ISTAKNUTORazličite teme

Reforma društvene zajednice

1.46Kpregledi

Piše: Muhamed Ikanović

Ovo vrijeme mnogi opisuju kao vrijeme promjena i reformi. Ljudsko društvo sve brže korača kroz život i doživljava jednu ubrzanu naučnu ekspanziju, koja je u velikom dijelu ojačala vezu između čovjeka i materije, pa se djelimično izgubio u svemu tome i postao prilično slijep u pogledu nekih stvarnih vrijednosti kojima je odlikovan ljudski rod.

Ovakva situacija i stanje u društvu iziskuje da govorimo o reformama. Naravno, nas prije svega interesuju reforme koje se tiču duhovnog stanja ljudske zajednice, pa i svega onoga što se tiče organizovanja društva i unapređenja društvenog života.

Danas je sve više onih koji govore o reformama, ali činjenično je stanje da ne reformišu društvo svi oni koji to govore. Kur’an o munaficima kaže: “Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’, odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’” (El-Bekara, 11)

Oni su za sebe tvrdili da red uspostavljaju, ali su u stvarnosti oni bili ti koji red narušavaju. Tako u ovom našem vremenu postoje pojedinci koji tvrde kako propovijedaju čisti islam, kako oni nisu “prodane duše”, “tagutska ulema”, a rezultat njihovog rada jesu ruševine koje ostaju iza njih. Svojim postupcima pokušavaju da potope lađu islamskog buđenja.

To znači da je pogrešan način na koji oni žele popraviti društvo i da stvarnu grešku trebati tražiti kod tih osoba, a ne u islamskom učenju.

Pitanje reforme zajednice veoma je ozbiljno pitanje i ujedno i nužna potreba, stoga se time trebaju baviti kompetentne i stručne osobe. U procesu reforme svako treba da bude svjestan svoje uloge i svojih stvarnih mogućnosti, a ne smije sebi davati ovlasti i pripisivati sposobnosti koje nema, a koje bi volio da ima.

Neki reformu žele definisati kao proces koji se temelji na zapadnim načelima, pa tako smatraju da se progres nalazi isključivo u primjeni zapadnih društvenih obrazaca i da se za uspjeh treba riješiti svega što je islamsko.

Drugi žele reformisati zajednicu samo u vjerskom smislu, zaboravljajući egzistencijalne i sve druge vrste potreba zajednice. Poznato nam je da su učenjaci određena zanimanja za kojima zajednica ima potrebu svrstali u kategoriju fardi-kifaje – dužnosti zajednice, jasno nam napominjući da reforma mora obuhvatiti i ovodunjalučke ljudske potrebe.

Ljudi se uglavnom zanimaju za veće stvari, zapostavljajući one manje važne. Međutim, treba imati u vidu da je sve bitno, nešto više, a nešto manje. Daleki put počinje prvim korakom. Velike promjene počinju s malim stvarima. I dobro je da se čovjek usavrši na jednostavnijim stvarima kako bi bio sposoban da radi veće.

Ko god želi da doprinese reformi društvene zajednice treba da bude spreman da dadne prednost općim interesima nad ličnim i pojedinačnim. Uspon i preporod društva ne poznaje lične interese. Lične promjene su one koje mogu doprinijeti reformi društva i u tom dijelu lični interesi mogu biti tema za razmatranje.

Kao što je reformisanje važno, isto tako je važno kako ga postavimo i usmjerimo. Ako neko želi da mijenja i popravlja kritikovanjem i omalovažavanjem, onda je metod pristupa pogrešan. Reforma mora ponuditi kvalitetna praktična rješenja, pa tek onda ukazati na neke pogrešne pojave i devijacije u društvenoj zajednici.

Nije baš ni lahko da se složimo sa konstatacijom da su uvijek drugi krivi za naše probleme i nazadak, a i da smo mi sami za sve krivi. Uravnoteženost u svemu osnova je uspješne metode.

Ne smijemo ni smetnuti s uma činjenicu da mi Zapad ubjeđujemo da su sva rješenja kod nas, a oni kod nas vide nešto drugo. Naša društva su puna problema. Tehnološki napredak je u zapadnim rukama. Ekonomsku i političku scenu kontroliše opet Zapad. Da li se ikad zapitamo gdje je naše mjesto u svemu tome?!

Očito je da je samo pitanje više nego ozbiljno da bismo ostali nezainteresovani da nešto učinimo na tom polju.

X