Sedamnaest godina od genocida nad bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Sedamnaest godina od genocida nad bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda HUTBEBraćo i sestre u islamu. Danas 16. ša’bana 1433.H., 06. jula 2012. godine, hutbu sam naslovio sa Sedamnaest godina od genocida nad Bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda. Govoriti o Srebrenici, Žepi i Goraždu i genocidu nad Bošnjacima u njima, naša je obaveza i ujedno velika odgovornost, pogotovo što su to bile tri takozvane “zaštićene zone” na Drini… U Memorijalnom centru Potočari, će za pet dana inša – Allah biti klanjana dženaza i biće ukopano novih 519 ekshumiranih i identifikovanih šehida Srebrenice, među kojima je šestoro djece mlađe od 15 godina i tri žene, od kojih je jedna u trenutku ubistva imala 94 godine.

Allah, dželle še’nuhu, u dijelu 217. ajeta Sure El-Bekare otkriva namjere nevjernika, prema vjernicima, pa kaže:

Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli!

Kakva je to patološka mržnja skoncentrisana u unutrini neprijatelja muslimana, koji su za sedam dana ubili 8372 Bošnjaka Srebrenice i kakva je to zla ćud koja ih je vodila da počine najstrašniji zločin u drugoj polovici XX stoljeća, na tlu “civilizirane Evrope”?

Srebrenica je grad u kojem su rađali ljudi, ali i neljudi, grad u kojem se živjelo sretno, grad u kojem je bilo suživota i tolerancije, pa i prenaglašenog bratstva i jedinstva. Srebrenica je grad u kojem je čovjek bio sretan sve dok nisu došli oni drugi s obje strane Drine koji su bili žedni bošnjačke krvi i osvete „Turcima – Dahijama“. Srebrenica je grad u kojem je bilo dopušteno da se razoružan i nemoćan čovjek protjera iz svoje kuće i da se nevin čovjek ubije samo zato što je musliman.

I zaboravili su zločinci da su za sve te zločine ostali živi svjedoci; na prvom mjestu šehidi koji proganjaju i koji će sve do Sudnjega dana proganjati zločince, pa i onda kada njihovi preživjeli članovi porodica to isto ne budu željeli ili zbog zaokupljenosti dunjalukom ne budu imali vremena, imaju preživjeli ljudi koji mogu i trebaju da svjedoče, imaju i preživjeli zločinci koji će svjedočiti, ako ne na zemaljskim sudovima, onda zasigurno na Sudnjem danu, ima kao svjedok i bosanska zemlja i kamen i bosanska oteta krava i ovca i kokoš i bijeli zeko preplašenog dječaka u bazi UN-a u Potočarima i mrav i crv; sve su to svjedoci, a nad njima su meleki, vjerni pisari, a povrh svega Allah, dželle še’nuhu, Koji će pravedno presuditi i u vječnoj vatri kazniti sve zločince, njihove mentore i pomagače, a nagradiće vječno u džennetu bosanske šehide i njihove strpljive porodice.

Međunarodna zajednica je uvođenjem embarga na uvoz oružja, onemogućila Bosni i Hercegovini odbranu od agresora. Ona je 1993.g. razoružala pripadnike Armije Republike Bosne i Hercegovine u: Srebrenici, Goraždu i Žepi i zaštitu “zona” predala snagama UN-a. Po Rezoluciji Ujedinjenih nacija broj 819, od 16. aprila 1993.g. daje se pravo UN-u da odgovore silom, uključujući vazdušne udare na prvu granatu ili vojnu invaziju na jednu od enklava. Nakon donošenja pomenute rezolucije, generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju su se nudile snage: Malezije, Pakistana i Turske, koje su željele da preuzmu kontrolu nad “Zaštićenim zonama”, ali je taj zahtjev odbijen i zadatak je povjeren nesposobnim i neefikasnim Kanadskim, a potom Holandskim snagama. “Zaštićena zona” Srebrenica je od tog momenta postala legalan logor, za 42.000 Srebreničana i muhadžira iz okolnih gradova koji su prethodno okupirani.

Sredinom juna 1995.g. (prije na mjesec dana od zločina u Srebrenici) Američke i Francuske tajne službe su imale saznanja da je u toku opsežna priprema za napad na zaštićene zone, a još prije toga je Žanvije tražio pred Savjetom sigurnosti da povuče snage iz “zaštićenih zona”.

U napadu na zaštićene zone učestvovalo je 12000 agresorskih srpskih vojnika, potpomognutih sa 400 artiljerijskih oruđa. Operacijom se komandovalo iz komandnog mjesta Vojske Savezne Republike Jugoslavije, na Tari. Američke obavještajne službe tvrde da su napad na zaštićene zone zajedno planirali načelnik srpskog Generalštaba Perišić i četnički komanadant u BiH zločinac Ratko Mladić. Bernard Žanvije, je na jednoj konferenciji za štampu, na pitanje: “Šta mislite o Ratku Mladiću?”, odgovorio: “Mislim da je on profesionalni vojnik, koji pokušava da odbrani svoj narod?” – Doduše, nije kazao, od koga. Od koga je trebao braniti srpski narod u Žepi, kada su u Žepi Bošnjaci bili u 100% procentu. Žanvije, u izvještaju od 10.07.1995. godine ima pripremljeno opravdanje za izostajanje vazdušnih udara, time što kaže: “Ako neko upita, zašto nema vazdušne intervencije, uvijek možemo odgovoriti da bi to bilo preopasno za naše trupe.”

Društvo za ugrožene narode je 12. jula 1995. g. optužilo London, Pariz i Moskvu da su priželjkivali pad Srebrenice i tražili su od Njemačke savezne vlade da se založi za ukidanje emarga na oružje, za bosanske žrtve. Oni su ujedno izvijestili o masakru u selu Slapovići, kao i da su Srbi spalili 50 žena i djece u Švedskom selu i da su potpuno uništili 13 sela. Društvo je 17. jula informiralo o ubistvima stotina Bošnjaka u Fabrici akumulatora u Potočarima, u Cinkari i Tvornici «11. mart». Stotine žena su odvedene u nepoznatom pravcu, da bi bile silovane i ubijane.

Komanda Holandskog bataljona je uništila video kasetu koju su snimili holandski vojnici, prilikom strijeljanja Bošnjaka u Potočarima. U Zagrebu je spisak od 239 predatih Bošnjaka srpskim snagama od strane Holandskog bataljona, “zagubljen”, a Holandski pukovnik Ton Karemans (Ton Karremans) je pohvalio zločinca Mladića za “odlično izvedenu vojnu akciju”.

Petnaestog jula 1995.g. u Beogradu je postignuta nagodba sa Mladićem i to u jeku pokolja u Srebrenici. Na tom sastanku su bili prisutni i Karl Bilt., T. Stoltenberg,  J. Akaši, S. Milošević i R. Smit. Isti su stanje u Srebrenici ocijenili “delikatnim”, uz dogovor da se “ne pominje u javnosti”! Nagodba se sastojala u tome da NATO odustane od vazdušnih napada,  za zamjenu za UN vojnike,  koje su Srbi držali u “zarobljeništvu”. Zašto je Američka vlada u tajnosti čuvala, puni mjesec dana, satelitske snimke muškaraca, koji kleče u poljima blizu Srebrenice, čekajući strijeljanje? Sasvim je sigurno, da su mnogi od njih mogli biti spašeni, da se reagiralo na vrijeme. Zašto Međunarodna zajednica nije reagirala onda kada je snimala razgovore četničkih komandanata, koji su govorili “da se 3.500 paketa treba odmah riješiti”!? Itd… Zločinci su 27. jula 1995. godine na oči Ukrajinskog bataljona zarobili žepski pregovarački tim u sastavu: Avdo Palić, komandant Žepske brigade, Mehmed ef. Hajrić, predsjednik Ratnog predsjedništva Žepa i Amir Imamović, komandir Civilne zaštite Žepa, a nakon toga su ih svirepo ubili.

Brate i sestro! Zapamti tužnu priču Džemile Delalić iz sela Dobrak, kod Srebrenice: “Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada ženica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je šta joj je, kaže: “Rađam!” “De sine”, velim ja njoj, “ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu”… Tako i bi. Oduprije se žena na nas, muško dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavežem pupak, kad četnik predame: “Spusti to dijete dolje!”, veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano…četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat… Crijeva izletiše…”

Zapamtimo, tek rođeno dijete je u Potočarima, 11. jula 1995. godine ubijeno, na oči njegove majke, koja ga nije uspjela ni zadojiti, pa ni ime mu dati!!! Neka je prokletstvo na izvršioca ovog zločina, na sve one koji su na bilo koji način učestvovali u genocidu u zaštićenim zonama, a posebno Srebrenici i na one koji su trebali i mogli, a nisu spriječili zločin! Molim Allaha dželle še’nuhu, da zločince i njihove porodice zabavi: teškim i neizliječivim bolestima i neimaštinom i da ih učini ibretom (opomenom) za sve one koji ne vjeruju!!!

Haram bilo onima koji halale ili zaborave, da je za samo sedam dana jula 1995. godine palo 8372 šehida Srebrenice, iza kojih je ostalo 10000 jetima, koji su izgubili: očeve, majke, sestre, braću, dajidže, dajidžiće, amidže, amidžiće, tetkove i tetiće!!!

Braćo i sestre! Budimo budni i oprezni, jer nam se historija već stoljećima iznova ispisuje krvlju nevinih Bošnjaka!!!

Gospodaru, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, upiši među šehide ubijene nedužne Bošnjake Srebrenice, Žepe i Goražda i ostale nevino ubijene Bošnjake, kazni zločince još na ovome svijetu i ostavi ih bez poroda i pomena, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

 

Print Friendly  Sedamnaest godina od genocida nad bošnjacima Srebrenice, Žepe i Goražda pf button both



X