Sedamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Sedamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine hutbeBraćo i sestre u islamu! Danas 15. rebiu-l-ahira 1430. h., što odgovara 10. aprilu 2009. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu ”Sedamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine”. Za pomenutu temu sam se opredijelio jer se za pet dana, tačnije 15. aprila 2009. godine, navršava sedamnaest godina od formiranja Armije Republike BiH i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine sa Bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije.

Današnja hutba govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima, znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobilisanim borcima, profesionalnim vojnicima  i svima onima koji su hrabro i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dž.š., pomoć, u nemogućim uslovima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti zločincima iznutra.

Braćo i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo kriti nepobitne historijske činjenice, niti ih se stiditi, jer se Bošnjaci nemaju čega stiditi, niti koga mimo Allaha, dž.š., bojati! Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno sa jedinicama MUP-a, nakon Allahove, dž.š., pomoći obezbijedila životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji i dalje pokušavaju da je unište ili destabiliziraju i koji čak iz naziva žele da izbace sve što je bosansko, tako da je u prošli utorak, upravo na isti dan kada su srspki i hrvatski mediji po meni i mojoj posljednjoj hutbi osuli žestoku paljbu, Narodna Skupština Manjeg BH Entiteta usvojila Zakon o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske, koji obuhvata preimenovanje gradova Bosanska Kostajnica i Bosanski Brod u Kostajnica i Brod. Oni koji u službenoj upotrebi budu koristili druge nazive će po pomenutom zakonu biti kažnjeni novčanom kaznom od 1.500,00 KM do 10.000,00 KM za fizičke osobe. Bošnjački poslanici će u Donu Naroda Manjeg BH Entiteta uložiti veto na izmjene zakona… Svaki komentar na pomenuti zakon je suvišan.

Braćo i sestre, u nadi da ovo neće biti protumačeno kao “govor mržnje”, podsjećam vas da je u Komemorativnom centru u Tuzli prije dva dana potvrđena identifikacija pet šehida iz sela Sikirići, Općina Bratunac, koje su početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu odvedeli četnici sa još šest civila pomenutog sela i nakon toga ubili. Identifikovani su petogodišnji (5 godina) Admir Muminović, stotinudesetogodišnja (110 godina starosti u trenutku ubijanja) nena Zahida Suljić, Kirama Jusić, Suada Šaćirović i Smaila Ibrahimović. Ovo je braćo i sestre klasični genocid i svirepi zločin nad nedužnim civilima; djetetom, nenom i majkama, pa vas pitam, ko ovo smije zaboraviti i oprostiti i preko toga preći samo kao preko statističkog podatka?! Neka su prokleti zločinci i da im Allah zamete svaki trag! To je dova koju nakon ovog i sličnih zločina imamo pravo učiti i trebamo biti sigurni da će ona inša-Allah biti kabul (primljena)!

Kao muslimani smo dužni govoriti samo istinu i nikome bez razloga ne smijemo nanijeti ni najmanju nepravdu, a Allahu, s.w.t., pripada vlast i na nebesima i na Zemlji i kod Njega je konačni sud!  
Muslimanima se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih, kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:
 
“Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Suretu El-Bekare, 216)

Aprila 1992. godine je došlo vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za svoju zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima, širom kršovitog Balkana i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom tuđom komandom i za nečije “više ciljeve”. Bošnjaci su nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani: vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni i Hercegovini. Došao je čas u kojem je svako imao priliku da se dokaže ili popravi, jer krvava agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu pameti, za uspavane da se probude i td.. Zato se karakter svakog insana u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti, kada se uzme u obzir njegov doprinos u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se zvao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se sa nemogućim.

U tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost, a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su željeli da se dokažu kao patriote ove zemlje.

Hiljade šehida su pale na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih junaka, čija se imena ne pominju u knjigama, ne čitaju na svečanim postrojavanjima i oni se ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja; svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprostavili agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga koji sve stvara i rastvara.

Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe, a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi neprijatelji Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dž.š., pomoć bili potpuno poraženi da im njihovi pomagači sa Zapada i Istoka nisu pomagali na razne načine, a zar embargo na uvoz oružja nije bio jedan od poteza koji nas je prisiljavao na predaju? Uprkos tome nije se desio naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu sa kojom se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih nije bilo i td.?..

Sve bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.
Bošnjaci su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu “zelene opasnosti”. Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine i Policija BiH su potvrdile Kur’ansku istinu:
 “…Koliko je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu je Allah sa strpljivima!” (Suretu El-Bekare, 249)

Koliko je samo malih skupina uz Allahovu, dž.š., pomoć pružilo neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?! Kako su se u zvjerskom obliku pojavili oni koji su do juče imali puna usta bratstva i jedinstva, a naivni Bošnjaci bili ubijeđeni da agresije, a posebno genocida neće biti? Kako se Bošnjacima krvava historija ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost, a šta ružan san?

Armija Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprostavi zlu, makar to suprostavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što kerameti nisu dolazili sa Zapada,  pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori, jer je “dobro” samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku “dobrotu” svijeta nikada neće zaboraviti. Prije nekoliko godina je na inicijativu Nebojše Šerića Šobe, u blizini Mašinskog fakulteta u Sarajevu podignut “Spomenik Međunarodnoj zajednici” u obliku “Icara”, nama dobro poznate konzerve, čiji sastav, porijeklo i rok trajanja nikada nismo saznali, a bila je najizdašniji vid pomoći Međunarodne zajednice, u toku agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Takvi su Bošnajci; sve znaju priznati osim uspjeha vlastitog naroda i sve znaju spominjati osim svoje rezultate…
Bosna i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantovana prava svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za nju…

Braćo i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni na žrtvu! A, nije tako!!!
Neka vam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Gospodaru, nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce, oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike, prije nego dođe konačni obračun, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 15. rebiu-l-ahir 1430.h.    10. april 2009.god.                                    
Hutba: Džamija «Kralj Fahd»
Nezim Halilović Muderris

Prvi put objavljeno: petak, 10 Travanj 2009 18:38

Print Friendly  Sedamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine pf button both



X