Sabur – strpljivost

Priredio: Suad Drpljanin

Sabur – strpljivost allah19Za svaku nedaću koja zadesi čovjeka, Allah, dželle šanuhu, dao je i lijek, vrlo jednostavan i vrlo važan – SABUR, STRPLJIVOST. Saburom treba da se naoruža svaki vjernik, a posebno onaj koji želi druge ljudi pozivati u Allahovu, dželle šanuhu, vjeru.

Definicija sabura

Jezički, riječ sabur označava strpljivost, izdržljivost, ustrajnost, samosavladavanje, suzdržljivost…

Terminološku definiciju za sabur dao je imam Ibn Kajjim pa kaže: ”Sabur je da savladaš dušu kada je uznemirena i ljuta, i da suzdržiš jezik da se drugima žali i jadikuje, i da spriječiš tijelo da čini ono što ne treba.” (Medaridžu-salikin, 2/115)

Isto tako možemo reći da je sabur izvršavanje Allahovih naredbi, klonjenje zabranjenih stvari i strpljenje na onome što nas zadesi (kaderu).

Vrijednost i važnost sabura

Allah, dželle šanuhu, stvorio je ljude da Mu ibadet čine, ali ni jednog nije ostavio a da ga nije iskušao raznim iskušenjima. Naravno, najviše su bili iskušavani poslanici, a zatim oni koji su poslije njih sa najvećim imanom. Sva iskušenja mogu biti dvojaka: u vjeri i u ovodunjalučkim stvarima. Ukoliko čovjek kroz iskušenja ne proðe čvršći i jači, onda takvo iskušenje donosi štetu. Ni u kom slučaju ne može biti da je ostao na “nuli”. O iskušenjima Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi kaže: “Misle li ljudi da će biti na miru ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’, a da u iskušenje neće biti dovedeni? A doista smo Mi u iskušenje dovodili i one prije njih, pa je Allah, uistinu, ukazao na one koji istinu govore i na one koji lažu.” (Prijevod značenja Ankebut, 2-3) Isto tako Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas, uistinu, na kušnju stavljati sa malo straha i glaðu i gubitkom u imecima, životima i ljetini.” (Prijevod značenja El-Bekare, 155)

Znači, ne smijemo žaliti za time što smo iskušani, i što smo na belaju. Svako iskušenje i svaki belaj može značiti i to da nam naš Gospodar želi dobro, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome Allah želi dobro, stavi na kušnju.” (Buharija)

Sve rečeno navodi nas na pomisao koliki značaj ima sabur u životu jednog muslimana?

Kur’an veliku pažnju poklanja saburu govoreći na puno mjesta o njemu i na različite načine, kao što je slučaj kada se sabur spominje uz namaz, a znamo da je namaz stub vjere. Kaže Uzvišeni: ”Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.” (Prijevod značenja El-Bekare, 45-46)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao je: “čistota je polovica imana, zahvala Allahu – puni vjerniku mjerilo njegovih djela, veličanje Allaha – puni sve izmeðu nebesa i Zemlje, namaz je svjetlost, sadaka je dokaz, sabur je sjaj, a Kur’an je dokaz za tebe ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svoju dušu prodaje, pa je otkupi, ili je upropasti.” (Muslim)

Sabur predstavlja veliki dar koji nam pomaže da dunjalučke poslove i nedaće lakše prebrodimo, a da time zaslužimo i Allahovu, dželle šanuhu, nagradu. Ukoliko se strpimo u nedaći i belaju, zasigurno će nam Allah, dželle šanuhu, pomoći da to lakše prebrodimo.

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, razne stvari, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije sve podijelio što je imao, a zatim im rekao: ”Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti, i ništa od vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži i želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim. Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoći da bude strpljiv; nije nikome dat bolji i značajniji dar od sabura.” (Muttefekun alejhi)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Allah kaže: ‘Nema druge nagrade za Mog roba mu’mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu, pa se on strpi na tom gubitku, osim Dženneta.'”  (Buharija)

Sabur ustvari jeste razlogom oprosta naših grijeha, a to se dešava na taj način što strpljivo podnesemo ono što nas zadesi.

Ebu Seid i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah ne oprosti dio njegovih grijeha.” (Muttefekun alejhi)

Sabur je uvjet uspjeha, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. U tom smislu Uzvišeni kaže: “O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.” (Ali Imran, 200)

Isto tako oni koji su strpljivi bit će bez računa nagraðeni nagradom od svoga Gospodara. Kao što Uzvišeni kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagraðeni.” (Ez-Zumer, 10)

Postoji još mnogo ajeta i hadisa koji govore o važnosti i vrijednosti sabura, ali zadovoljit ćemo se spomenutim.

Vrste sabura

Kao što smo mogli primijetiti iz definicija, postoje tri vrste sabura: sabur na onome što nam je nareðeno da izvršavamo od Allaha, dželle šanuhu, sabur na onom što nam je zabranjeno da radimo i sabur na onom što nas zadesi, odnosno na onome što nam je suðeno. Najvrednija vrsta sabura je prva, kao što kaže imam Ibn Kajjim: ”Sabur na onome što nam je nareðeno da izvršavamo od Allaha vrijedniji je od sabura na onom što nam je zabranjeno zato što je Allahu draže činjenje dobrih djela od ostavljanja loših.” (Medaridžu-salikin, 2/116)

Sabur kod svakog daije mora da obuhvati sve tri spomenute vrste sabura, on mora da bude strpljiv u pokornosti svome Gospodaru, a u to spada i da se strpi pri stjecanju znanja koje je neophodno svakom daiji. Mora da se strpi i da ne čini haram stvari kako bi bio svome Gospodaru što pokorniji i na kraju mora da se strpi na onome što će ga zadesiti na tom putu od ljudi.

Sfere koje sabur obuhvata u da’wi

Sabur ulazi u sve sfere da’we, ali ćemo ovdje spomenuti samo neke od njih.

1. Da se ne ljuti radi sebe. Daija se ne smije ljutiti radi sebe nego isključivo radi Allaha, dželle šanuhu, tj. ne treba da se ljuti kada lično njega neko uvrijedi, ali treba da se ljuti kada neko uvrijedi Allaha, dželle šanuhu, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje: ‘’Po pitanju sabura ljudi se dijele na više skupina, najbolji su od njih oni koji se nalaze u stanju u kakvom je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, i oni koji su ga slijedili, da saburaju na onome što njih lično zadesi od drugih ljudi. A da se bore na Allahovom, dželle šanuhu,  putu pa da kažnjavaju i da se ljute samo radi Allaha, dželle šanuhu, a ne radi sebe! Zato što im je Allah, dželle šanuhu, naredio da takve kažnjavaju… A najgori su oni koji su suprotni ovim spomenutim, oni kažnjavaju druge i ljute se radi sebe, a ne radi svoga Gospodara!’’ (Medžmuetul-Fetava, 8/332)

2. Da ne požuruje da vidi plodove svoje da’we. Obilježje čovjekove prirode je da žuri, kao što Uzvišeni u prijevodu značenja kaže: ‘’čovjek je stvoren od žurbe.’’ (El-Enbija, 37) Ali daija ne smije da požuruje i da žudi samo za tim da vidi plodove svoje da’we. Njemu je obaveza da se trudi, da ljudima objasni i da ih uputi na ispravan put, a nije mu obaveza da vidi plodove svoga truda. I mora biti ubijeðen da je jedino Allah, dželle šanuhu, Taj Koji daje uputu i da će biti onako kako On hoće, kao što kaže Uzvišeni: ‘’Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?’’ (Junus, 99)

3. Da ustraje u pozivanju. Šta god se dogodi, daija mora da nastavi da poziva ljude k Allahu, dželle šanuhu, jer je Allahova vjera istina i istina će na kraju pobijediti bez obzira u kakvoj se trenutno situaciji nalazili. Ma kako daiji u odreðenom trenutku teško bilo, on ne treba da se jadi nikome osim svome Gospodaru i treba da nastavi sa pozivanjem sve dok bude u stanju za to. Svima nama je dobro poznato kako su mučeni svi poslanici, a posebno kako su mušrici mučili posljednjeg Poslanika i njegove ashabe pa su na tome saburali i nastavili sa pozivanjem u Allahovu vjeru. Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je potekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa sebe, samo rekao: ‘Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju.'” (Muttefekun alejhi)

Molim Allaha, dželle šanuhu da nas učini od onih koji će saburati kada je to potrebno. Amin!
Pripremio: Suad Drpljanin

Prvi put objavljeno: petak, 18 Srpanj 2008 08:42

Print Friendly  Sabur – strpljivost pf button both



X