sije

Sekifa Benu Saide – šiitska podvala i činjenice

Kada se pročulo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio, Ebu Bekr es-Sidik, radijallahu anhu, dođe iz Es-Sunha[1] (tj. El-Avalija), otkri lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poljubi ga između očiju i reče: “Draži si mi i od oca i od majke, zaista si lijep i živ i mrtav!” Nakon toga, Ebu Bekr, radijallahu anhu, pokrio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber i rekao: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed preselio (na bolji svijet), a onaj ko je obožavao Allaha, neka zna da je Allah Živi i da ne umire.

Potom je Ebu Bekr proučio riječi Uzvišenog Allaha: “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega bilo je poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.[2]

Kada su to čuli, ljudi su briznuli u plač. Ashabi Allahovog Poslanika izašli su na ulice i ponavljali taj ajet. U vezi s tim, Enes, radijallahu anhu, kazao je: “Kao da taj ajet nikada do tada nismo čuli.[3]

Iako je Kur’an upotpunjen prije smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. za vrijeme njegovog života, ovaj je ajet izgledao ashabima kao nešto novo. Vijest o smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko ih je pogodila da im se činilo da su taj ajet čuli prvi put.

Abbas b. Abdulmuttalib, Alija b. Ebu Talib i Fadl b. Abbas, uz pomoć drugih ashaba, okupali su blagoslovljeno tijelo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zamotali ga u ćefine kako bi mogli da mu klanjaju dženazu i da ga ukopaju. Kupanje Allahovog Poslanika prepušteno je i povjereno njima jer je Abbas bio amidža Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Alija je bio njegov amidžić, Fadl mu je također bio amidžić, te su oni bili i najpreči da to izvrše.

 

Dok su Abbas, Alija i Fadl bili zauzeti pripremom dženaze Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, skupina ensarija okupila se u Sekifi Benu Saide.

Prvo ću navesti predaju ovog događaja iz Taberijevog djela Tarih koju prenosi lažljivac Ebu Mihnef, a potom ću je navesti onako kako je navodi imam Buharija, te napraviti komparaciju između te dvije predaje, kako bismo prepoznali dodatke koje je uvrstio Ebu Mihnef.

U današnjem vremenu veliki broj ljudi prihvatio je mnoge od tih podataka, a isti je slučaj i s druga dva događaja o kojima ćemo naknadno govoriti – slučaj vijećanja (šūre) i slučaj arbitraže.

Rekao je imam Taberi: “Obavijestio nas je Hišam b. Muhammed da je Ebu Mihnef kazao: ‘Obavijestio me je Abdullah b. Abdurrahman b. Ebu Amra el-Ensari da su se nakon preseljenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ensarije okupile u Sekifi Benu Saide, pa su kazali: ‘Nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vođstvo ćemo predati Sa‘du b. Ubadi.’ Jedan od njih ustade i reče: ‘Arapi su vam se pokorili zbog vaših sablji. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio je s ovoga svijeta zadovoljan vama, vi ste bili radost njegovih očiju i vi ste najzaslužniji za vođstvo.’ Na to mu jednoglasno odgovoriše: ‘Zaista si odabrao pravo mišljenje.’ Jedan od njih reče: ‘Ako to odbiju muhadžiri Kurejšije, mi ćemo kazati: jedan vođa – emir od nas, jedan od vas.’ Sa‘d b. Ubade reče: ‘Ovo je prva slabost.’ Potom do Omera dođe vijest da se nekolicina ensarija okupila u Sekifi Benu Saide i da govore: ‘Jedan vođa – emir od vas, a jedan od nas’, nakon čega on ode do Ebu Bekra i reče: ‘Naša braća ensarije okupili su se i tako govore, hajde da odemo do njih.’ Ebu Bekr i Omer krenuše i putem sretoše Ebu Ubejdu i pozvaše ga da krene s njima, te sva trojica odoše do ensarija. Omer kaže: ‘Već sam bio spremio govor koji ću održati, ali kada sam htio da ga održim, Ebu Bekr mi je naišaretio da šutim. Ebu Bekr poče da govori. Zahvalio se Allahu, a potom rekao: ‘Uzvišeni Allah poslao je Muhammeda…’, pa je naveo podužu hutbu Ebu Bekra u kojoj je spomenuo da je prioritetnije da muhadžiri preuzmu hilafet.

Hubab b. Munzir reče: ‘O, skupino ensarija! Čuvajte stvar koju posjedujete, zaista su ljudi u vašem okrilju i niko se neće usuditi da zauzme stav suprotan vašem, niti će slušati ičije mišljenje osim vašeg. Vi ste oni koji donose odluku, brojniji ste i imate silu i snagu. Ako oni odbiju da vam udovolje u onome što tražite od njih, vi ih protjerajte iz ove zemlje, i preuzmite vlast nad njima, jer vi ste, tako mi Allaha, preči za preuzimanje hilafeta. Vaše su sablje dovele do toga da se ovoj vjeri pokori onaj koji prije nije bio pokoran. Zaista smo mi preči za vođstvo od njih.’

Tada su ustali Omer i Ubejda i kazali Ebu Bekru: ‘Pruži nam svoju ruku da ti damo prisegu!’ Kada su krenuli ka njemu da mu daju prisegu, u tome ih preteče Bišr b. Sa‘d koji mu dade prisegu prije njih. Tada je ustao Usejd b. Hudajr, a bio je jedan od poglavara u svom plemenu, i kazao: ‘Tako mi Allaha, ako vlast nad vama, pa makar samo jednom, preuzmu ljudi iz plemena Hazredž, zauvijek će biti ispred vas u vrijednosti!’ Sa‘d b. Ubada reče: ‘Tako mi Allaha, da sam u snazi i da mogu da ustanem, čuo bi ti od mene glas razjarenog lava koji bi izranjavao i tebe i tvoje sljedbenike! Tako mi Allaha, ja bih te pridružio narodu gdje bi bio potčinjeni, a ne nadređeni. Nosite me s ovog mjesta!’ Pa su ga odnijeli u njegovu kuću, gdje je ostao nekoliko dana, i poslije je kazao: ‘Tako mi Allaha, sve dok vas ne budem gađao strelicama iz svoga tobolca, i dok ne obojim vrh svoga koplja, i dok vas ne budem udarao svojom sabljom, borit ću se protiv vas sa svim članovima svoje porodice i sa onima koji me budu slijedili iz moga plemena.’ Nakon toga, Sa‘d nije klanjao za njima ni dnevne namaze, ni džumu. Kada bi otišao na hadž, hadžske obrede ne bi izvršavao zajedno s njima. Tako je ostalo sve do preseljenja Ebu Bekra, rahimehullah.’[5]

Ovo je predaja koju o događaju u Sekifi Benu Saide prenosi Ebu Mihnef, a sada ćemo navesti predaju imama Buharija o ovom istom događaju i napraviti komparaciju između ove dvije predaje.

Rekao je imam Buhari: Obavijestio nas je Ismail b. Abdullah, koji kaže: Obavijestio nas je Sulejman b. Bilal da je Hišam b. Urva kazao: Obavijestio me je Urva b. Zubejr da je Aiša, radijallahu anha, supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kazala: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro (…), ensarije su se okupile oko Sa‘da b. Ubade u Sekifi Benu Saide i kazali: ‘Jedan vođa – emir od nas, jedan od vas.’ Tada su njima otišli Ebu Bekr, Omer i Ebu Ubejda b. Džerrah. Omer je počeo da govori, a Ebu Bekr ga je ušutkao. Omer je poslije govorio: ‘Tako mi Allaha, nisam želio ništa drugo nego samo da kažem ono što sam pripremio, smatrajući da to Ebu Bekr neće biti u stanju kazati.’ Nakon toga, riječ je uzeo Ebu Bekr i prisutnima se obratio vrhunskim govorom, u kojem je, između ostalog, kazao: ‘Mi smo vođe – emiri, a vi ste ministri – veziri.’

Tada Hubab b. El-Munzir reče: ‘Nećemo to prihvatiti, tako nam Allaha! Neka jedan vođa – emir bude od nas, a jedan od vas!’ Ebu Bekr reče: ‘Ne, mi smo vođe – emiri, a vi ste ministri – veziri! Njihovo je stanište najcentralnije (na Arapskom poluotoku)[6] i njihovo je porijeklo najčišće, zato dajte prisegu Omeru ili Ebu Ubejdi.’ Tada Omer reče: ‘Ne, tebi ćemo prisegu dati, ti si naš prvak, najbolji među nama i najdraži si Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.’ Potom ga Omer uze za ruku i dade mu prisegu, a zatim to učiniše i ostali. Tada neko reče: ‘Na taj način ste ubili Sa‘da b. Ubadu’, a Omer kaza: ‘Allah ga je ubio.’[7]

Ovo je predaja koju bilježi imam Buhari i ona je, kao što vidimo, kratka. Međutim, to je istinita zabilješka o događaju u Sekifi Benu Saide. Što se tiče dodatka u Ebu Mihnefovoj predaji (da je Sa‘d b. Ubada kazao: “Borit ću se protiv vas”, da s njima nije klanjao džumu ni dnevne namaze, niti obavljao hadžske obrede, kao i to da je Hubab b. El-Munzir odgovorio Ebu Bekru, i drugih dodataka, oni su lažni i neautentični.

Događaj u Sekifi Benu Saide, kao što se može vidjeti, nije trajao ni pola sata, stoga je i više nego uočljivo kako je predaja odjednom postala veća nego što jeste.

Što se tiče Sa‘da b. Ubade, imam Ahmed zabilježio je predaju u svom Musnedu od Humejda b. Abdurrahmana u kojoj se navodi da je kazao: “Pa je govorio Ebu Bekr i nije ostavio ništa što je objavljeno u vezi s ensarijama, niti nešto po čemu ih je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a da to nije spomenuo. Potom je kazao: ‘Vi znate da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: – Kada bi ljudi krenuli jednim putem, a ensarije drugim, ja bih krenuo putem ensarija!, a ti, Sa‘de, dobro znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao, dok si tu sjedio: – Ovaj ummet će predvoditi Kurejšije, dobri ljudi će slijediti njihove dobre ljude, a grješnici će slijediti njihove grješnike’, nakon čega je Sa‘d rekao: ‘Istinu si kazao, mi smo ministri – veziri, a vi ste vođe – emiri.’[8]

Ovu predaju zabilježio je imam Ahmed u svom Musnedu s vjerodostojnim lancem prenosilaca kao mursel predaju od Humejda b. Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu. Ova predaja, iako je mursel, mnogo je jača od predaje lažljivca Ebu Mihnefa.

Iz Knjige: Hukbetun minet-tarih  –  Historijska epoha, od smrti Allahovog Poslanika do ubistva Husejna, 61. h. g.

Preveo: Elvedin Pezić


 

[1] Mjesto u blizini Medine, u kojem je stanovala njegova supruga Habiba bint Haridža.

[2] Ali Imran, 144.

[3] Buhari, Sahih, br. 3668.

[4] Es-Sekifa je mjesto njihovog okupljanja, paviljon, ono što u današnjem vremenu odgovara dvorani za sjednice.

[5] Taberi, Tarih, 2/455, u skraćenoj verziji zbog dužine događaja.

[6] Misli se na Kurejšije.

[7] Buhari, Sahih, br. 3667 i 3668. Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, kazao je: “Riječi: ‘Na taj ste način ubili Sa‘da b. Ubadu’, znače: ‘Samo što ga niste ubili.’ U vezi sa značenjem ovih riječi, rečeno je da da je to preneseno značenje kojom se želi iskazati izbjegavanje i poniženje, i ovo mišljenje negira ono što je zapisano u predaji Muse b. Ukbe koji je prenosi od Ibn Šihaba: ‘Pa je kazao jedan od ensarija: – Ostavite Sa‘da b. Ubadu, nemojte ga gaziti!, pa je Omer kazao: – Ubijte ga, ubio ga Allah!’, tj. negira se da je Omer ovim riječima mislio na stvarno ubistvo. A što se tiče riječi: – Allah ga ubio!, to je dova protiv njega i takav način izražavanja poznat je među Arapima, kao što se navodi u riječima Uzvišenog Allaha: ‘Proklet neka je čovjek, koliko je samo nezahvalan!’ Po prvom shvatanju, značenje bi bilo: ‘To je obavještenje o njegovom zapostavljanju’, a u predaji Malika navodi se: ‘Ja sam bio srdit, pa sam kazao: – Allah ubio Sa‘da, zaista je on problematičan i smutljivac!’” (El-Feth, 7/ 384)

[8] Ahmed, Musned, 1/18, valorizacija: Ahmed Šakir.

Print Friendly  Sekifa Benu Saide - šiitska podvala i činjenice pf button both



X