Skrivanje istine

Piše: Haris ef. Hasičić

U prvim lekcijama koje izučavaju početnici u mektebu, a koja se zove Musliman i muslimanka, djeca, međuostalim, uče da muslimani moraju uvijek govoriti istinu i ne smiju lagati. Braćo, trebate samo vidjeti taj sjaj u njihovim očima kada ta dječica objašnjavaju da se ne smije lagati. Tako je to kod male djece. Kod odraslih je to malo kompliciranije. Naime, odrasli često, pa čak i toj maloj djeci, govore „sitne“ ili „bijele“ laži, ili jednostavno skrivaju informacije.

Uzvišeni kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.” (Kur’an, Ahzab, 70)

A u hadisu koji prenosi Ibn Mes’ud r.a. Allahov poslanik s.a.v.s. kaže: “Budite iskreni, zaista, iskrenost vodi ka dobročinstvu, i zaista, dobročinstvo vodi ka Dženetu. Čovjek će neprestano govoriti istinu i držati se iskrenosti sve dok ne bude upisan kod Allaha da je iskren. Čuvajte se laži, zaista, laž vodi u griješenje, i zaista, griješenje vodi u Vatru. I čovjek će neprestano lagati i držati se laži sve dok ne bude upisan kod Allaha da je lažljivac.” (Buhari, 6094; Muslim, 2307; Tirmizi, 1971)

Da su „sitne“ ili „bijele“ laži u biti obične laži, vidi se u predaji Abdullaha: “Laganje nije ispravno ni u zbilji, ni u šali. Neka niko ne obeća nešto svome djetetu, a da mu to i ne da.” (Edebul-Mufred, 387; Albani – sahih)

Uzvišeni Allah upozorava na lažljivce, te traži od muslimana da provjeravaju svoje izvore, kako ne bi došlo do fesada.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِن جَاءَكُمْ فَاسِقٌ بِنَبَإٍ فَتَبَيَّنُوا أَن تُصِيبُوا قَوْمًا بِجَهَالَةٍ فَتُصْبِحُوا عَلَىٰ مَا فَعَلْتُمْ نَادِمِينَ

O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (Kur’an, Hudžurat, 6)

U hadisu Džundeba ibn Abdullaha, r.a., se upozorava na obmanjivače muslimana: “Ko se lažno svojim postupcima prikazuje pred ljudima, Allah će njegove neiskrene nijete u djelima otkriti i osramotiti ga pred ljudima.” (Ibn Hadžer, Tergib ve Terhib, sažetak, 6)

Koliko je iskrenost bitna vidi se iz hadisa Ebu Rukaje Temima ibn Evsa ed-Darija r.a., gdje Allahov Poslanik s.a.v.s. u istu ravan dovodi vjeru i iskrenost: “‘Vjera je iskreni savjet.’ A mi upitasmo: ‘A kome pripada?’ Poslanik reče: ‘Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom poslaniku, vođama muslimana i ostalim muslimanima.’“ (Muslim, 55)

Jedan vid laži je i skrivanje istine, jer je uskraćivanje informacija jedna vrsta obmanjivanja. To se najbolje može vidjeti iz hadisa Ebu Hurejre r.a. gdje Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: “Ko bude pitan o nekom znanju, pa ga sakrije na Sudnjem danu zauzdat će se vatrenom uzdom.” (Ebu Davud, 3658; Tirmizi, 3649; Ibn Madže, 278; Tirmizi i Darusselam – hasen; Albani – hasen-sahih; Ibn Hiban i Hakim – sahih)

U Ibn Madžinoj verziji istog hadisa stoji: “Svaki čovjek koji nauči neko znanje, pa ga prikrije, na Sudnjem danu bit će zauzdan uzdom od vatre.

Jedan od razloga skrivanja znanja od ljudi jeste bojazan da ljudi neće biti u mogućnosti slijediti ono što se govori. Iako, na prvi pogled, legitimana teza, ipak je suprotna onome što je naučavao Allahov poslanik s.a.v.s.

Amr ibn Abese Es-Sulemi je čuo za Muhameda s.a.v.s. i ono čemu poziva. Odlučio je doći u Mekku i sam ispitati Poslanika s.a.v.s. Stigavši primjetio je da Allahov poslanik s.a.v.s. djeluje potajno zbog grubih postupaka njegovog naroda prema njemu. Pitao je Poslanika s.a.v.s.: „‘Ko si ti?’ ‘Vjerovjesnik’, odgovorio je. ‘A šta znači to vjerovjesnik?’, upitao sam. ‘Znači da me je Allah poslao’, odgovorio je Vjerovjesnik s.a.v.s. ‘A s čim te poslao?’, upitao sam. ‘Poslao me da održavam rodbinske veze, da srušim idole, i da se samo Allah obožava, a da mu se niko ne smatra ravnim’, odgovorio je. Rekao sam (Amr): ‘Ko se još odazvao tvom pozivu?’ ‘Slijede me i slobodan i rob’, odgovorio je.“ Kaže Amr: „ A među onima koji su tada bili vjernici bili su i Ebu Bekr i Bilal…“ (Muslim, 832)

To što je Allahov poslanik s.a.v.s. vrlo rano pokazao pažnju uklanjanju idola, iako nije bio u stanju da to sljedećih 20 i više godina izvrši, ukazuje na to da nije dozvoljeno odgoditi objašnjavanje bilo kojeg vjerskog pitanja pod izgovorom da se taj propis trenutno ne može provesti u praksi. A oni koji ljudima objašnjavaju samo vjerske propise koji mogu prakticirati s lahkoćom i bezbjedno, a izbjegavaju objašnjavati im propise čije prakticiranje iziskuje malo truda i suočavanja s napadima, njihova da’va je nepotpuna i u tome ne slijede Allahovog poslanika s.a.v.s., koji se s malobrojnim sljedbenicima i u trenutku kad su zemljom vladali njegovi neprijatelji, suprostavio paganstvu i njegovim protagonistima. (dr. Alija Muhamed Es-Sallabi, Sira, str: 180-181)

U hadisu Ebu Seida El-Hudrija r.a. se ukazuje da i strah od ljudi može biti uzročnik skrivanju istine: „Allahov poslanik s.a.v.s. održao je hutbu međuostalim rekavši: ‘Neka nijednu osobu bojazan od naroda ne spriječi da kaže istinu ukoliko mu je poznata.’ Ebu Seid zaplaka i reče: ‘Mi smo mnogo toga vidjeli i prešutili bojeći se naroda.‘” (Ibn Madže, 4007; Tirmizi, 2191; Darusselam – sahih)

Bespredmetnost i besmislenost pomenutog straha se najbolje vidi iz predaje Sufijana Sevrija koji je rekao Ibn Ebi Zi’bu: „Ako se budeš bojao Allaha, Allah će ti biti dovoljan da te sačuva od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, oni te nimalo neće moći zaštiti od Allaha.“ (Ibn Kajjim, Fevaid, str: 52)

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini hrabrima, iskrenima i daijama Njegove veličanstvene vjere. Amin.

 

 

Print Friendly  Skrivanje istine pf button both



X