Ramazan – prilika nad prilikama…

Piše: Enesa Hotić

Naš Gospodar stvara šta Mu je volja On za to samo kaže: “Budi!” – i ono bude. On uzvisuje koga želi i odabire koga hoće.  Stvorio je vrijeme, mjesta, ljude, biljke, životinje… vidljivo i nevidljivo. Stvorio je znano i neznano. Mašta tu ne može mnogo da nam pomogne, a dato nam je vrlo malo znanja. Među svakom skupinom Svojih stvorenja izdvojio je najbolje.  Elitu među poslanicima, melekima, mjestima, vremenima… Ono o čemu smo obaviješteni je da je Uzvišeni za nas posebno odabrao mjesec ramazan. U njemu je slao sve Svoje Objave. Njega je Sebi prisvojio govoreći: “Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.

O postu su napisane razne studije. Raščlanjen je na mnoge segmente i naprosto više nema dileme o prednostima posta.

Ramazan je vrijeme rahmeta i prosperiteta koji se odražavaju na cijelo društvo jednako koliko i na pojedinca pa je zbog toga potrebno posvetiti mnogo više pažnje organizaciji vremena u njemu. Kada bi shvatili da je naše unutrašnje svjetlo udruženo sa plamenom još stotinu istomišljenih džematlija u stvari snaga kojoj vrijedi pokloniti pozornost naša produktivnost bi porasla na vrlo zavidan nivo.

Društveni napredak je uveliko olakšan u ovim danima posta jer cijela zajednica ima neosporive predispozicije za udaljavanje od svih poroka. Vrijeme je da slijedimo pravila koja će nam pomoći prilikom uspinjanja na brdo uspjeha. Kako očekivati prosperitet na oba svijeta, a praksa nam je tako daleko od naučenog? Lađa ne plovi po pijesku – rekoše.

Nekako mi je nesmotreno ne iskoristiti vrijeme u kojem je prisutno intezivno kolektivno osvješćenje. Bosanski narod je radišan narod, narod velikih ideala i potencijala. Iskoristiti njegovu ramazansku velikodušnost i duhovno uzdizanje iz glinenog (ovozemaljskog) okruženja ka većim sferama ljudskosti i saosjećanja bilo bi plodonosno za sve.

Post je postojao i prije nas pa zbog toga ne treba biti nešto posebno pametan da se shvati kako je njegova snaga već odavno otkrivena. Čovjek postom čeliči svoj duh i svoje tijelo. Dovoljno je prelistati historijsku bilježnicu i pronaći imena velikih bitaka koje su se vodile u ovim mubarek danima. Bitka na Bedru 2. godine po Hidžri, oslobađanje Mekke 8. godine po Hidžri, Kadisija 15. godine po Hidžri, otvaranje Andalusa 92. godine po Hidžri, Hitin 584. godine po Hidžri, Ajnu-Džalut 685. godine po Hidžri i mnoge druge. Muslimanska vojna je postila i ratovala u isto vrijeme, a mi jaučemo nad ovim dugim ljetnim danima! Slabašni kao da smo samo polen ljudski otpuhan na morsku pučinu odustajanja od genijalnih ideja.

Gandi je post koristio u stresanju kolonizatora sa sedla njegove države. Ustegnuo se od svega sa čime su ga mogli manipulirati. Vjerovatno je prepoznao glupost zvanu “ucjena marginalijama”. Time smo svakodnevno izloženi. Zasipaju nas snovima. Žele da se potpuno usredotočimo na ispunjenje maštarija koje nam nisu od prijeke potrebe za život. Obične marginalije kojima robujemo. Rekao je Ibn Tejmija, Allah mu se smilovao: “Slobodno reci da si potreban ovoga ili onoga ali znaj; time u isto vrijeme postaješ i njegov zarobljenik.” Ma kako se to nešto zvalo, ne ovisi o njemu!

Kada smo već kod robovanja prisjetimo se situacije kada naš voljeni Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ostalim ashabima, radijellahu anhum, posmatra Mjesec čekajući da nakon viđenja mlađaka proglasi nastupanje mjeseca ramazana.

 

Pustinjska je tama idealna pozadina za naglašavanje svjetlosti njegova lica. U očima mu se ogleda povijeni Mjesec koji se ponosno ukazao na nebu. Ramazan je nastupio! A onda mu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati. Obrati se Mjesecu, nebeskom tijelu, kojeg su mnogi obožavali u to vrijeme: “Allah je najveći! Allahu, učini nam ovaj mjesec dobrodošlim u znaku sigurnosti i imana, mira i islama, te pomoći u onome što Ti voliš i što Te raduje. Naš Gospodar i tvoj Gospodar (mjeseče) jeste Allah.”

Nema riječi, jednostavno nema riječi kojom bi se moglo opisati gospodstvo najplemenitijeg od sinova Adema, neka je na njega spas i mir. Razgovarao je sa Mjesecom kao sa sebi ravnim. Sa samo jednom rečenicom mogao si naslutiti mnoštvo poruka poput: Tvoj i moj Gospodar su isti. Ti si stvorenje Allahovo, a i ja sam stvorenje Njegovo. Njegov si rob, Njegov sam rob. Samo je On dostojan obožavanja. Ti si visoko na nebu, ja sam dole. Ti postojiš od kako je ljudskog vijeka, a ja sam spram tebe tek novorođenče koje će brzo umrijeti. Ljudi ti se klanjaju, a na mene se kamenjem bacaju. I opet, opet smo isti jer tvoj i moj Gospodar jeste Allah. Subhanellah. Nema straha, nema predrasuda ni praznovjerja, nema zbunjenosti ni nipodaštavanja samoga sebe u razgovoru sa nečijim (lažnim) božanstvom.

Idolatrija u današnjem dobu je mnogo složenija nego u prošlosti. Danas ljudi poginju glavu pred mnogo mizernijim Allahovim stvorenjima od Mjeseca. Ali nama to ne čini razliku jer “ovako izgledaju slobodni ljudi u svijetu robova”.

Tehnologija nam je pretrpala mozgove ali je zato ispraznila srca. Samim tim nas je učinila slijepim kod očiju jer su srca ta kojim vidimo. Zbog toga je tu šerijat kako bi napravio balans između uma, tijela i srca.

Ne robovati nikome osim Allahu koji nas je stvorio je: trgovina čiji profit se ne dijeli ni sa kim. Cijela zarada je samo tvoja. Uzmimo na primjer zekat: Ti si Allahov, imetak koji posjeduješ je Allahov, osoba kojoj daješ određeni procent je potrebna toga novca, a tvoja je dužnost da joj ga daš jer je to naređenje Uzvišenog. Znači: ti nisi svoj, daješ što moraš, nije u pitanju tvoja lična darežljivost, i dijeliš ono što u stvari i nije tvoje. A kome ide nagrada? Tebi! Tebi je nagrada ni za šta. I ni sa kime je ne dijeliš. A kolika je nagrada? Mnogostruko uvećan imetak na dunjaluku i potpuno pročišćavanje imovine za ahiret. Osim ove računice, ako ste zainteresirani, možete provjeriti i ukupnu dobit koju ostvaruje tvoje društvo kroz instituciju zekata.

Međutim, slast ibadeta nikada nećemo okusiti sve dok Mu se u cjelosti ne predamo. Sa potpunom sigurnošću i povjerenjem. Svaki naš ibadet je suštinski povezan i sa dunjalukom i sa ahiretom. Sa dobrom na oba svijeta. Nauka to redovno potvrđuje. Evo, jedan aktuelni primjer:

“Post pomaže kod brojnih hroničnih bolesti, poput: artritisa, astme, depresije, glavobolje, srčanih bolesti, povišenog pritiska, probavnih smetnji, lupusa, hroničnog umora, Crohnove bolesti, iritabilnog kolona, neuritisa, neuralgije, neuroze i mentalnih bolesti. Postom se pospješuje uništenje tumora.

Naučnici se slažu da zahvaljujući postu tijelo usmjerava energiju s varenja hrane na druge značajne aktivnosti: zacjeljivanje rana, intelektualni rad i svladavanje bolesti.  Za vrijeme posta prvo se razgrađuju i izgaraju ćelije koje su bolesne, oštećene, stare ili mrtve, naš organizam hrani se najlošijim materijalima u našem organizmu kao što su: mrtve nezdrave akumulacije, tumori, apscesi, oštećena tkiva, masne naslage.

Za prva tri dana posta naše tijelo počinje živjeti na vlastitim rezervama. Kada organizam nema potrebnu hranu, posebno bjelančevine i masti, on će izgorjeti i probaviti vlastita tkiva u procesu same probave. Za vrijeme posta, dok se stare ćelije i bolesna tkiva razgrađuju i izgaraju, podstiče se i ubrzava izgradnja novih zdravih ćelija.” (prof. Dr. Ismet Gavrankapetanović)

Sve ovo gore navedeno ne bi trebalo da nam daje veći entuzijazam u nakani da se ustegnemo od jela i pića, ili barem ne bi trebalo da nas motivira više od same činjenice da smo tu naredbu primili od Vlasnika kosmosa prostranog. Mnogo puta smo svjedočili krahu naučnih činjenica, a nikada opovrgavanju Božije riječi. Njegova riječ je uvijek gornja.

Najveći skandal i potvrda manipulacije u znanstvenim krugovima jeste takozvani “Piltdownski čovjek”. Sramotni falsifikat evolucije izašao je na vidjelo da razotkrije podvalu teorije o nastanku čovjekove vrste bez Božanskog utjecaja.

Zbog toga, vrlo ponosno izjavljujemo: Mi smo Allahovi namjesnici na ovoj zemlji. Ne razlikujemo se od životinja u stepenu evolucije nego u samoj vrsti. Nismo programirani kao one nego imamo slobodnu volju. Imamo sposobnost odlučivanja i svjesne prilagodbe. Adaptiramo se u dobru i u zlu jer je jedan od Allahovih zakona na Zemlji da se sve mijenja i da sve teče. Koliko je samo u ovoj godini izmjenjeno prilika, koliko je osoba umrlo, koliko se rodilo. Koliko li ih je uznapredovalo ili pak nazadovalo. Mnogo građevina se izgradilo i mnogo ih je porušeno. Klimatske promjene nas svake godine nanovo zateknu svojom nestabilnošću da su od njih možda burnija još samo politička previranja.

I u svemu tome stoji musliman, čvrst poput brda Uhuda, nimalo zastrašen prolaznošću svijeta koji ga okružuje. Jer on bira pravac svoga kretanja ka prosperitetu ili stagniranju. To je Allahov sunnet na dunjaluku: “Upozorenje je smrtnicima, onome od vas ko hoće da napreduje ili zaostane. Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio. “ (El-Muddessir, 36-38)

Jedan od najvećih uspjeha psihologije je otkriće da svako od nas može da promjeni svoj dosadašnji životni tok ako se čvrsto odluči i zaista promjeni neke od svojih navika koje ga vuku dnu. Naša psihološka struktura ne trpi nagle promjene nego traži postepenost. Potvrđeno je da se u nekom periodu od 12 do 30 dana ruše glavne prepreke inercije u lošim navikama. Nakon toga čovjek ostaje preporođen ne vjerujući ni sam sebi da je prije nekog vremena bio tako “preplavljen” svojim slabostima. Dakle ramazan je izvrsna prilika za promjene na bolje. Revolucije divljaju svuda oko nas pa dopustimo i ovoj našoj unutarnjoj pobuni protiv negativnih navika da uzmu maha. Bitna olakšica je i to što ćemo biti prilično podržani i od naše okoline. Gotovo je upadljiva pojava da oni koji su do vjere držali vrlo malo, nastupanjem ovog blagoslovljenog mjeseca uveliko doprinose njegovoj posebnoj, svečanoj i od poroka čistoj atmosferi.

Znajte da: Promjena jedne loše navike ima domino učinak i na ostale!

Nema sumnje da će biti onih koji će ovaj mjesec provesti mrseći i griješeći, ali nemojte da to budete vi. Dobro pogledajte šta to umrtvljuje vaša srca. Pronađite uljeza koji vam ne dopušta ili otežava činjenje radnji koje su drage vašem Gospodaru. Jer ovo je mjesec izdvajanja i selektiranja. Baš kao i kod svakog drugog odabiranja prvaka, najboljih među najboljim, ispiti i zadaci moraju da budu teži kako se primičemo samome vrhu. Post u ovim dugim ljetnjim danima, ustezanje od neprimjernog govora i laži, od gledanja u zabranjeno, uzmicanje pred svim mogućnostima činjenja onoga što ne bi volio da se tebi čini je doista veliki ispit. Ko će biti odabran iz naših redova?

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Došao vam je ramazan, blagoslovljeni mjesec, Allah vam je u njemu propisao post. U njemu se otvaraju vrata dženneta, a zatvaraju vrata vatre i oni najgori šejtani se vezuju u okove. U njemu se nalazi noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, ko bude uskraćen njenog dobra, on je doista uskraćen dobra u svakom smislu.

Požurite jer vrata dženneta neće vječno biti otvorena. Džehennemske kapije će se nanovo raskriliti i propagatori vatre će se opet razmigoljiti zemljom. Požurite da iskoristite ovu priliku nad prilikama – blagoslovljeni ramazan. On nema nikakve veze sa gladovanjem niti sa hranom. Nema veze niti sa novcem ili prestižom. Vezan je uz naše srce direktnom niti. Uzvišeni Allah je rekao: “O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 183)

A o mjestu čovjekove pobožnosti i njenom izvoru sa kojeg se napaja obavijestio nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bogobojaznost je ovdje (rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pokazujući na svoja prsa tri puta).”

I na kraju ono najljepše što možemo reći o ramazanu je blizina našeg Gospodara. Ah, kako nam je draga ta bliskost. Svemogući, Koji je nebesa bez stubova podignuo, kojem se i mikro i makro kosmos klanjaju… On, kojemu ništa nije slično, kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekare, 186)

Kako je to lijepo primjetio jedan od učenjaka koji je ovu pojavu uporedio sa  skupocjenim đerdanom. Kao niska bisera nižu se ajeti o postu u suri El-Bekare. Sve jedan za drugim poučavaju nas propisu i onda negdje u njihovoj sredini baš na mjestu najvećeg dragulja koji se stavlja na centar ogrlice dolaze ove divne upute. Insan ostaje zatečen: Zašto se naglo prekida tema? Zašto nam Uzvišeni Allah tako upadljivo skreće pažnju da bi već sljedećeg trenutka ponovo nastavio govor o postu? Gospodaru naš pomozi nam da Tvome pozivu udovoljimo kako bi nam se Ti na naše molbe odazivao. Amin.

 

Print Friendly  Ramazan – prilika nad prilikama... pf button both



X