Prvi slobodni izbori za predsjednika Republike Egipat

Piše: Jusuf Džafić

Prvi slobodni izbori za predsjednika Republike Egipat POLITIKAOsvanula je i ta nedjelja, 24. jun 2012. godine, dan kada bi Izborna komisija trebala konačno zvanično da obznani ko je novi, peti predsjednik Egipta – Ahmed Šefik ili Muhammed Mursi. Inače, prvi krug predsjedničkih izbora u Egiptu je održan 23. i 24. maja. Rezultati prvog kruga su pokazali da će drugi krug predsjedničkih izbora biti neizvjestan, pošto je razlika između Muhammeda Mursija, prvoplasiranog, i Ahmeda Šefika, drugoplasiranog, iznosila tijesnih 1.1% (24.8% odnosno 23.7%). Drugi krug predsjedničkih izbora je održan 16. i 17. juna. Već sljedećeg dana 18. juna, nešto iza sabah-namaza, Muslimansko bratstvo je obznanilo pobjedu Muhammeda Mursija, svoga kandidata. Stvar bi bila kristalno jasna da Ahmed Šefik nije kontrirao Musliamanskom bratstvu, proglasivši svoju pobjedu 19. juna, pritom lažno i podmuklo optuživši Muslimasnko bratstvo da su lažirali rezultate, proglasivši Mursijevu pobjedu. Da stvar bude gora, zvanični rezultati su najavljeni tek za 24. jun.

Raskrsnica sa dva puta

Iako su 23 kandidata ispunila uvjete za kandidaturu za predsjedničke izbore, broj kandidata je pred same izbore spao na samo 12. Na pad broja kandidata je najviše uticala odluka Izborne komisije od 14. aprila da, bez podrobnijeg pojašnjenja, diskvalifikuje čak deset kandidata, među kojima su bila i dvojica islamista, Hazim Salah Ebu Ismail, selefijski kandidat, te Hajrat Šatir, tadašnji kandidat Muslimanske braće, inače glavni favoriti za mjesto predsjednika. Kolika je ova diskvalifikacija izgledala „mutna“ govori i činjenica da je kasnija odluka o diskvalifikaciji Ahmeda Šefika povučena, iako je diskvalifikacija bila opravdana, s obzirom da je Šefik obnašao funkciju premijera i visokog vojnog dužnosnika u vrijeme Mubaraka.

Sve u svemu, Egipćani su izašli na predsjedničke izbore, s opravdanom sumnjom u vjerodostojni ishod istih. Stoga, nije ni čudo da je izlaznost u prvom krugu bila svega 43.4%. Glavni favoriti su bili Amr Musa, Hamdin Sabahi, Abdulmun’im Ebu-l-Futuh, te Ahmed Šefik i Muhammed Mursi, koji su ušli u drugi krug.

Tako su Egipćani u drugom krugu ima li da biraju između Ahmeda Šefika i povratka u režim terora, korupcije i kriminala, kakav  je bio i Mubarakov režim, i Muhammeda Mursija, najboljeg parlamentarca na svijetu za 2005. borca za slobodu i pravdu, hafiza Kur’ana i doktora nauka.

No, kao što se moglo i pretpostaviti, sekularisti su dali sve od sebe tokom svoje prljave kampanje da ocrne Muhammeda Mursija, glavnog favorita za novog predsjednika Egipta. Skoro sve egipatske televizije, novine, radio kanali i drugi mediji, uključili su se u blaćenje Muhammeda Mursija, s jednim jasnim ciljem – da spriječe dolazak prvog demokratski izabranog predsjednika ne samo u Egiptu, nego i u arapskom svijetu. Ova mašinerija, slična mašineriji koja na našim prostorima blati islam i širi islamofobiju, kao da je učila u Bosni od naših islamofoba. Tako su se pojavile da ih nazovemo „standardne klevete“, poput optužbi za nelegalno stečenu imovinu, korupciju i kriminal, podržavanje i uključenost u terorizam, namjera da se Egipat unazadi uvođenjem šerijata. No, egipatski sekularisti, poput njihove braće u Bosni, kao što se već moglo zaključiti iz gore navedenog, nisu prezali da pljunu na demokratske vrijednosti, pa tako nalazimo i rugalice usmjerne protiv Muhammeda Mursija, kandidata ihvanija, kao npr.: Mursi jurid kursi (Mursi želi stolicu), Mursi sahibu kursi (Mursi vlasnik stolice). Štaviše, ove rugalice su se vrtile i na egipaskim televizijama koje su smatrane ozbiljnim televizijskim kućama. Čak se pojavila i priča, spominjana u nekim novinama i televizijama, kako je Mursi pregazio  jednog čovjeka i pobjegao sa lica mjesta! Pretpostavljamo da su kreatori ove priče učili od „pouzdanih izvora“ koji se na našim prostorima bave izmišljanjem sličnih tračeva usmjerenim protiv istaknutih bošnjačkih intelektualaca i uleme.

Naravno, ovakva kampanja je, nažalost, našla prijem među običnim svijetom, koji, kao i obični svijet u Bosni, u vijesti, plasirane na medijama, vjeruje kao u nepobitne činjenice. Ono što je pomagalo ovo morbidno lajanje je i nepotpuna efikasnost parlamenta u nedostatku potpune vlasti, pošto Vojno vijeće nije prenijelo sva ovlašćenja na parlament. Po svom ustaljenom običaju ti mediji ne spominju sputanost parlamenta, uzrukovanu vojnom vlašću u Egiptu, a niti pozitivne stvari koje je uradio egipatski parlament, kao npr. donošenje izvjesnih zakona, odbijanje ponuđenog američkog kredita iz dva razloga (prvi razlog je zabrana poslovanja kamatom u islamu, a drugi je želja da se Egipat bespotrebno ne zadužuje), odbijanje enormnih plata (npr. Ketatni, predsjednik egipatskog parlamenta je odbio platu od 100 000 eura i uzeo platu običnog člana parlamenta koja iznosi otprilike 1 500 eura) i sl. S druge strane, Ahmed Šefik je prikazivan kao heroj, onaj koji će spasiti Egipat, pritom ne postavljajući vrlo važno pitanje: Ta što Ahmed Šefik nije spasio Egipat za vrijeme Mubarakovog režima, s obzirom da je obavljao funkcije zapovjednika avijacije i ministra civilne avijacije?! Međutim, kao što smo se više puta uvjerili u našoj Bosni, takvi marionetski mediji nikad nemaju svoje ja, već djeluju kako im izvjesni antidemokratski rušilački dezintegracijski krugovi narede.

 

Sve je izgledalo da će se zaratiti

 

Odugovlačenje objavljivanja zvaničnih rezultata izbora, sekularna antidemokratska medijska mašinerija u službi Ahmeda Šefika, povlačenje opravdane diskvalifikacije Ahmeda Šefika, te, da stvar bude još opasnija, raspuštanje parlamenta 14. juna, pojačalo je sumnju u iskrenost Vojnog vijeća u namjeri da preda vlast u ruke civila nakon izbora predsjednika, te je nametnulo mogućnost jednog krvavog i užasnog scenarija: lažiranje pobjede u korist Ahmeda Šefika, uvođenje vojne diktature na čelu sa Ahmedom Šefikom, koji je ionako vojno lice, te izbijanje građanskog rata između islamističke većine i sekularne manjine, potpomognute egipatskom vojskom na drugoj strani. Da je građanski rat bio itekako moguć scenario, dovoljno govori i protest, održan u petak 22. juna, na kojem se okupilo nekoliko miliona Egipćana. Naime, u petak koji je nazvan „Petak odbijanja državnog udara“, nekoliko miliona protestanata, što islamista, što liberala koji ne podržavaju Ahmeda Šefika, se okupilo na trgu Tahrir, tražeći, između ostalog, reuspostavu parlamenta, što skorije proglašenje novog predsjednika, te konačni prelazak vlast u civilne ruke. Štaviše, određeni broj protestanata je odlučio da čeka 24. jun na Tahriru, tj. da čeka Mursijevu pobjedu i slavlje ili namještenu pobjedu Šefika i građanski rat.

Tako je cijeli Egipat iščekivao zvanično proglašenje predsjednika najavljeno u nedjelju u 15 sati. Da li će pobijediti Mursi, koji bi Egipat poveo u bolje sutra, ili će pobijediti Šefik, koji bi Egipat vratio u doba diktature i tiranije, a najvjerovatnije i u građanski rat? Već iza podne nastupi je muk iščekivanja, tako da je možda po prvi put, čak i najprometnija Ulica Remsis, koja važi za najvažniji automobilski i željeznički čvor Egipta, bila je skoro prazna, kao da je tri sata poslije ponoći, a ne dva, tri poslije podne. Većina poslovnih objekata je bila zatvorena. Ljudi su se tada, uglavnom, nalazili na jednom od tri mjesta: u svojim kućama, na trgu Tahrir, ako su u pitanju Mursijevi glasači, te kod mjesta gdje je predsjednik Sadat ubijen, ako su u pitanju Šefikovi glasači.

Ceremonija proglašenja predsjednika je počela sa zakašnjenjem u 15.45. Nakon dugog, i doista dosadnog govora predsjednika Izborne komisije,  malo iza 16.30, izgovorene su sudbonosne riječi: Doktor Muhammed Mursi Isa el-Ajjat je peti predsjednik Arapske republike Egipat! Istog trena je započelo slavlje miliona Egipćana koji su dočekali svog prvog demokratski izabranog predsjednika nakon 60 godina provedenih pod raznim oblicima diktature. Centralni trg Tahrir, na kojem je nekoliko miliona pristalica islamista čekalo proglašenje novog predsjednika Egipta, jednostavno se „zapalio“. Do tada mirne i skoro prazne ulice Egipta, ispunile su se svim onim Egipćanima koji su žudili za tom dugo očekivanom slobodom. Plač, smijeh, vrištanje, plesanje, činjenje sedžde, tekbiri, vatrometi, pucnjava iz vatenog oružja, automobilske sirene, bili su samo najčešće forme preko kojih je egipatski narod izrazio svoju neizmjernu radost, i još uvijek je izražava, s obzirom da euforija zbog pobjede još uvijek ne prestaje, čak i nekoliko dana nakon proglašenja predsjednika.

Tu večer 24. juna, jacija-namaz koju sam klanjao u jednom tržnom centru, ostala mi je u lijepom sjećanju zbog iskrenog govora koji je imam održao nakon jacije, popraćenim opuštenom atmosferom u kojoj su prisutni klanjači počašćeni čokoladnim bombonama povodom pobjede Muhammeda Mursija. Imam je prvo zahvalio Uzvišenom Bogu koji je podario Egiptu takvog čovjeka, hafiza Njegove Časne Knjige, za predsjednika. Zatim je spomenuo, kako je njemu, kao 44-godišnjaku, ovo prvi put da živi slobodno, pošto je cijeli život proveo pod diktatorima – Nasiru, Sadatu i Mubaraku. Onda je naglasio da Muhammed Mursi nije samo predsjednik onima koji su glasali za njega, nego i onim Egipćanima koji su glasali za Ahmeda Šefika, bez obzira bili oni muslimani ili hrišćani, selefije ili ihvanije. Nažalost, kraj podužeg imamovog govora nisam mogao sasaslušati zbog neodložnih obaveza glede povratka u Bosnu nakon završetka studentske godine.

 

Ko je Muhammed Mursi Isa el-Ajjat?

Prvi predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz  Kur’ana

 

Novi egipatski predsjednik, Muhammed Mursi Isa el-Ajjat rođen je 1951. godine u Šerkijji, sjeverni Egipat. Diplomirao je i magistrirao inžinjerstvo na Kairskom univerzitetu 1975., odnosno 1978. godine. Doktorirao je na Kalifornijskom državnom univerzitetu 1982. godine, gdje je i predavao do 1985. godine kada se vraća u Egipat, gdje predaje na Zekazik univerzitetu. Neki izvori tvrde da dijelove njegove doktorske disertacije čak koristi NASA. Za vrijeme Mubarakovog režima, između 2000. i 2005. godine, je bio član parlamenta. Zahvaljući svom kvalitetnom radu, 2005. Godine je proglašen za najboljeg člana parlamenta na svijetu. Bio je predsjednik Stranke slobode i pravde, islamističke stranke koja je pobijedila na parlamentarnim izborima, od njenog osnivanja. Kada je Hajrat Šatir, prvobitni kandidat Stranke slobode i pravde, diskvalifikovan, Mursi je kandidovan umjesto njega. Ono što novog egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija čini jedinstvenim u arapskom svijetu, između ostalog, jeste sljedeće:

– Prvi je predsjednik ne samo u Egiptu, nego i u čitavom arapskom svijetu, koji je izabran demokratskim putem, na poštenim predsjedničkim izborima

– Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je izabran nakon početka Arapskog proljeća

– Prvi je predsjednik u arapskom svijetu koji je hafiz  Kur’ana

– Prvi je islamista koji je izabran za predsjednika u arapskom svijetu

– Prvi je predsjednik među Arapima, kome su svi u porodici hafizi – on, njegova žena i njihovo petero djece

Tu istu noć kada je izabran, Muhammed Mursi je održao svoj prvi govor na državnoj televiziji kao predsjednik. Ono što ovaj govor čini posebnim je to što je državna televizija trideset godina bila simbol Mubarakovog režima, preko koje se Mubarak obraćao potlačenom Egiptu. Sada, otprilike godinu i po nakon pada Mubarakovog režima, Muhammed Mursi, novi predsjednik Egipta, se po prvi put obraća po prvi put slobodnom Egiptu u posljednjih 200 godina. U svom povijesnom govoru, kojeg je pomno pratio skoro svaki Egipćanin, Mursi je, pozdravio sve pokrajine Egipta i skoro sve institucije i političke partije. Svoj trijumf je posvetio šehidima 25-januarske revolucije koji su dali svoje živote da bi on danas mogao da bude tu kao prvi slobodno izabrani predsjednik Egipta. Pozdravio je i sve časne policajce, naglašavajući da se oni ničega ne treba da plaše, pošto će odgovarati samo manjina koja je ogrezla u kriminal. Obećao je da će sudstvu dati potpunu slobodu djelovanja. Možda najupečatljiviji dio govora je bio kada je, ugledajući se na sličan govor Omera, r.a., rekao: „Moj narode, molim vas, pomozite mi sve dok sam pravedan i pokoran Bogu. Ako ne budem bio pokoran Bogu i ne uspijem da ispunim obećanja, nemojte me slušati“.

Sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast Egipatom neće zavlati potpuna pravda i mir

Kuda ide Egipat? Na ovo pitanje pokušava se dati odgovor još od 25. januara prošle godine. Po meni, u Egiptu imamo tri interesne grupe:

– Islamiste koji žele da u Egiptu zavedu vladavinu reda i zakona, putem uvođenja šerijatskog prava. Njih podržava većina naroda, uglavnom pripadnika niže i srednje klase, svih starosnih dobi, te mali dio bogataša koji je blizak selefijama, ihvanijama i Azharovoj ulemi.

– Sekularno-liberalni krugovi starog kova, koji žele vraćanje režima poput onog Mubarakovog. Njih podržava većina zaposlenih ljudi u državnim institucijama, te dio egipatskih bogataša koji su profitirali tokom Mubarakove vladavine.

– Sekularno-liberalni krugovi novog kova, koji žele uvođenje demokratije zapadnog tipa. Njih podržava dio nezaposlene omladine koji je liberalnih pogleda, te dio egipatskih bogataša koji osjećaju da bi mogli više profitirati, tj. više eksploatisati egipatski narod u državi sa zapadnim sistemom.

Nadamo se da će Vojno vijeće 1. jula, kako je i najavljeno, predati novom predsjedniku u potpunosti sve njegove ovlasti. Inače, Vojno vijeće bi najradije voljelo da zadrži vojnu vlast u državi, no, kad god su suočeni s narodnim pritiskom popuštali su, pa je za očekivati da će pod pritiskom novog predsjednika i narodne mase koja ga podržava, uskoro predati državu u civilne ruke. Naravno, Muhammed Mursi, novi egipatski predsjednik, je svjestan svih ovih činjenica, a i nekih drugih, ta kako i ne bi, kad je bio najbolji parlamentarac na svijetu 2005. godine, hafiz je Kur’ana, bivši predsjednik Stranke slobode i razvoja, a bio je član i Savjetodavnog vijeća Muslimanske braće, organizacije koja preko 80 godina djeluje u Egiptu, s željom da u njemu, u skladu sa već potvrđenom demokratskom željom Egipćana, uvede Šerijat. U skladu s tim, novi predsjednik se već 25. juna povukao kako bi do 1. jula izabrao novo Vijeće ministara i novog premijera, te kako bi, kako sam zahtjeva, položio prvo zakletvu pred Parlamentom koga je narod izabrao na demokratiskim izborima, a koji je sad raspušten zbog malverzacija Vojnog vijeća. No, iako je Egipat više puta izbjegao građanski rat (zadnji put 24. juna zbog mogućih malverzacija oko rezultata izbora), sve dok islamisti ne preuzmu u potpunosti vlast, kako su i zaslužili demokratskim putem zaslužili na izborima, Egipatom neće zavlati potpuna pravda i mir.

Saff br. 320

Print Friendly  Prvi slobodni izbori za predsjednika Republike Egipat pf button both



X