Skrušenost ashaba u namazu

Priredio: Ersan Grahovac

Skrušenost ashaba u namazu allah14Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Kada se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pogoršala bolest, došao je Bilal da uči ezan za namaz, a Poslanik reče: ‘Naredite Ebu Bekru da predvodi namaz ljudima.’ Ja mu rekoh: ‘O Allahov Poslaniče, Ebu Bekr je nježnog srca, pa ga ljudi neće moći čuti (1) ; zašto ne narediš Omeru?’ On reče: ‘Naredite Ebu Bekru da ljude predvodi u namazu.'” U drugom rivajetu stoji da je rekla: “Kada Ebu Bekr krene predvoditi namaz umjesto tebe, previše plače pa ljudi ne mogu čuti šta uči.”(2)

– Dok je Omer, r.a., predvodio ljude u namazu, ranio ga je Ebu Lu’lu’e el-Medžusi. Kada je Omer vidio krv kako teče, rekao je: “Recite Abdurrahmanu ibn Aufu da ljude predvodi u namazu”, a zatim se onesvijestio. Odnesen je kući, a ljude je predvodio Abdurrahman ibn Auf, a ljudi mu ne mogadoše prepoznati glas. Kada je sunce izašlo, Omer se osvijestio, pogledao u lica ljudi oko njega i upitao: “Jesu li ljudi klanjali?” Oni rekoše: “Da.” Omer reče: “Nema islama onaj koji nema namaza.” Zatim je zatražio da mu se donese posuda sa vodom, uzeo je abdest i klanjao dok mu je iz rane tekla krv. Kada je završio sa namazom, naredio je da se pogleda ko je atentator. Omer, r.a., namaz je smatrao najvažnijom stvari tako da je najprije pitao da li su ljudi klanjali, pa je on klanjao, a tek poslije toga pitao je ko je izvršio atentat na njega.(3)

– Omer, r.a., rekao je: “Najvažnija stvar kod mene vam je namaz, pa ko njega sačuva, sačuvao je svoju vjeru, a ko njega zanemari, još lakše će zanemariti ostale stvari.’’ (4)

– Od Sulejmana ibn Jesara (umro 107. h.g.)(5) prenosi se da je Osman ibn Affan, r.a., počeo klanjati poslije jacije i cijeli Kur’an je proučio na jednom rekatu. (6)

– Abdullah ibn Mes’ud kaže: “U naše vrijeme iz džemata nije izostajao osim poznati munafik. Vidio sam kako jednog čovjeka dovode dvojica ljudi i pomažu mu da stane u saff.”(7)

– Sufjan es-Seuri (umro 161. h.g.) (8)[ prenosi od Sulejmana ibn Jesara da je rekao: “Kada bi Abdullah ibn Mes’ud ustao da klanja, izgledao bi poput okačene odjeće (od nepomjeranja).”(9)

– Od Muhammeda ibn Kasima ibn Ebi Bekra (10) prenosi se da je jedanput otišao kod Aiše, radijallahu anha, da je poselami, pa kaže: “Našao sam je da klanja duha-namaz i uči ajet: ’…pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao…’ (Et-Tur, 27), plače, dovi i ponavlja ovaj ajet. Ustao sam, pa mi je dosadilo da čekam te sam otišao na pijacu pomislivši: ‘Završit ću svoj posao, pa ću se vratiti.’ Završio sam svoj posao i vratio se, a ona je još uvijek ponavljala onaj ajet, plakala i dovila.” (11)

– Od Huzejfe ibnul-Jemana, r.a., prenosi se da je vidio čovjeka kako brzo klanja, pa ga je upitao: “Otkad klanjaš namaz na ovaj način?” On reče: “Četrdeset godina.” Huzejfe mu reče: “Nisi klanjao već četrdeset godina, i ako bi umro klanjajući na ovakav način, ne bi umro u vjeri (fitri) Muhammeda, s.a.v.s.” (12)

– Od Bilala, r.a., prenosi se da je vidio jednog čovjeka kako ne upotpunjava ruku’u i sedždu, pa je rekao: “Kada bi ovaj čovjek umro, ne bi umro u vjeri Muhammeda, s.a.v.s.” (13)

– Od Urve ibnuz-Zubejra, r.a., (umro 93. h.g.) (14) prenosi se da je rekao: “Ušao sam kod Esme dok je klanjala, pa sam je čuo kako uči ajet: ’…pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao ’(Et-Tur, 27.) Tada je počela tražiti zaštitu od Allaha, a ja sam ustao dok je ona bila u takvom stanju, otišao na pijacu, zatim se vratio i zatekao je u istom stanju: plače i traži Allahovu zaštitu.”(15)

– Od Muhammeda ibn Zejda ibn Abdullaha ibn Omera prenosi se da je Abdullah ibn Omer, r.a., imao posudu sa vodom (iz koje bi se abdestio), pa bi klanjao koliko može, a onda bi zadrijemao poput ptice, a zatim opet ustao, abdestio se i klanjao. Zatim bi se vratio na postelju, zadrijemao poput ptice, a zatim bi skočio, abdestio se i klanjao. Tako je radio četiri ili pet puta u toku noći.’’ (16)

– Abdurrahman ibn Auf, r.a., bi prije podne klanjao dug namaz, pa kada bi čuo ezan, svezao bi svoju odjeću i izašao.’’ (17)

– Od Sa’da ibn Mu’aza, r.a., prenosi se da je rekao: “Kada sam u namazu, ne mislim ni o čemu osim o onome što govorim.”(18)

– Od Adija ibn Hatima, r.a., prenosi se da je rekao: “Nije došlo vrijeme namaza a da ga se prije toga nisam već zaželio.”(19)

– Od Adija ibn Hatima, r.a., prenosi se da je rekao: “Otkad sam primio islam, nije nastupio novi namaz a da već nisam bio pod abdestom.”(20)

Abdullah ibnuz-Zubejr, r.a., bio je na sedždi kada je kamen iz katapulta odnio dio njegove odjeće, a on nije podigao glavu.(21) Također, dok je stajao u namazu kod mekami Ibrahima, kamenje iz katapulta je prolazilo pored njega, a on se nije savijao, nije uzmicao, niti se plašio. (22)

– Kada bi Abdullah ibn Zubejr, r.a., stao na namaz, od skrušenosti bi izgledao poput drveta. (23)

– Od Jahje ibn Vessaba (umro 103. h.g.) (24) prenosi se da je Abdullah ibnuz-Zubejr ostajao na sedždi toliko dugo da su mu vrapci slijetali na leđa, misleći da je zid. (25)

– Sabit el-Bunani (umro 127. h.g.) (26) je rekao: “Prošao sam pored Abdullaha ibnuz-Zubejra dok je klanjao iza mekami Ibrahima, i izgledao je poput uspravnog drveta koje se ne pokreće.”(27)

– Abdullah ibnuz-Zubejr podijelio je noć na tri dijela: u jednoj bi bio na kijamu sve do sabaha, u drugoj bi bio na ruku’u sve do sabaha, a u trećoj bi bio na sedždi sve do sabaha. (28)

– Od Muslima ibn Jennaka el-Mekija (umro između 111.  i 120. h.g.) (29) prenosi se da je rekao: “Abdullah ibnuz-Zubejr je jednog dana otišao na ruku’u, pa sam proučio El-Bekare, Alu Imran, En-Nisa’ i El-Maide, a on još nije bio podigao glavu.’’ (30)

– Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je dvojicu ljudi da izvide situaciju neprijateljske vojske, a to su Abbad ibn Bišr i Ammar ibn Jasir. Dok je Abbad klanjao pogođen je strijelom, koju je iščupao ali nije prekidao namaz. zatim je pogođen sa još tri strijele, ali on nije prekidao namaz sve dok nije predao selam. Zatim je probudio Ammara koji reče: “Subhnallah, zašto me nisi probudio?” Abbad reče: “Učio sam jednu suru pa mi je bilo mrsko da je prekidam.’’ (31)

 

Bilješke:

 

(1) Tj. kada uči u namazu nadvlada ga plač, pa ne može da nastavi učiti. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/152., 2/165., 2/203.

(2) Muttefekun ‘alejh.

(3) Vidjeti: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, es-Salatu ve ahkamu tarikiha, 26., Ibnul-Dževzi, Menakibu emiril-mu’minin Umer ibnil-Hattab, 215-216., Dr. Se’id el-Kahtani, el-Hušu’ fis-salah.

(4) Bilježi Abdurrezzak u Musannefu, br. 2038., od Malika, od Nafi’a, od Omera.

(5) Sulejman ibn Jesar je jedan od najučenijih tabiina. Ibn Sa’d kaže: “Bio je pouzdan, učen, plemenite ćudi, dubokog razumijevanja vjere i prenio je puno hadisa.” Vidjeti: Sijeru ea’lamin-nubela’, 4/446., Muessesetur-risale.

(6) Vidjeti: Abdullah ibnul-Mubarek, ez-Zuhd ver-reka’ik, 773. Sened mu je dobar.

(7) Bilježi Muslim, br. 256-257.

(8) Sufjan ibn Seid ibn Mesruk ibn Habib es-Seuri, šejhul-islam, predvodnik učenjaka, hafiz hadisa, prvak učenjaka praktičara u svom vremenu. Sufjan ibn Ujejne kaže: “Nikom se ne daje prednost nad Sufjanom od ljudi iz njegovog vremena u fikhu, hadisu, zuhdu i svim ostalim oblastima.” Ibn Šeuzeb kaže: “Čuo sam Ejjuba es-Sihtijanija kako kaže: ‘Iz Kufe nam nije došao niko bolji od Sufjana es-Seurija.'” Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 6/626.

(9) Vidjeti: Abdullah ibnul-Mubarek, ez-Zuhd ver-reka’ik, 180., sened je prekinut. Kaže El-Hejsemi: “Bilježi ga Taberani u El-Kebiru, prenosioci su mu vjerodostojni, ali E’ameš nije doživio Ibn Mes’uda.” Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 2/136.

(10) El-Kasim ibn Muhammed ibn Ebi Bekr, unuk Ebu Bekra, r.a., predvodnik učenjaka, uzor, hafiz hadisa, dokaz (u naukama i vjeri), učenjak Medine u svom vremenu. Bio je pouzdan, učen, plemenit, dubokog razumijevanja vjere, pobožan i prenio je puno hadisa. Vidjeti: Ibn Sa’d, et-Tabekatul-kubra, 5/142.

(11) Vidjeti: Ibnul-Dževzi, Sifetus-safvah, 1/319., Darul-hadis.

(12) Bilježi En-Nesa’i u Sunenu, a šejh Albani kaže: “Sened je vjerodostojan.”

(13) Bilježi Et-Taberani, a svi prenosioci su pouzdani. Vidjeti: Sahihut-tergib vet-terhib, 1/128.

(14) Urve ibnuz-Zubejr ibnul-Avvam, velikan među tabiinima, jedan od četverice najvećih islamskih pravnika tog vremena, a spada i među desetericu pravnika kojima se obraćao Omer ibn Abdul-Aziz u toku svoje vladavine. Majka mu je Esma, kćerka Ebu Bekrova, a tetka mu je Aiša, radijallahu anhuma. Svakog dana je učio četvrtinu Kur’ana, na noćnom namazu i u danima berbe datula otvarao bi svoja vrata za sve ljude da dolaze kod njega i goste se. Preselio je na ahiret 93. godine po Hidžri. Vidjeti: Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 9/102-103.; i Sijeru ealamin-nubela’, 4/421-438.

(15) Vidjeti: Ebu Nu’ajm el-Asbehani, Hiljetul-evlija, br. 1537.

(16) Vidjeti: Abdullah ibnul-Mubarek, Ez-Zuhd ver-reka’ik, 757., sened je vjerodostojan.

(17) Ibid., 765., sened je vjerodostojan.

(18) Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 22/605., Ibn Abdul-Berr, el-Isti’ab, 1/182., el-Mizzi, Tehzibul-kemal, 3/418.

(19) Vidjeti: Abdullah ibnul-Mubarek, ez-Zuhd ver-reka’ik, 787., sened je vjerodostojan.

(20) Vidjeti: ez-Zehebi, Sijeru ealamin-nubela’, 3/164., Muessesetur-risale.

(21) Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 22/605., i Ebuš-Šejh el-Asbehani, Tabekatul-muhaddisin bi Asbehan, 200.

(22) Vidjeti: El-Džuz’ul-mutemmimu li tabekati Ibni Sa’d, 2/95., tahkik: Sami es-Sulemi, 1993.

(23) Vidjeti: Sifetus-safve, 1/765., Darul-ma’rife.

(24) Jahja ibnul-Vessab je tabiin, predvodnik učenjaka, uzor, šejh učača Kur’ana, pravnik, jedan od velikana. Učio je Kur’an od Alijinih i Ibn Mes’udovih učenika pa je postao najbolji učač Kur’ana svog vremena. El-E’ameš kaže: “Jahja ibn Vessab spada među ljude koji najljepše uče Kur’an, da bih ponekad poželio da ga poljubim u glavu zbog ljepote njegovog učenja. Kada bi učio Kur’an, u džamiji, se ne bi čuo nijedan pokret, kao da nikog nema.” Vidjeti: Et-Tabekatul-kubra, 6/299., Daru Sadir; Et-Tarihul-kebir, 8/308.; Sijeru ealamin-nubela’, 4/381.

(25) Vidjeti: Sifetus-safve, 1/765., Darul-ma’rife.

(26) Sabit ibn Eslem el-Bunani je tabiin, predvodnik učenjaka, uzor, šejhul-islam, za kojeg je Ibn Adijj rekao: “On spada u tabiine Basre, i njihove zahide i muhaddise.” Od Ibn Ebi Zerina se prenosi da je Sabit rekao: “Dvadeset godina sam se borio da postignem skrušenost u namazu, a onda sam dvadeset godina uživao u namazu.” Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 5/224., Muessesetur-risale.

(27) Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 3/369., Muessesetur-risale.

(28) Ibid.

(29) Muslim ibn Jennak el-Mekki je tabiin i vjerodostojan prenosilac hadisa čije hadise bilježi Muslim u svom Sahihu. Prenosio je hadise od Abdullaha ibn Omera i Abdullaha ibn Abbasa. Vidjeti: Ibn Ebi Hatim, el-Džerhu vet-ta’dilu, 8/198., Daru ihja’it-turasil-arebijji, Bejrut.; Tehzibut-tehzib, 10/142.

(30) Vidjeti: Sifetus-safve, 1/767., Darul-ma’rife.

(31) Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Zadul-me’ad, 3/228.

 

Print Friendly  Skrušenost ashaba u namazu pf button both



X