Sistem kojim nam je data šansa

Priredio: Mithad R. Ćeman

Sistem kojim nam je data šansa hadisAbdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, kazuje da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Uzvišenog Gospodara i kaže: “Zaista je Uzvišeni Allah odredio dobra i loša djela, a zatim je to objasnio, pa ko naumi da uradi dobro djelo pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi dobro djelo i uradi ga, Allah mu upiše kod Sebe nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da uradi loše djelo pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo; a ko naumi da uradi loše djelo i uradi ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.” (Bilježe El-Buhari, 6491, Muslim, 131)

Riječi: “…da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od Uzvišenog Gospodara…”, odnose se na el-hadisul-kudsijj, a to su predaje koje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od svoga Gospodara, azze ve dželle.

“Zaista je Uzvišeni Allah odredio dobra i loša djela, a zatim je to objasnio…”, misli se na određenje zapisano u El-Levhul-mehfuzu, ali i na određenje koje je zapisano fetusu još u utrobi majke, kao što je pojašnjeno hadisom koji prenosi Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu. Djela se mogu podijeliti na dvije vrste:

– Srčana djela, u koja spadaju namjere.

– Djela udova, u koja spadaju vidljiva djela i postupci.

“…pa ko naumi…”, tj. odluči i riješi “da uradi dobro djelo pa ga ne uradi…”, ne uspije ili bude spriječen u izvršavanju, ali ne zbog nemara, već zbog drugog uzroka koji ga je omeo iako je za izvršenje tog djela bila prisutna namjera. “Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo…” Upravo nepokolebljivost srca razlog je upisa nagrade za potpuno dobro djelo.

“…a ko naumi da uradi dobro djelo i uradi ga, Allah mu upiše kod Sebe nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću”, to uvećavanje dobrih djela je zbog Allahove milosti i dobročinstva (fadlen ve ihsana), kao što kaže Uzvišeni: Ko uradi dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen, a ko uradi loše djelo, bit će samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda” (El-En‘am, 160), dok u drugom ajetu kaže: Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? (El-Bekare, 240), gdje nije spomenuto koliko će ovo djelo biti uvećano, tako da to samo Allah zna.

Uzvišeni Allah kaže: Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. (El-Bekare, 261.) Ovo uvećavanje i do sedam stotina puta biva shodno namjeri i jačini imana udjelitelja, mjestu i vremenu udjeljivanja ili zbog onoga što to dobro djelo implicira. Uzvišeni Allah vraća određenim i neodređenim uvećavanjem i to sve zbog Svoje milosti i dobročinstva (fadlen minhu ve ihsana), a to srazmjerno dobroti i vrijednostima srca ili dobroti i vrijednostima djela.

Riječi: “Ko naumi da uradi loše djelo pa ga ne uradi, Allah mu to upiše kod Sebe kao potpuno dobro djelo”, znače da onaj koji naumi da počini loše djelo, ali naposljetku od toga odustane iz straha od Allaha, azze ve dželle, bit će mu upisano jedno dobro djelo zbog promjene namjere, jer je namjera srčano djelo, a u ovom slučaju to djelo je strah od Allaha zbog kojeg je odustao od činjenja lošeg djela. Ukoliko bi odustao od djela zbog nemogućnosti izvršavanja, a imao je namjeru počiniti ga i srčano je ostao nepokolebljiv u tome, i zbog te srčane nepokolebljivosti, bit će mu upisano loše djelo.

Riječi: “…a ko naumi da uradi loše djelo i uradi ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo”, jasno dokazuju da se loša djela ne umnožavaju jer nagrada za njih počiva na pravdi i Allah nikome ne čini nasilje, tako da ne upisuje djela koja nisu počinjena, već u ovom slučaju upisuje samo jedno loše djelo, dok je umnožavanje dobrih djela zbog Allahove dobrote prema nama.

Ovaj veličanstveni hadis je radosna vijest za muslimana, podstiče na donošenje ispravnog nijjeta – namjere i činjenje dobrih djela i izbjegavanje nevaljalih. U ovom hadisu je upozorenje na loše namjere jer one uništavaju svoga nosioca i kreatora. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je ovo u hadisu: “Kada se dvojica muslimana susretnu sa svojim mačevima (kada se sukobe sabljama), i ubica i ubijeni bit će u Vatri.” Prsutni upitaše: “O Allahov Poslaniče, jasno nam je za ubicu, međutim, šta je tu kriv ubijeni?”, a on odgovori: “I on je nastojao da ubije svog druga.” (Bilježe El-Buhari, 31, i Muslim, 2888; hadis Ebu Bekreh, radijallahu anhu) Ubijeni je umro, ali nije odustao od namjere ubistva svoga brata muslimana, htio je to uraditi, ali nije uspio ostvariti, tako da je ostao na lošoj namjeri, čime je zaradio ulazak u Džehennem. Allah da nas sačuva ovakve završnice, iako je ubijen, “nagrađen” je zbog loše namjere.

Musliman mora voditi računa o tome da popravi svoje namjere, da te namjere budu iskrene, radi Allaha, azze ve dželle, da ostavi ružna djela i razmišljanje o njima i da ih se u potpunosti riješi i odbaci. Ne smije se pokoriti nagovorima svoje duše koja ga podstiče na loša djela, niti podsticajima šejtana, već ostavlja ružna djela iz straha od Allaha, azze ve dželle.

 

Komentar hadisa br. 37 iz djela

”Četrdeset Nevevijevih hadisa

 

Preuzeto iz djela:

El-Minhetur-rabbanije fi šerhil-erbe‘inin-Nevevijje,

uvaženog šejha dr. Saliha b. Fevzana b. Abdullaha el-Fevzana,

člana Vijeća velikih učenjaka KSA

i člana Stalne komisije za izdavanje fetvi

Print Friendly  Sistem kojim nam je data šansa pf button both



X