Riječ, dvije o kršćanskom nasilju i terorizmu

Piše: Zaid Jilani

Preveo: Nermin Spahić

Predsjednik Obama se ove sedmice po prvi put u šest godina svog mandata susreo sa predstavnicima muslimana na privatnom političkom sastanku. Sastanak je bio povod za očekivane žestoke reakcije desničara, a Sean Hannity sa Fox Newsa je čak rekao kako bi volio da je Obama zatražio od predstavnika muslimana javno ograđivanje od radikalnog islama. Obama je podigao krijestu kršćanskoj desnici i kada je rekao da nijedna vjera nema monopol nad nasiljem kazavši: „Da sebi ne bi umislili da su za teror odgovorni uvijek neki drugi, sjetimo se samo kako su za vrijeme Krstaških ratova i Inkvizicije počinjena grozna zlodjela u ime Krista. Ropstvo i Jim Crow su takođe često bili pravdani kršćanstvom“.

Reakcije na ove izjave su bile skoro histerične. Rush Limbaugh ih je nazvao „uvredom“ kršćanstvu, TP News Network su objavile da je Obama kršćane „bacio pod autobus“, Daily Caller je pretpostavio da je cilj ovih opaski „obuzdavanje“ negativne kritike islama.

Sva ova halabuka uopće nije uzela u obzir suštinu onoga šta je Obama govorio. On i nije napadao kršćanstvo, već jednostavno ukazao da kao što ISIS zloupotrebljava islam da privuče svoje sljedbenike, isto to su kroz historiju činili i kršćanski ekstremisti. Nasilje je bilo glavna odlika kršćanstva kroz historiju.

Obama ipak nije otišao predaleko u svojim primjedbama jer kršćansko nasilje nije samo historijski relikt, već se nastavlja i danas i često je mnogo okrutnije od onoga što viđamo od strane ISIS-a.

Kršćansko nasilje u prošlom stoljeću

U proljeće 2013. godine historičar Juan Cole odlučio je uporediti žrtve nasilja počinjenog od strane kršćana i muslimana tokom 20. stoljeća. Otkrio je da su muslimani odgovorni za oko dva miliona života, većinom za vrijeme Iransko-iračkog rata i agresije na Afganistan, dok su kršćani krivi za oko 100 miliona žrtava.

Svi znamo za dva svjetska rata, holokaust i kolonijalne ratove po Africi i Aziji. Neko bi rekao da su ove zločine počinili kršćani, ali ne u ime kršćanstva, no nije tako. U svim sukobima koje je Cole analizirao učesnici su bili veoma religiozni i često se pozivali na religiju u svojim kampanjama i pohodima, baš kao što se i današnji muslimanski militanti okupljaju oko sličnih ideja.

Religija je imala eksplicitnu ulogu i u nekim konfliktima s kraja 20. stoljeća, a koji uključuju kršćane. Tako su sukobi na Balkanu rezultirali genocidom nad bosanskim muslimanima od strane pravoslavnih Srba. Istraživač historije Balkana Keith Doubt je 2007. godine objasnio da je Srpska pravoslavna crkva bila glavni pokretač kampanje etničkog čišćenja muslimana i pravdanja genocida. On bilježi da je uloga crkve kao zaštitnika srpske nacije dala istoj veliku društvenu kontrolu kojom je kreirala ksenofobičan odnos pun predrasuda prema muslimanima u bivšoj Jugoslaviji.

Crkva je toliko bila umješana u zločine da je čak slala sveštenike da blagosiljaju srpske snage prije odlaska u borbu kao u slučaju odreda „Panteri“ koji je optužen za mnoge zločine. Srpskim borcima davana je pričest bez ispovjedi, amnestirajući tako zločine koje su činili da bi stvorili „Veliku Srbiju“.

Iako je uloga Srpske pravoslavne crkve u genocidu u Bosni od mnogih zaboravljena, uloga katoličke crkve u genocidu u Ruandi je još manje poznata. Za vrijeme tog masovnog pokolja crkve su bile mjesta egzekucija, često i na samim oltarima. Jedna od osoba optuženih za genocid je i otac Wenceslas Munyeshyaka. On je nosao pištolj za pasom i sarađivao sa Hutu milicijama koje su masakrirale stotine ljudi sakrivenih u njegovoj crkvi. Nakon završetka genocida katoličko sveštenstvo je pomagalo sveštenicima krivim za ubistva da napuste zemlju i nasele se negdje drugo, uključujući i ovog čovjeka uz čiji blagoslov su pobijena sva djeca, žene i muškarci koji su potražili sklonište u njegovoj crkvi. BBC je 2004. godine snimio priču o djevojci iz Ruande koja je primila islam poslije genocida jer muslimanske zajednice za razliku od crkve nisu učestvovale u pokoljima.

Kršćansko nasilje danas

Mjesecima prije nego su ISIS-ova brutalna odsjecanja glava postala glavna medijska atrakcija na zapadu, Associated Press je objavio članak od samo nekoliko redaka o odsjecanju glave u Srednjoafričkoj Republici. Članak je suhoparno izvjestio da je kršćanska milicija odsjekla glavu muslimanskom mladiću koji je bio jedan od posljednjih stanovnika u selu iz kojeg su drugi muslimani već pobjegli. U New York Timesu ova vijest se našla na 11. stranici u malenom okviru.

Human Rights Watch se detaljnije pozabavio ovim dešavanjima u izvještaju objavljenom u decembru 2014. godine. Velika većina muslimana u zapadnim dijelovima zemlje je izbjegla pred brutalnim napadima kršćanskih i animističkih anti-balaka milicija tokom 2013. i 2014. godine. Oni koji nisu bili u mogućnosti doći do Čada ili Kameruna proveli su mjesece zarobljeni u enklavama pod veoma teškim uslovima. Do decembra 2014. godine zvaničnici UN-a su pomogli evakuaciju oko 415 000 muslimana iz ovih enklava spašavajući ih od masovnih pokolja.

Drugim riječima, ono šta ISIS radi Jezidijama i drugim grupama koje smatra neprijateljima, kršćanske paravojske u Srednjoafričkoj Republici rade muslimanima. Samo o tome ne slušamo u medijima jer se sa tim žrtvama teže identificirati nego sa ISIS-ovim zarobljenicima sa zapada.

Čak ni ISIS-ovo snimanje egzekucija novinara nije nešto jedinstveno samo muslimanskim ekstremistima. Oni kopiraju tehniku meksičkih kartela koji već godinama u javnosti kasape novinare koji istražuju njihov rad i djelovanje. Iako se čini da karteli nemaju mnogo veze sa kršćanstvom, postoje čvrste financijske veze između njih i meksičkih crkvi.

Niko nema monopol nad nasiljem

Ništa od navedenog nema namjeru dokazati da su samo kršćani skloni nasilju. To bi bilo jednako glupo kao i argumentacija Fox Newsa o militantnosti islama. Ovim činjenicama se samo želi istaknuti da svaka velika grupacija ljudi može postati žrtva isključivosti i ideje da je naša grupa dobra, a sve druge loše, te da ih se treba plašiti, ograničiti im prava ili ih čak ubijati. Takav je slučaj sa kršćanstvom, islamom, budizmom, judeizmom ili bilo kojom drugom masovnom religijom kojoj pripadaju milioni ljudi. Obama nije pogriješio, ako ništa, barem je razumio o čemu se radi.

Zaid Jilani (alternet.org)

 

Print Friendly  Riječ, dvije o kršćanskom nasilju i terorizmu pf button both



X