Razmišljanjem o Kur’anu do novih saznanja

Priredila: Amela Omerović-Ćeman

Razmišljanjem o Kur’anu do novih saznanja allah“Od kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao. (sura En-Nasr), nije obavio namaz a da u njemu nije učio: ‘Subhaneke Rabbena ve bihamdike, Allahumme gfir li / Neka si slavljen, Gospodaru naš, i neka Ti je hvala, Allahu moj, oprosti mi.’” (El-Buhari, 4967.,  Muslim, 4/219; hadis Aiše, radijallahu anha) “Najkorisnija, najveličanstvenija i najsveobuhvatnija dova jeste dova iz sure El-Fatiha, 6. ajet: Uputi nas na Pravi put’, jer ukoliko te Allah uputi na Pravi put, pomoći će ti da Mu se pokoravaš i da se kloniš neposlušnosti Njemu, zbog čega te neće zadesiti nedaća ni na dunjaluku, ni na ahiretu.” (Et-Tahavi)

“Razmisli o Allahovom govoru kada za licemjere kaže: Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku (tminama), i oni ništa ne vide!’ (El-Bekare, 17) Zašto Uzvišeni prilikom spominjanja svjetla koristi jedninu (ar. nur), dok za mrak, tminu, koristi množinu (ar. zulumat)? Zato što je Istina jedna – i to je Pravi put, za razliku od stranputica koje su mnogobrojne i raznovrsne, pa zbog toga Allah Istinu spominje u jednini, a stranputicu u množini. Kao što kaže Uzvišeni: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.’ (El-Bekare, 257).” (Ibnul-Kajjim, El-Fevaid, str. 127.)

‘I ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi – ogriješio se prema sebi.’ (El-Bekare, 231) Ovo je kur’anski odgoj koji potvrđuje da je nepravda prema drugome, na prvom mjestu nepravda prema samom sebi, jer na taj način sebe izlažemo Allahovoj srdžbi i Njegovoj kazni.” (dr. Abdul-Aziz el-Uvejd)

“Razmislimo o Allahovom govoru u 71. ajetu sure El-Kasas: ‘Reci: Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?’ , i o ajetu poslije njega: ‘Reci: Kažite vi meni – ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?’ (El-Kasas, 72). Sluh je spomenut kod spomena noći, dok je vid spomenut uz dan zato što čovjek više koristi sluh u mraku nego po danu, dok po danu bolje vidi nego po noći.” (El-Vezir b. Hubejreh, Zejl tabekatil-hanabileh, 1/240)

“Jednog dana Abdullah b. Omer, dok je pio hladnu vodu, počeo je plakati i njegov plač postajao je sve jači. ‘Šta te rasplakalo?’, upita neko, a on reče: ‘Sjetio sam se ajeta iz Allahove Knjige: –I između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena…’ (Sebe’, 54), a shvatio sam da jedino za čim će žudjeti stanovnici Džehennema jeste hladna voda, jer kaže Uzvišeni Allah: ‘I stanovnici Vatre dozivat će stanovnike Dženneta: -Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah obdario!’ (El-E‘araf, 50).” (Tefsir Ibn Ebu Hatima, 12/28)

“U 24. ajetu sure El-Kasas Uzvišeni spominje riječi Musaa, alejhis-selam, kojima Ga moli: ‘Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!’’, iz čega izvlačimo jedan od najvećih razloga da dova bude primljena, a to je da u njoj jasno spomenemo i pokažemo koliko smo potrebni Allaha i Njegove pomoći.” (dr. Muhammed el-Hamd)

“U 25. ajetu sure El-Kasas spominje se: ‘I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: -Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam je napojio!’, ovdje se misli na njihovu stoku. Opis njenog stidljivog hoda posebno je uputstvo ženi muslimanki, jer ženin hod odražava njenu ličnost i postojanje ili nepostojanje stida. Sestro muslimanko, zato obrati pažnju na svoj hod, jer je to bitna stvar u tvom životu čim je Uzvišeni Allah spominje u Svojoj Knjizi.” (dr. Uvejd el-Utvi)

“U 34. ajetu sure El-Kasas kaže se: ‘A moj brat Harun je rječitiji od mene…’, gdje nalazimo koliko je bitno voditi računa o rječitosti i o medijima prilikom poziva drugih, muslimana ili nemuslimana, i da nije dovoljna iskrenost daije, već se treba voditi računa o svim sredstvima i pomagalima koja će pomoći u dostavljanju da‘ve i ostavljanju utiska na one koje poziva.” (dr. Umer el-Mukbil)

“Razmisli o ovom ajetu: I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da to On ne zna’ (Fatir, 11). Zastani na trenutak i razmisli! Koliko u ovom trenutku ima pripadnica ženskog roda, bilo među ljudima ili životinjama? Koliko je ženki koje gmižu, hodaju, lete ili plivaju!? Koliko od njih je u ovom trenutku trudnih ili se porađaju!? Ima ih na milijarde, a opet nijedna od njih nije skrivena Allahu, subhanehu ve te‘ala! Pa zar u odgoju srca nije najveličanstveniji utjecaj spoznaje ove Allahove osobine, a to je Njegovo znanje!?” (dr. Umer el-Mukbil)

“‘Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Mi izaberemo; bit će onih koji će se prema sebi ogriješiti, bit će onih čija će dobra i loša djela podjednako teška biti, i bit će i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmašiti.’ Kaže se da je onaj koji se prema sebi ogriješio (zalim li nefsihi) spomenut prije onoga koji je druge nadmašio u dobrim djelima (es-sabiku bi-l-hajrat), iako je es-sabik većeg stepena, kako zalim ne bi izgubio nadu u Allahovu milost i kako se es-sabik ne bi uobrazio zbog svojih djela. (El-Kurtubi u svom Tefsiru, 14/349)

“Poslije ona kada je rodila, reče: ‘Gospodaru moj, rodila sam žensko’, a Allah najbolje zna šta je rodila, a muško nije kao žensko…’” (Ali Imran, 36.) Ovim ajetom kazuje nam se kolika je bila Allahova mudrost u tome što je ovoj ženi, koja je svoj porod zavjetovala na službu Njemu, dao da rodi žensko, a ne muško. Da je rodila muško, bio bi to samo još jedan muškarac posvećen ibadetu u Hramu, ali sa Merjem, to je bila sasvim druga priča. Također, ovim ajetom otkrivaju nam se mnoge Allahove mudžize, čuda koja su se desila preko Merjem i njenog sina Isaa, alejhimas-selam. Ipak, ono što je meni zanimljivo u ovom ajetu jeste ovaj dio gdje se kaže da žensko nije kao muško. U Korkutovom prijevodu stoji izraz: “…a žensko nije kao muško…”, dok u arapskom tekstu stoji: “…a muško nije kao žensko…”, što ima potpuno drugačiji ton. Da je Uzvišeni rekao da “žensko nije kao muško”, to bi na neki način bila poruka da je manje vrijedna od muškarca. Međutim, kada Uzvišeni kaže da “muško nije kao žensko”, time nam poručuje da muškarac i žena nisu isto, tj. svako ima svoje specifičnosti, i nema ništa loše u tome što je rodila žensko, naprotiv, u ovoj situaciji bilo je bolje što je žensko nego da je muško, a Allah je to najbolje znao i zato je Njegova volja bila da rodi žensko.

Zamislite kada bi svaki musliman izučavao i razmišljao o značenju kur’anskih ajeta, kao i Allahovih ajeta koji se nalaze u nama samima i oko nas, kada bi se svaki musliman ili muslimanka koji su stručni u nekoj određenoj oblasti posvetili izučavanju i razmišljanju o ajetima koji su vezani za tu oblast. Primjer za to jeste vijest iz katarskih novina Er-Raja o egipatskom doktoru Abdul-Basitu Muhammedu koji je nedavno, razmišljajući o ajetima koji govore o Jusufu i njegovom ocu Jakubu, i o tome kako je Jusuf poslao svoju košulju pomoću koje se vratio vid njegovom ocu i vršeći eksperimente, otkrio da se lijek za slabovidnost krije u ljudskom znoju. Subhanallah! “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?” (En-Nisa’, 82.) Kada bismo se ovako vladali, sigurno bismo bili u daleko boljem položaju nego danas!

A zašto je bitno da razmišljamo o značenju ajeta i uzimamo pouke iz njih? Zbog toga što nam naš Uzvišeni Gospodar poručuje: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.) Pa kako drugačije da uzmemo poruku i uputu izuzev razmišljajući o značenju ajeta!? Kako da osjetimo milost koja se nalazi u Kur’anu, koja je namijenjena nama, ako je ne tražimo u ajetima i ne razmišljamo o mudrosti Allahovih propisa koji se nalaze u njima ili o Allahovim imenima i svojstvima spomenutim u ajetima!? Zar ne osjetimo kolika je počast koja nam je ukazana kada Allah koji je Sebe opisao: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega – On je Poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni! On je Allah – nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim! On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri” (El-Hašr, 22-24), i On se nama, sićušnim stvorenjima, smilovao i izabrao nas između toliko ljudi koji su živjeli prije nas, onih koji žive u našem vremenu i onih koji će živjeti poslije nas, da bi nam podario Uputu. Pa, zar to nije veličanstvena milost od Milostivog i počast velika. Neka je hvala i slava Stvoritelju, Milostivom!

Još jedan od razloga zbog kojih se trebamo posvetiti izučavanju i razmišljanju o kur’anskim ajetima jeste to da ne zapadnemo u iste greške u koje su zapali prijašnji narodi. Kaže Uzvišeni: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici.” (El-Hadid, 16.) Kako da nam se srca smekšaju kad se Allah i ono što je objavljeno spomene ukoliko ne poznajemo svoga Gospodara i Njegovu Knjigu, a kako da Ga spoznamo ako ne izučavamo Njegov govor, ono što nam je objavio!? Zbog čega su srca prijašnjih naroda postala gruba, otvrdla (jer izraz koji se spominje u Kur’anu jeste qaset čemu više odgovara prijevod otvrdla, ogrubjela, jer bolje opisuje njihovo stanje i bliže je značenju nego izraz nemilosrdna)? Uzvišeni nam objašnjava da je to zbog toga što je proteklo mnogo vremena. Razmišljajući o ovome, šta možemo zaključiti? Ono što ja mogu zaključiti jeste da nikad ne treba da se umorimo i prestanemo sa izučavanjem Allahove Knjige. Da ne posustanemo u prakticiranju zbog toga što je već prošao određeni period kako prakticiramo vjeru, pa, možda, osjetimo klonulost i manjak inspiracije da nastavimo. Inspiracija se nalazi u “Čarobnoj Knjizi” koja je milost svim svjetovima, samo je treba pažljivo čitati. Probajte i iznenadit ćete se kakva vas otkrića čekaju na tom putovanju života.

Korištena literatura:

Tedebburul-Kur’an, te’lif: Selman b. Umer es-Sunejdi

Li jeddebberu ajatihi, hisadu ‘amin mine-t-tedebbur, teemulat ekser min 120 alimen ve talibe ‘ilmin

 

Print Friendly  Razmišljanjem o Kur’anu do novih saznanja pf button both



X