karadzic-1

Radovan Karadžić osuđen na 40 godina zatvora

Radovan Karadžić je danas pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas je izrekao provostepenu presudu Karadžiću, kojem je Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavilo 11 tačaka u optužnici.

Karadžić je proglašen krivim za sve tačke optužnice osim za tačku 1 (genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku). Utvrđeno je da je direktno odgovoran za genocid u Srebrenici a proglašen je krivim i za udruženi zločinački poduhvat tokom opsade Sarajeva.

“Iz razloga sažeto iznesenih u toku ovog zasjedanja Pretresno vijeće je, pošto je saslušalo sve dokaze koje je iznijelo Tužilaštvo i Odbrana, utvrdilo da Vi, Radovane Karadžiću niste krivi po tački 1 (genocid), a da ste krivi po sljedećim tačkama optužnice: tačka 2 (genocid u Srebrenici), tačka 3 (progon kao zločin protiv čovječnosti), tačka 4 (istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti), tačka 5 (ubistvo kao zločin protiv čovječnosti), tačka 6 (ubistvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja), tačka 7 (deportacija kao zločin protiv čovječnosti), tačka 8 (nehumana djela, prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti), tačka 9 (širenje terora kao kršenje zakona ili običaja ratovanja), tačka 10 (protivpravni napadi na civile kao kršenje zakona ili običaja ratovanja) i tačka 11 (uzimanje talaca kao kršenje zakona ili običaja ratovanja)”, rekao je sudija O-Gon Kwon.

“Pretresno vijeće osuđuje Vas Radovane Karadžiću na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora”.

Optuženi se nalazi u pritvoru od 21. jula 2008. godine, i u skladu sa pravilom 101c Pravilnika ima pravo da mu se vrijeme koje je dosad proveo u pritvoru uračuna u izdržavanje kazne. U skladu sa pravilom 103c optuženi će ostati u pritvoru sve dok se ne privede kraju organizovanje njegovog transfera u državu u kojoj će izdržavati kaznu.

Prvi dio presude odnosio se na zločine u 20 općina. Od marta 1992. godine, kako je rekao, srpske snage su preuzele vlast i tokom tog perioda imale su “organiziran i jasan nacrt zločina” protiv nesrpskog stanovništva.

“Veliki broj civila nesrba je premješten i prognan iz svojih domova”, rekao je sudija O-Gon Kwon. Vijeće zaključuje da su žrtve morali napustiti domove zbog napada srpskih snaga. Civili maltretirani, mučeni tokom zatočenja u logorima, a veliki broj žena je silovan u preko 50 logora i mjesta zatočenja na području ovih 20 općina, rekao je Kwon.

Zločini u Prijedoru i drugih šest općina nemaju karakter genocida

Sudsko vijeće je zaključilo da su zločini počinjeni u sedam općina ali da u tim općinama nije počinjen genocid. Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenja kao i da nije postojala genocidna namjera. Ipak, u sedam općina (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik) postojao je udruženi zločinački poduhvat koji je bio pažljivo planiran.

Civili opsjednutog Sarajevo su bili direktna meta Sarajevsko-romanijskog korpusa. Pretresno vijeće je zaključilo da je Karadžić odgovoran za sve zločine počinjene nad civilima opsjednutog Sarajeva osim u tri slučaja. Pretresno vijeće je uvjereno da su jedinice Sarajevsko-romanijeskog korpusa hotimično otvarale vatru po Sarajevu ili su koristile prekomjernu vatru. Gađane su bolnice, ulice i pijace, a korištene su modifikovane bombe koje nisu bile dovoljno ispitane. Vijeće zaključuje da je snajperskom vatrom cilj jedinica VRS-a bilo civilno stanovništvo.

Ipak. vijeće je prihvatilo da su ponekad bosanske snage gađale vojnike UN-a ali i teritorije pod svojom kontrolom što je tvrdila Karadžićeva odbrana.

Opsada Sarajeva bila udruženi zločinački poduhvat

Pretresno vijeće je zaključilo da je opsada Sarajeva bila udruženi zločinački poduhvat koji su bili pod kontrolom Vojske RS-a i političkog rukovodstva RS-a (Krajišnik, Plavšić i Mladić).

Dragomir Milošević, Galić, Krajišnik, Koljević, Karadžić i Mladić počinili su udruženi zločinački poduhvat prilikom opsade Sarajeva. Karadžić je podržavao Mladićev stav prema opsadi Sarajeva a i sam je lično odobravao napade i produžavanje opsade. S obzirom da je imao kontrolu nad vojskom, smatra se da je imao punu odgovornost u strateškom i operativnom smislu. Dosljedno je bio obavještavan o svim napadima i zločinima. Karadžić je poricao odgovornost Sarajevsko-romanijskog korpusa i optuživao snage bh. muslimana pri čemu je odbio kazniti odgovorne za zločine. Sve vrijeme nije učinjen niti jedan pokušaj da se kazne vojnici odgovorni za ubijanje civila.

Karadžić kriv za uzimanje talaca

Vijeće je zaključio da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je član bio Karadžić, s ciljem uzimanja posmatrača za taoce da bi se zaustavili NATO napadi.

“Ne samo da je Karadžić imao namjeru da zarobi pripadnike UN-a, već je namjeravao i da im prijeti kako bi se sprovele namjere članova udruženog zločinačkog podhvata”, rekao je Kwon.

Prelazeći na tačku koja Karadžića tereti za uzimanje talaca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke posmatrače Ujedinjenih Nacija 1995. godine, uprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu. Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili “borci na suprotnoj strani”. Vijeće je zaključilo da posmatrači UN-a nisu bili dio sukoba i da zarobljeni posmatrači nisu bili aktivni učesnici sukoba.

Karadžić je direktno odobrio da se taoci rasporede kao živi štit kod meta za koje se očekivalo da budu bombardovane.

Vijeće je utvrdilo da je najkasnije u martu 1995. Karadžić s Mladićem osmislio plan da se bosanski muslimani uklone iz Srebrenice. Iz činjenice da je uspostavio strukturu koja je trebala planove provesti, Vijeće zaključuje da je i Karadžić bio dio UZP-a. Također, on je dobijao informacije od visokih vojnih zvaničnika u vrijeme trajanja egzekucija.

Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.

Karadžić kriv za genocid u Srebrenici

Vijeće ne sumnja da je Karadžić znao da hiljade zatočenika drže snage VRS-a oko Srebrenice i da je to značajan procent bošnjačke populacije Srebrenice.

“Optuženi se složio i nije zaustavio ubistva od 13. do 17. jula. On je naredio da se prebace u Zvornik, gdje su izvršena ubistva”, rekao je Kwon.

Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti, a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.

Optuženi ne samo da nije spriječio egzekucije već je lično naredio da zatočenici budu premješteni nakon čega su ubijeni. Nakon toga bio je potpuno upoznat sa dešavanjima na terenu.

Karadžić je prije hapšenja bio najtraženiji svjetski bjegunac, ratni zločinac i prvi predsjednik samoproglašene Srpske Republike BiH, kasnije Republike Srpske Radovanu Karadžiću.

Podsjećamo, tokom suđenja Karadžić se branio sam, uz nekoliko pravnih savjetnika koji su mu asistirali. Nekoliko puta je tražio da se suđenje ponovi, što je Sud odbijao, a optužbe koje mu se stavljaju na teret otvoreno je negirao, govoreći kako bi on umjesto što mu se sudi trebao biti nagrađen zbog napora koji je učinio u ratu da se spriječi veće krvoproliće.

Tokom suđenja ukupno je saslušano 586 svjedoka, i to 337 Tužilaštva, 248 odbrane i jedan svjedok Pretresnog vijeća.

Današnja presuda Radovanu Karadžiću definitivno je najznačajnija od kada postoji Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, što je nedavno potvrdio i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Bramertz.

(Klix.ba)

Print Friendly  Radovan Karadžić osuđen na 40 godina zatvora pf button both



X