SIPA se opet prosipa – jad i čemer bh. antiterorista

Piše: Amir Durmić

“Ali, mama, ja sam ubacila petardu u razred i ja sam zaista kriva!”, uporno je svojoj majci, koja je galamila na nas nastavnike jer smo se drznuli pozvati je na informativni razgovor, ponavljala njena (pre)voljena kćerka, inače učenica sedmog razreda. Uzalud smo toj srednjovječnoj gospođi pokušavali objasniti da je u prisustvu tridesetak svjedoka (učenika) njena ljubimica na malom odmoru u razred ubacila tzv. smrdljivac, petardu koja, nakon što eksplodira u zatvorenom prostoru, oslobodi užasan smrad i u toj prostoriji onemogući boravak barem sat vremena. Motiv je bio jasan. Nije joj se prisustvovalo na zadnjem školskom satu pa se odlučila za ovaj sasvim inovativan i radikalan korak. Imajući u vidu da se radilo o težem prekršaju kućnog reda i pravila ponašanja u školi, i da se dotičnoj učenici kuća nalazi tek stotinjak metara od škole, poslali smo je po majku kako bi roditelj na licu mjesta bio upoznat sa incidentom. Međutim, bez obzira što je njena kćerka priznala dotično (ne)djelo, majka je, bez ikakve želje da sarađuje sa osobljem škole, uporno ponavljala kako je njeno dijete diskriminirano i kako se konstantno lažno optužuje za ono što nije učinilo.

Bez obzira što se ovakvo ponašanje nikada ne može prihvatiti kao normalno, ono se na neki način može razumjeti jer prevelika ljubav koju roditelji osjećaju prema svojoj djeci, ponekad ih čini slijepim, gluhim i nijemim za sve greške i neprimjerenosti koje ona s vremena na vrijeme učine. Mnogo gore i neshvatljivije ponašanje od ovoga jeste nasilje koje pojedini roditelji bez ikakvog razloga ispoljavaju prema svojoj djeci. Psihička i fizička maltretiranja, lažne optužbe za sve i svašta, ismijavanje, omalovažavanje…, samo su djelić košmara kroz koji prolaze milioni djece svijeta. Umjesto brige, ljubavi i pažnje koje od njih očekuju, ta djeca od ovakve vrste roditelja doživljavaju samo bol i patnju. Traume najčešće traju cijeli život, a duše, i pored (ponekad) nasmijanih lica, ostaju ranjene te polahko krvare sve do smrti.

Mi, građani Bosne i Hercegovine, koji je iskreno priznajemo za svoju domovinu, njeni smo sinovi i kćerke. Državne strukture naše domovine, shodno Ustavu i zakonima, trebale bi da nas tretiraju kao svoju djecu. Od njih očekujemo da svim silama rade za naše dobro i da štite našu čast i dostojanstvo. Međutim, baš kao spomenuti nasilni roditelji, iz dana u dan mnoge državne strukture naše domovine dokazuju da se prema nama (prvenstveno Bošnjacima muslimanima) odnose krajnje maćehinski ili, bolje reći, nasilnički.

Prekjučerašnji događaj (13. 3 2015.) samo je jedan u nizu primjera psihološkog nasilja i mentalne torture koje nad svim poštenim i primjernim građanima BiH vrše određeni državni aparati i strukture. Konkretno, SIPA i “naši” mediji na čelu sa Federalnom televizijom, koji bi nas, građane naše domovine, valjda trebali štititi, a ne terorizirati, jučer su nas po ko zna koji put opet pošteno “ošamarili” i nanijeli nam duševnu bol na koju se postepeno počinjemo navikavati. Vijest je opet zvučala bombastično:

“U petak, u ANTITERORISTIČKOJ akciji državne policijske agencije SIPA-e, koja je izvedena na graničnome prijelazu prema Hrvatskoj u Bosanskom Brodu, uhapšeno je pet osoba. Zaplijenjene su improvizirane eksplozivne naprave namijenjene TERORISTIČKOM NAPADU u Švedskoj… Uhapšeni su Šveđanin arapskog porijekla Osman Abdel Salah te trojica Bošnjaka, državljana BiH, Adis Ramić, Enver Džanko i Amar Šljivo, te osoba inicijala Ž. M. Oni su improvizirane eksplozivne naprave, koje su prethodno preuzeli u Sarajevu, namjeravali u svome automobilu prevesti do Švedske.”

Da bi sve izgledalo jako strašno i teroristički prijeteće, FTV je objavila i fotografije eksplozivnih naprava u obliku kanistera sa satnim mehanizmom na vrhu, koje su oblijepljene selotejpom.

Odmah nakon ove udarne vijesti koju je plasirala FTV, internetski portali u regionu su podivljali. Huškački naslovi poput “Akcija Beneluks: Na granici s Hrvatskom uhićeno pet terorista s bombama za pokolj u Švedskoj!” (index.hr), opet su bili okidač za hiljade fašističko-šovinističkih komentara na račun “balijskog trokutistana” zvanog BiH i njenih građana, “poturica koji smrde na loj”, tj. Bošnjaka muslimana.

Istog dana, Lotta Hansson, šef odjela za komunikacije policije regije demantirala je da hapšenja imaju ikakve veze sa terorizmom rekavši: “Ovo nije nikakva teroristička istraga, već je vezano za istragu koju vodimo u Malmeu već duže vremena”. Novinari su upitali da li ova istraga ima ikakve veze sa eksplozijama koje smo do sada viđali u Malmeu. “To ne mogu komentirati, međutim, mogu ustvrditi da ovo nema nikakve veze s terorizmom”, odgovorila je Hansson.

I pored ovih potpuno jasnih i nedvosmislenih izjava švedske policije, koja bi, da je na bilo koji način spomenuto zlodjelo povezala sa terorizmom, to definitivno i potvrdila, glasnogovornik Državnog tužilaštva BiH Boris Grubešić ipak je izjavio:

“Mi smo dobili informaciju da se radi o kaznenom djelu terorizma, što ono zapravo i jest. (?!) Osobe su otkrivene s eksplozivnim napravama i u BiH se to vodi i procesuira kao kazneno djelo terorizma”, rekao je.

Kako to, Borise? Kako to, bolan Borise? Sjećaš li se, Borise, kada je 22. 10. 2013. godine, granična policija BiH na graničnom pojasu Prijedel na području Foče zaplijenila pedeset kilograma plastičnog eksploziva perunit i stotinu električnih detonatora. Vozač je bio Mladen Elez. Nikada ga niste nazvali teroristom niti ste njegovo zlodjelo nazvali djelom terorizma. Tada su izvori bliski istrazi kazali: “Osumnjičeni nema dozvolu da prenosi ovaj eksploziv i za to će odgovarati.” Tu se priča završila. Mladen Elez nije bio ni terorista, ni kriminalac, već tek obični švercer! I nije Mladen Elez sam. Bilo je još nekoliko takvih slučajeva kada su trgovci eksplozivom bili nemuslimani i nikada ih ni državni ni regionalni mediji, a ni policijski organi nisu zvali teroristima.

Zbog čega glasnogovornik Državnog tužilaštva uporno tvrdi, a mediji ponavljaju kao papagaji, da se radi o terorizmu, a ne o kriminalu, jasno je svakom pravednom i objektivnom čovjeku. U skladu sa današnjim trendovima, uspješniji si i na globalnom nivou daleko veća faca ako uhvatiš “teroristu” nego kriminalca. Ova kombinacija bila je idealna za još jedan izmišljeni teroristički scenarij. Jedan Arap, tri Bošnjaka (a ko je Ž. M. ostaje da se vidi) i eksplozivna naprava. Šta je više potrebno osim kvalitetne medijske priče? Međutim, ovaj put su kolege iz Švedske djelatnicima SIPA-e malo pomrsili konce. Kako će se iz ovog škripca u kojeg ih je svojim izjavama uvalila švedska policija, izvući SIPA-a i ”naši” mediji, ostaje da se vidi, međutim, vjerovatno neće ni pokušavati da se izvuku. Kome, bolan, da se oni pravdaju ili izvinjavaju?! Za nekoliko dana sve će pasti u zaborav i niko se nama, Bošnjacima, muslimanima, neće izvinjavati što smo po ko zna koji put, potpuno neosnovano, kao država i nacija dovedeni u kontekst terorizma. I to od strane koga? Od strane onih koji bi se prema nama trebali odnositi roditeljski, a ne nasilničko-maćehinski.  

Print Friendly  SIPA se opet prosipa – jad i čemer bh. antiterorista pf button both



X