Razilaženje supružnika u pogledu pravnih (fikhskih) pitanja

Priredio: Elvedin Pezić

Pitanje: Kako da se ponašaju supružnici u pogledu pitanja u kojima su islamski učenjaci zauzeli različite stavove, i svaki supružnik odabere  mišljenje suprotno onome koje zastupa njegov bračni drug? Odgovor: Hvala Allahu! Ženi je prvenstveno obaveza da se pokori mužu u svemu osim u onome što je grijeh, ili što joj šteti, ili u onome što će izazvati uskraćivanje njenih prava, i tada nije obavezna da se pokori svome mužu.
A što se tiče pravih – fikhskih pitanja u pogledu kojih su učenjaci zauzeli suprotne stavove, tako da supruga preferira mišljenje suprotno mišljenju svoga muža, pa joj on naređuje da čini suprotno onome što ona preferira i u što je ubijeđena, to pitanje i ta situacija razlikuje se shodno vrsti pitanja u pogledu kojeg su se učenjaci razišli:
1-Ako je to pitanje u poglavlju ibadeta koji čini žena, bez obzira bili obavezni ili pohvalni, a prakticiranjem toga žena neće uskratiti prava svome mužu, kao i da u činjenju tog čina nije uvreda njemu: u ovoj situaciji ženi nije obaveza da čini ono što joj naredi muž, a ona ne preferira to mišljenje i nije tog ubjeđenja. Primjer za to je zekat na zlato – nakit: Ako žena smatra da je obaveza da se izdvaja zekat na nakit koji se koristi u svrhe uljepšavanja, a to je ispravnije mišljenje, u toj situaciji muž nema pravo da joj osporava izdvajanje zekata iz njenog imetka, pa makar on bio ubijeđen da nije obaveza izdvajati zekat na zlato koje se koristi kao nakit za ukrašavanje.

Kazao je šejh Muhammed Salih Usejmin: ”Neki muževi zabranjuju svojim suprugama da izdvoje zekat na nakit koji one posjeduju, na osnovu drugog mišljenja – koje je slabo, a to nije dozvoljeno. Nije dozvoljeno mužu, niti ocu, niti bratu da druge sprečava u izdvajanju zekata iz imetka koji posjeduje. Ženi je dozvoljeno u ovoj situaciji da bude nepokorna mužu i da izdvoji zekat uprkos njegovom negodovanju. Pokornost Allahu preča je od pokornosti mužu, jer njen muž je neće moći spasiti na Sudnjem danu od Allahove kazane. Supruga će u toj situaciji kazati mužu – ako on kaže da je to jedno od pitanja u kojem su se učenjaci razišli i da on smatra (zastupa to mišljenje) da nije obaveza izdvajati zekat na nakit: ‘Ti možeš smatrati da to nije obaveza, a ja imam pravo da smatram da je obaveza. U ovoj situaciji meni nije dozvoljeno da ne izdvojim zekat na nakit koji posjedujem.’ U ovoj situaciji ženi je obaveza da bude nepokorna mužu, pokoravajući se na taj način Uzvišenom Allahu.
Ako bi žena kazala: ‘Bojim se da će se moj muž naljutiti’, mi u toj situaciji nudimo dva odgovora:
a-neka se ljuti, jer njegova ljutnja u želji da se zadobije Allahovo zadovoljstvo ne smeta;
b-neka ga ‘prevari’ tako što će izdvojiti zekat na imetak bez njegovog znanja. Na taj način će ispuniti ono što je obavezna, a neće naljutiti svoga muža.
Ovom prilikom obraćam se muževima i savjetujem im sljedeće: Ako supruga smatra da je obavezna izdvojiti zekat na svoj nakit, tada mužu nije dozvoljeno da joj to uskrati, a ista situacija je sa ocem i kćerima. Ako bi otac kazao kćeri: ‘Ne treba da izdvajaš zekat na svoj nakit, ja ne smatram da je to obaveza’, ona ima pravo da kaže: ‘Niti slušam niti ću se pokoravati. Potpuna pokornost je samo Allahu i Njegovom Poslaniku.’ A ako bi se bojala njegove ljutnje – jer razum nekih ljudi je veoma slab, kao i njegov iman – u tom slučaju će ga ‘prevariti’ tako što će izdvojiti zekat bez njegovog znanja.” (Dželesatur-ramadanije / 1412. h.g., pitanje br. 5)
Također, drugi primjer za istu situaciju, odnosno kada se radi o pitanjima koja se odnose na kakvoću obavljanja namaza: kako da žena odlazi na sedždu – hoće li prvo spuštati ruke ili koljena, da li će vezati ruke nakon povratka sa ruku’a ili ne? U ovim pitanjima, odnosno situacijama žena nije obavezna da slijedi muža i da obavezno slijedi ono mišljenje koje preferira njen muž ako ona zastupa – preferira drugo mišljenje, osim u situacijama kada može da to čini ili da je muž ubijedi u ispravnost svog stava.
2-Ako se radi o dobrovoljnim ibadetima i  pokornostima kojim će se zapostaviti muževo pravo, to ženi nije dozvoljeno da čini, zapravo to joj je čak zabranjeno. Primjer za to je dobrovoljni post koji žena želi postiti kada je muž kod kuće bez njegove saglasnosti, ili da supruga izađe iz kuće kako bi obišla rodbinu, ili da izađe iz kuće zbog  mubah –dozvoljenog  izlaska bez njegove dozvole – saglasnosti, zato što ona tim ibadetima (dobrovoljnim) zapostavlja njegova prava, a neće biti kažnjena – grješna zbog ostavljanja tih ibadeta. Čak štaviše, supruga će biti nagrađena zbog pokornosti Allahu na način što je bila pokorna mužu ostavljajući mubah – dozvoljene stvari.
Kazao je Ibn Kudame: ”Mužu je dozvoljeno da zabrani supruzi odlazak na hadž ako je u pitanju dobrovoljni hadž, po jednoglasnom stavu učenjaka. Kazao je Ibn el-Munzir: ”Svi učenjaci od kojih smo učili znanje imali su zajednički stav da je mužu dozvoljeno da zabrani supruzi odlazak na hadž, ako je u pitanju dobrovoljni hadž”, jer žena činjenjem tog dobrovoljnog ibadeta uskraćuje njegova prava, i zato je mužu dozvoljeno da joj ospori taj dobrovoljni ibadet, kao što je slučaj sa itikafom. Ako bi muž dozvolio supruzi da ide na hadž, on ima pravo da povuče svoj pristanak sve dok ona ne stupi u ihramske zabrane. Ako žena stupi u ihramske zabrane, tada joj ne može zabraniti činjenje tog ibadeta, zato što hadž (bez obzira što je dobrovoljni) postaje obaveza sa stupanjem u ihramske zabrane, tako da postaje obavezan kao i onaj osnovni – obavezni.” (El-Mugni/ 3 tom, str. 572)
Također je kazao (Ibn Kudame) u pogledu zabranjivanja supruzi da posjeti svoga oboljelog oca: ”Suprugu je dozvoljeno da zabrani supruzi izlazak iz kuće, osim onoga bez čega ona ne može, bez obzira da li željela da posjeti roditelje, ili ih obiđe u njihovoj bolesti, ili da prisustvuje dženazi jednog od njih dvoje. Kazao je imam Ahmed u pogledu žene koja ima muža i oboljelu majku: ‘Pokornost mužu je na većem stepenu – prioritetnija – od pokornosti majci, osim ako joj dopusti njen muž…’, zato što je pokornost mužu obaveza – vadžib, a obilazak – posjeta majci nije. Zato nije dozvoljeno da ostavi obaveznu stvar zbog one koja to nije, kao što joj nije dozvoljeno da izlazi iz kuće osim sa muževim dopuštenjem, a muž ne bi trebao da osporava –zabranjuje supruzi da posjeti svoje roditelje, zato što je to kidanje rodbinskih veza i podsticanje supruge na nepokornost. Uzvišeni Allah nam je naredio da se lijepo odnosimo prema suprugama, a to (zabranjivanje) nije lijep odnos prema supruzi.” (El-Mugni, 8/130)

3-Mužu je dozvoljeno da zabrani supruzi svaku stvar koja je u osnovi samo dozvoljena –mubah i da joj nametne svoj stav ako on nešto smatra zabranjenim. Njoj to postaje obaveza ako je u činjenju toga nepokornost mužu ili je u tome omalovažavanje muža, a primjer za to je pokrivanje lica. To pitanje je jedno od pitanja u pogledu kojeg su se razišli islamski učenjaci, ali ne postoji neko od učenjaka ko je kazao da je pokrivanje lica haram – zabranjeno. Ako bi supruga smatrala da je dozvoljeno otkriti lice, njenom mužu je dozvoljeno da joj zabrani da otkriva lice pred strancima (muškarcima s kojima može stupiti u brak) i u ovoj situaciji on ima pravo da joj nametne svoje mišljenje, a to je obaveza pokrivanja lica – a to je ispravno mišljenje – i supruzi nije dozvoljeno da mu bude nepokorna u tome. Supruga će biti nagrađena zbog toga, ako bude željela tim činom zadovoljstvo Gospodara kroz pokornost svome mužu.
4-Svaka stvar za koju žena smatra da je obaveza – vadžib, ili zabranjena – haram, ili novotarija, u tim stvarima nema pokornosti mužu tako što će ostaviti obaveznu – vadžib stvar ili počiniti zabranjeno – haram ili novotariju. Prethodno smo spomenuli primjer izdvajanja zekata na nakit. Primjer ove situacije, da čovjek smatra određenu stvar dozvoljenom, a supruga zabranjenom, pokrivanje lica – suprotno prethodno spomenutom primjeru – tako da ako bi supruga bila ubjeđenja da je zabranjeno otkrivanje lica, nije dozvoljeno njenom mužu da joj naredi otkrivanje lica pred muškarcima pa makar to on smatrao dozvoljenim – mubah postupkom.
Stalnoj komisiji za fetve postavljeno je pitanje sljedećeg sadržaja: ”Je li meni dozvoljeno da budem nepokorna mužu ako od mene traži da otkrijem lice pred muškarcima – strancima? Da li se na to odnosi: ‘Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Allahu’? Uzimajući u obzir razilaženje islamskih učenjaka u pogledu pitanja pokrivanja lica, je li meni dozvoljeno da otkrijem lice u kući pred rođacima moga muža ili kada otvaram vrata električaru, ili dostavljaču plina ili kada izlazim na terasu kako bih povješala odjeću, pokrivajući cijelo tijelo osim lica?”
Pa su odgovorili: ”Supruzi je zabranjeno da se pokorava mužu u onome što je zabranio Uzvišeni Allah, zato što nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju. To svakako obuhvata pitanje otkrivanja lica pred muškarcima strancima, bez obzira da li se radilo o muževim rođacima ili njenim, bez obzira da li to bilo u kući ili izvan kuće, ili to bilo na terasi ili prilikom dolaska električara ili dostavljača plina. Hidžab –islamska odjeća neće biti potpuna osim uz pridržavanje onoga što je spomenuto.” (Fetve Stalne komisije / 17 tom, str. 257)

Ovom prilikom napomenuo bih nekoliko stvari:
a- Obostrana obaveza supružnicima je da se potpomažu u dobru.
b- Nije dozvoljeno jednom od supružnika da se izigrava i da ismijava drugoga zbog mišljenja koje preferira ili zbog slijeđenja – teklida nekog od učenjaka.
c- Obaveza  supružnicima je da slijede – pitaju za fetvu – najučeniju osobu koju poznaju, kao što im je obaveza ostavljanje slijeđenja prohtjeva i traganja za olakšicama.
d- U pogledu pitanja oko kojih su se učenjaci razišli (postoji prostor za razilaženja), muž ne bi trebao da nameće svoje mišljenje supruzi, dok isto tako, kada je u pitanju supruga, u pogledu pitanja u kojima ima prostora za razilaženje, prioritetnije je supruzi da slijedi stav svoga muža.
e- Savjetujem supružnike da se šerijatski obrazuju i da tragaju za istinom i da  se klone beskorisnih raspravljanja. Svaki bračni drug trebao bi da stremi i žudi ka slijeđenju istine.
f- Sretna porodica je ona porodica čiji se članovi međusobno vole, razumijevaju i poštuju. Vas dvoje niste učenici u školskim klupama pa da se raspravljate o nekim pitanjima, već treba da budete svojoj djeci uzor u slijeđenju istine, kao i to da se razilazite (u pogledu fikhskih pitanja) razumno i bez podjela. A Allah najbolje zna.

Izvor: islam-qa.com

Print Friendly  Razilaženje supružnika u pogledu pravnih (fikhskih) pitanja pf button both



X