njegovog Poslanika   i da se kloniš novotarija koje drugi unose u vjeru. Čvrsto se drži sunneta, jer sunnet propisuje onaj ko zna šta je ispravno, a šta pogrešno, i koji poznaje štetnost postupaka oprečnih sunnetu. Traži zadovoljstvo u  onome u čemu su ashabi pronašli Allahovo zadovoljstvo; priličnije je da oni pronađu to zadovoljstvo, jer to su prvi muslimani i njihov govor je i nama dovoljan i lijek nam je. Onaj ko ne postupa onako kako su oni radili, njegov rad je manjkav, a ko radi ono što oni nisu radili, pravi je gubitnik. Jedna skupina ljudi napustila je dio onoga što su radili ashabi, pa su postali grubi, a druga je radila ono što nisu radili ashabi, pa su zastranili. Pravi put je u sredini između tog dvoga.”

Uzvišeni Allah kaže:

”Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.”[14]

  Allaha molim da meni i vama oprosti, On je taj koji grijehe oprašta i milostiv je.

 

Drugi dio hutbe

Svaka hvala Allahu pripada, neka Mu je hvala i na ovome i na onome svijetu. Zahvaljujemo Mu na blagodatima skrivenim i vidljivim. Svjedočim da nema boga osim Njega, On nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s. , Njegov rob i poslanik. On je s dopuštenjem svoga Gospodara uputio zbunjena i zalutala srca, neka je salavat, selam i blagoslov na njega, njegovu časnu porodicu, ashabe, tabiine, i sve one koji njih slijede.

A zatim:            

Allahovi robovi, budite bogobojazni i znajte da je najbolji govor Allahova Knjiga, najbolja uputa je Poslanikova uputa, a najveće zlo su novotarije u vjeri. Svaka inovacija u vjeri je novotarija, svaka novotarija vodi ka zabludi, a svaka zabluda u Džehennem.

Allah vam se smilovao, slijedite Poslanika, s.a.v.s. , a nemojte slijediti bidate, jer slijeđenje Poslanika, s.a.v.s. , vam je dovoljno. Huzejfe , r.a. , kazuje: ”Nemojte obavljati nijedan ibadet koji nisu obavljali ashabi Allahovog Poslanika,  s.a.v.s. , Prvaci ovog ummeta nisu ostavili priliku za bilo kakav prigovor onima koji dođoše poslije njih.”

Darimi bilježi vjerodostojnu predaju u kojoj se kaže da je Ebu Musa el-Eš’ari, r.a. , rekao Ibn Mes’udu, r.a.: ”Vidio sam u džamiji skupine ljudi kako sjede u halkama (kružocima) iščekujući namaz. Svaku halku predvodio je po jedan čovjek, a svaki od njih imao je u rukama kamenčiće, i naređivao im je: ‘Stotinu puta izgovarajte riječi Allahu ekber’, i oni bi to izgovorili stotinu puta, a zatim bi im naredio: ‘Stotinu puta ponovite riječi la ilahe illallah’, i oni bi to ponovili stotinu puta, a onda bi rekao: ‘Izgovorite stotinu puta riječi subhanallah’, i oni bi to izgovorili stotinu puta.”

Ibn Mes’ud, r.a. , reče : ”Zašto im nisi naredio da broje svoje grijehe i zagarantovao im da se od njihovih dobrih djela neće ništa umanjiti?!”

Kasnije je Ibn Mes’ud,  r.a. , došao u jednu od takvih halki, stao pred njih i rekao: ”Šta je ovo što vidim da radite?!”

Oni mu rekoše: ”O Ebu Abdurrahmane, ovo su kamenčići na koje zbrajamo koliko puta smo izgovorili tekbir[15], tehlil[16], tesbih[17] i tahmid[18].”

On im reče: ”Bolje bi bilo da brojite svoje grijehe, a ja vam garantujem da zbog toga neće biti umanjena vaša dobra djela. Teško vama, o sljedbenici Muhammedovog ummeta, kako brzo žurite u propast! Njegovi ashabi su još u životu, a njegova odjeća još nije istruhla. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ste vi najupućeniji od sljedbenika Muhammeda, r , ili otvarate vrata zabludama!?”

Oni rekoše: ”Ebu Abdurrahmane, nijjet nam je da dobro uradimo.”

On reče: ”Koliko njih tvrdi da imaju dobru namjeru, a ne rade dobro i ispravno!”

 

Razmislite o ovom veličanstvenom savjetu i o ovom poslaničkom odgoju. Vidite kako je Ibn Mes’ud,  r.a. , sprečavao ono što su ljudi radili u tim halkama, iako je sve to na prvi pogled ispravno i dobro: tekbir, tehlil, tesbih i tahmid. Međutim, ako to nije u skladu sa uputom Muhammeda, r , i njegovih ashaba, to ne pripada vjeri islamu i onaj koji to čini neće time postići nikakvo dobro i pored toga što je naumio da uradi dobro. Dakle, Allahovi robovi, mnogo je onih koji imaju dobar nijjet, a ne čine dobro.

Prenosi se da je jedan hadžija upitao Malika b. Enesa: ”Odakle da obučem ihrame?

Malik mu reče: ”Odakle ih je obukao i Allahov Poslanik, s.a.v.s. ”

Čovjek ponovo upita: ”A da ih obučem malo dalje od toga mjesta?”

Malik reče: ”Ne, ne čini to! Bojim se za tebe da ne zalutaš!”

Čovjek reče: ”A kako da zalutam ako želim da od dobra uradim više?!”

Malik mu reče: ”Zato što Uzvišeni Allah kaže:

‘Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.’[19]

A zar ima veće nevolje od toga da smatraš da je tebi dato dobro koje nije dato Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. ”

 

Stoga se, Allah vam se smilovao, samo Allaha bojte i slijedite pravac prvih muslimana, a novotarija se klonite.

Allahovi robovi, donosite salavate i selame na Poslanika koji s uputom i milošću dođe, na Muhammeda, sina Abdullahova, i čvrsto se držite onoga sa čime je on došao. Allaha mi, niko nije milostiviji prema ovom ummetu od njega, jer on nije ostavio nijedno dobro a da nas na njega nije uputio i nijedno zlo ne postoji a da nas na njegovu opasnost nije upozorio. Samo je njegova uputa prava uputa i ibadet je samo ono što je on propisao i šerijat je samo ono što je on kao šerijat propisao.

Bože, blagoslovi Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima, alejhisselam,  i njegovu porodicu! Bože, obaspi Svojim blagodatima Muhammeda, s.a.v.s. , i njegovu porodicu kao što si blagodatima obasuo Ibrahima , alejhisselam , i njegovu porodicu! Ti si, uistinu, hvale i slave dostojan!

Bože naš, pomozi vjeru islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju Tvoju vjeru!

Bože naš, daj da istinu vidimo onakvom kakva ona jeste, i naputi nas da je slijedimo!

Bože naš, daj da nam bude jasno šta je zabluda i daj nam da je se klonimo!

Bože naš, daj da zavolimo sunnet Tvoga Poslanika, s.a.v.s. , bile to riječi ili djela, i pomozi nam da ga slijedimo!

Bože naš, ne dopusti da budemo od onih koji će biti udaljeni od Poslanikovog, s.a.v.s. , havda[20] na Sudnjem danu, kada će Poslaniku , s.a.v.s. , biti rečeno: ”Ne znaš ti šta su oni nakon tebe uvodili?!”

Bože, oprosti svim mu’minima i mu’minkama, živima i umrlima!

Bože, budi prema nama samilostan!

Bože, nemoj nas kažnjavati, mi znamo da Ti to možeš učiniti!

Bože, podari nam strahopoštovanje koje će nas udaljiti od grijeha i neposlušnosti prema Tebi, i podari da od ibadeta činimo ono što će nas dovesti do Tvog Dženneta!

Naša posljednja dova su riječi: «Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!»

 

 

 

 



[1]  El-Maide, 3.

[2]  El-En’am, 153.

[3] En-Nisa’, 115.

[4] El-Bekare, 216.

[5] El-En’am, 38.

[6] El-Maide, 3.

[7] El-Kasas, 50.

[8]  El-Gašije, 2-3.

[9]  El-Kehf, 103-104.

[10] Fatir, 8.

[11] Ali Imran, 105.

[12] Ali Imran, 7.

[13] El-En’am, 57.

[14] El-Ahzab, 36.

[15] Riječi Allahu ekber, tj. Allah je najveći.

[16] Riječi la ilahe illallah, tj. nema boga osim Allaha.

[17] Riječi subhanallah, tj. slavljen neka je Allah.

[18] Riječi elhamdulillah, tj. hvala Allahu.

[19] En-Nur, 63.

[20] . Vrela – izvora.

Print Friendly  Slijedite sunnet i ne uvodite novotarije pf button both



X