U okrilju bračne ljubavi

Pruži mužu podršku i prema njemu budi nježna i saosjećajna

36pregledi

Jedan imam pripovijeda: “Direktor je tražio da se s njim hitno sastanem jer mu se neko požalio na moj rad. Mučile su me brige i razmišljao sam o kakvoj se žalbi radi i kako da na nju odgovorim. Otišao sam na ugovoreni sastanak sa direktorom koji mi je odmah rekao: ‘Radi se o ciklusu predavanja u tvojoj džamiji nakon jacija-namaza. Smatramo da je termin vrlo nezgodan jer je kasno, a pogotovo ako uzmemo u obzir da se trenutno nalazimo u ljetnom periodu kada jacija-namaz biva kasnije. Ako predavanje počne tako kasno, pa kada će završiti? Taj termin uopće nije podesan za bilo kakva predavanja. Mnogo je podesnije i bolje da predavanje bude između akšama i jacije ili odmah nakon ikindija-namaza.’”

Imam dalje nastavlja svoju priču: “Kada je završio s onim što je imao reći, ja mu odgovorih: ‘Da, apsolutno se slažem da vrijeme poslije jacije i nije najpogodnije za držanje predavanja, pogotovo ako uzmemo u obzir sigurnosno stanje koje je u današnjem vremenu vrlo varljivo, o čemu nažalost govore mnogi aktuelni događaji.’

Nakon što sam se bespogovorno složio s njegovim prigovorom i priznao da je kritika na mjestu, odmah sam primijetio da se prema meni počeo ponašati blaže i uljudnije te me je počeo ispitivati o nekim pojedinostima koje se tiču spomenutog predavanja.

Odgovarajući na ta pitanja, rekoh mu: ‘Radi se o predavanju na temu kiraeta koja drži uvaženi šejh Hamis.’

‘Sve mi se čini da nam nisi poslao dopis u kojem si Upravu za pitanje džamija i mesdžida upoznao s tom aktivnošću?’, reče direktor, a ja mu potvrdih da ih uistinu nisam o tome obavijestio.

Direktor tada reče: ‘Nije nikakav problem. Možeš to učiniti i naknadno. Napiši nam dopis u kojem ćeš pojasniti vrstu i temu predavanja kao i predavača, uz napomenu da si ti glavni i odgovorni koordinator cijelog projekta. Kada nam dopis stigne, mi ćemo ga uz Allahovu pomoć odobriti i podržati taj projekat.’”

Cijenjena suprugo, u toku razgovora i rasprave s mužem po određenom pitanju, obavezno uvaži i podrži one argumente u kojima je on definitivno u pravu, te mu na jedan emotivan i suptilan način kaži kako tu vrstu argumenata bespogovorno prihvataš i da se s njima u potpunosti slažeš. Tako ćeš, uz Allahovu pomoć, s njim pronaći zajednički jezik i ostvariti svoje ambicije.

Kada bi polemizirao sa idolopoklonicima ili sljedbenicima Knjige, tj. kršćanima i židovima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često bi koristio ovu metodu. Jedne prilike mu je došao neki židovski rabin te je s njim započeo razgovor o islamu. Rekao mu je: “Muhammede, mi vjerujemo da će Allah (na Sudnjem danu) nebesa držati na jednom prstu, zemlje na jednom prstu, stabla na jednom prstu, vode na jednom prstu i sva ostala stvorenja na jednom prstu, a potom će reći: ‘Ja sam (apsolutni i istinski) Vladar!’”[1]

Kada je završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako se nasmijao da su mu se ukazali kutnjaci, želeći tom gestom potvrditi ono što je rekao rabin.

Poštovana suprugo, nježnim i suptilnim odnosom prema suprugu smekšat ćeš njegovo srce pa će se ono rado pokoriti tvojim zahtjevima i željama. U isto vrijeme tvoj muž će se odreći velikog broja svojih prethodnih uvjeta i zahtjeva, i odbaciti svoje nekadašnje, naizgled čvrste i nepokolebljive stavove. Sličan slučaj je sa zaleđenom grudvom snijega koja se, nakon što na nju padnu kapljice tople vode, polahko topi i nestaje.

Jedne noći, časni ashab Usejd b. Hudajr, radijallahu anhu, probudio se iz sna, ustao, i počeo klanjati noćni namaz. Dok je Usejd klanjao, njegov sin je, tu pored njega, spavao na zemlji, a u njihovoj blizini bio je zavezan i njegov konj. Kada je proučio otprilike polovinu od onoga što je želio učiti na namazu, konj se uzjogunio, te se počeo ritati i nogama udarati po zemlji. Usejd je prekinuo s učenjem Kur’ana, a čim je on zašutio, i konj se umirio i prestao se ritati. Kada je Usejd opet počeo glasno učiti Kur’an, i konj se opet uznemirio i počeo se ritati, a Usejd je opet prestao. Ovo se ponovilo tri puta.

Kada je završio namaz, podigao je glavu prema nebu i ugledao nešto što je ličilo na oblak ispunjen svjetiljkama koji se podizao prema nebu. Usejd je oblak pratio pogledom sve dok mu nije nestao iz vida. Ujutro, Usejd je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao šta je doživio prethodne večeri, prepričavajući mu kako bi se konj uznemirio svaki put kada bi on počeo s učenjem Kur’ana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći ga ohrabriti da nastavi sa klanjanjem noćnog namaza, a u isto vrijeme ga i pohvaliti za njegovo lijepo i milozvučno učenje Kur’ana, reče mu: “Kamo sreće da si nastavio (s učenjem Kur’ana)!”

“Ali bojao sam se za svoga sina. Strahovao sam da će ga konj udariti i nogama pogaziti”, reče Usejd, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: “A znaš li ti uopće šta se u stvarnosti desilo i o kome se radilo?”, te mu odmah sam i odgovori: “To su bili meleki koji su se spustili da slušaju kako učiš Kur’an. Da si nastavio s učenjem, oni bi ostali na svojim mjestima i tako dočekali jutro. Od ljudi se ne bi sakrili, već bi ih oni ujutro vidjeli svojim očima.”

Cijenjena suprugo, kada tvoj muž govori o nečemu, nastoj ga u tome ohrabriti i pružiti mu podršku. Pohvali ga i pokaži mu da je njegov govor na tebe imao utjecaja, te da prihvataš argumente koje je iznio. Isto tako, podrži projekte o kojima priča i koje afirmira, ako se radi o nečemu prihvatljivom i realnom, pa ćeš vidjeti da će i on, uz Allahovu pomoć, rado prihvatiti tvoje prijedloge i sugestije.

Jedan čovjek nam kazuje sljedeće: “Imam prijatelja koji je izuzetno samouvjeren te energično i beskompromisno brani svoje mišljenje i svoje stavove, bez obzira na sve moguće posljedice. U tome je spreman ići toliko daleko da ne mari mnogo što će ga branjenje vlastitog stava koštati novca, ugleda ili položaja. Svaki put kada bi me nazvao na telefon i iznio mi svoje mišljenje ili predložio neki od svojih prijedloga, ja bih ga pažljivo saslušao, ohrabrio bih ga i podržao u svemu onome što smatram dobrim i ispravnim, te mu ponudio svoju pomoć. Kada bi krenuo u praktičnu realizaciju onoga što je zamislio i u što je ubijeđen da je potpuno ispravno, ja bih ga također u tome praktično podržao. Zbog toga me je izuzetno cijenio i uživao je u tome da me nazove i da sa mnom razgovara o svojim projektima. Nakon što sam kod njega stekao potpuno povjerenje, bio sam u stanju da mu prigovorim i kritiziram određene stavove i odluke koje smatram pogrešnim, i on bi me u tome poslušao i promijenio svoje mišljenje. Pri tome bi uporno ponavljao da je, kada sam ja u pitanju, uvijek spreman da prihvati moju kritiku i da se odrekne prethodnog stava ili mišljenja koje je zastupao.”

Plemenita suprugo, uz Allahovu pomoć, ti ćeš biti ta koja ćeš upravljati svojim mužem, samo ukoliko mu praktično pokažeš da te se dojmio njegov govor te ga u vezi s njim ohrabriš i pružiš mu podršku.

Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bitki na Hunejnu porazio veliko arapsko pleme Hevazin te zaplijenio ogromnu količinu ratnog plijena, počeo ga je dijeliti muhadžirima i novim muslimanima koji su islam primili tek nakon oslobođenja Mekke. Tada su neke ensarije, a uglavnom se radilo o mladićima, počeli govoriti: “Allah se smilovao Allahovom Poslaniku! Eno ga, dijeli (ratni plijen) Kurejšijama, a sa naših sablji još uvijek kaplje njihova krv!” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sazvao sve ensarije i rekao im: “O ensarije, kakva je to priča koju sam čuo da pričate?”

Starije ensarije rekoše: “Allahov Poslaniče, niko od naših uglednih i starijih ljudi nije rekao ni riječi, već su to priče mladića i omladine.”

Tada im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, saosjećajući s njima, reče: “Zar vam nisam došao kada ste bili u zabludi, pa vas je Allah preko mene uputio? Zar niste bili siromašni, pa vas je Allah preko mene bogatim učinio? Zar niste jedni drugima bili neprijatelji, pa je Allah preko mene vaša srca ujedinio? Hajde, zar mi nećete odgovoriti? Allahom vam se kunem, kada biste vi rekli ono što ću vam sada kazati, ja bih se s vama složio i kao živu istinu sve to priznao. Kada biste vi rekli: ‘Došao si nam nakon što su te u laž ugonili, pa smo ti mi povjerovali, bio si bespomoćan, pa smo te mi pomogli, bio si odbačen, pa smo te mi prihvatili, bio si bez igdje ičega, pa smo ti mi toliko toga darovali da smo te poput jednog od nas učinili!’”

“Zahvala na blagodatima pripada Allahu i Njegovom Poslaniku!”, povikaše oni, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želeći još jednom u njima probuditi emocije, nastavi:

“Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada bi svi ljudi krenuli putem prostrane doline, a ensarije se zaputile uskim i tijesnim putem, ja bih krenuo za ensarijama. Da nije hidžre, ja bih i sam bio ensarija. Znajte da su ensarije potkošulja, a ostali ljudi su košulja![2] Allahu moj, smiluj se ensarijama i sinovima ensarija i sinovima ensarijskih sinova!” Nakon što je ovo kazao, prisutne ensarije su toliko plakale da su im se brade natopile suzama.[3]

Poštovana suprugo, ukoliko prema mužu budeš nastupala saosjećajno i emotivno, te ga ne budeš potcjenjivala niti direktno kritizirala zbog mišljenja koje zastupa, takav tvoj odnos prema njemu će ga umiriti i ugasiti njegovu srdžbu, te ga učiniti blagom i fleksibilnom osobom, spremnom da pažljivo i s ljubavlju sasluša tvoje prijedloge i sugestije.

Ovdje ću spomenuti jedan događaj iz svoga ličnog iskustva. Telefonom sam nazvao čovjeka koji je bio jedan od glavnih koordinatora na jednom projektu i upitao sam ga koji je razlog da je realizacija tog projekta obustavljena. Ja sam već znao da je on lično bio glavni razlog da projekat bude obustavljen, međutim nisam mu to rekao, niti sam mu to na bilo koji način htio dati do znanja. Na moj upit, on mi je vrlo srdito i oštro kazao kako ga je neko od onih koji su također uključeni u projekat nazvao i obratio mu se na jako neprimjeren i nepristojan način, te mi pojasnio da je to i bio razlog njegovog obustavljanja projekta. Pokazao sam mu da saosjećam s njim te mu se počeh obraćati biranim i nježnim riječima. Tom prilikom sam mu rekao: “Način na koji su ti se obratili i riječi koje su ti uputili zaista su neprihvatljive! Nikako mi nije jasno kako su to sebi dozvolili i zbog čega su ti se na taj način obratili?! Ne znam nikoga ko bi trpio ili tolerirao tako neprimjeren i nepristojan način obraćanja!” Nakon ovih mojih riječi, primijetio sam da je za nijansu živnuo u pozitivnom smislu, međutim, on je i dalje nastavio uporno ponavljati riječi koje su ga dirnule i uvrijedile, a koje su mu uputili neki od odgovornih ljudi u projektu. Ja sam također nastavio da ga na lijep i blag način ubjeđujem da su ti ljudi načinili grešku i u tome sam bio toliko uporan da sam na kraju uspio raznježiti njegovo srce, a kada smo prekinuli razgovor, on je već bio nasmijan, te mi je obećao da će realizacija projekta biti nastavljena i dovršena.

Cijenjena suprugo, kada primijetiš da je muž uzrujan i nervozan zbog toga što ga je tamo neko treći nasekirao i doveo u nezgodnu situaciju, ti izrazi svoje iskreno žaljenje zbog toga, te mu pokaži da saosjećaš s njim. Ukoliko i dalje bude ustrajan u svojim stavovima koje zastupa, a koje ti želiš promijeniti, ti i dalje pokazuj da saosjećaš s njim zbog svih problema, i nemoj ga kritizirati zbog onoga oko čega se ne slažete. Pokušaj mu za sve to iznaći opravdanje i ne kori ga, i vidjet ćeš da će se on, uz Allahovu pomoć, s tobom oko tih pitanja složiti, pa makar za to bilo potrebno i malo više vremena.

 

Pokaži zainteresiranost za ono što govori i budi mu najdraži sagovornik

Jedan čovjek iz plemena Ka‘b krenuo je na put i sa sobom ponio mješinu s mlijekom. Nakon što je proputovao određeni dio dana, ožednio je, te je svojoj devi zapovjedio da klekne kako bi sišao s nje te se napio mlijeka i utolio žeđ. Međutim, baš u momentu kada je želio da se napije, čuo je gavrana kako grakti, te je odustao od namjere da pije, pa je nastavio putovati.          Kada je nastupilo podne, opet je devi zapovjedio da klekne kako bi sišao i utolio žeđ, ali tada začu kako gavran opet grakti i vidje ga kako se valja u prašini, te opet odustade od namjere da se napije, uze svoju sablju i njome sasječe mješinu s mlijekom, a iz nje ispade velika crna zmija, koju ovaj odmah ubi.

Kada se vratio kući, otac ga upita: “Kako si se proveo na putu?”,  a on mu odgovori: “Kada sam proputovao prvi dio dana, spustio sam se sa deve kako bih se napio i utolio žeđ, međutim, tada sam začuo gavrana kako grakti…”

Prije nego što je dovršio svoju priču, otac ga prekide i reče mu: “Trebao si odmah potjerati svoju devu dalje i pratiti gavrana! Ako tako nisi postupio, ne smatram te svojim sinom!”

Sin mu reče: “Da, postupio sam tako i slijedio gavrana, a potom sam se opet zaustavio kako bih se napio (mlijeka), međutim, gavran je opet zagraktao i ponovo se počeo valjati u prašini…”

Otac ga opet prekide i reče: “Tada si odmah trebao sabljom udariti po mješini, a ako tako nisi postupio, ne smatram te svojim sinom!”

Sin mu odgovori: “Da, tako sam postupio. Svojom sabljom sam posjekao mješinu i u njoj vidjeh veliku crnu zmiju koju sam odmah ubio…”[4]

Poštovana suprugo, umjesto da muža, dok iznosi svoja mišljenja i propagira svoje stavove, stalno prekidaš i upadaš mu u riječ, poželjno je da ga u toku razgovora bodriš i hrabriš da pred tobom kaže ono što misli, jer ne postoji čovjek kojem nije drago da drugi saslušaju njegove ideje, zaključke i dostignuća. To je ljudima daleko draže i ugodnije od toga da slušaju druge kako hvale sami sebe i diče se onim što su postigli. Bodreći svoga muža i podstičući ga da iznese i pojasni svoje ideje i svoja mišljenja, dat ćeš mu do znanja da ga poštuješ, a on će se osjećati jako važnim i cijenjenim. Zbog toga, pažljivo slušaj šta govori i ponašaj se kao da su ti njegove riječi mehlem za uši te da izgaraš od čežnje da ih čuješ.

Jedan čovjek kazuje: “Kad bih svom prijatelju govorio na određenu temu i u vezi s njom mu iznosio svoja mišljenja i stavove, on bi me pažljivo slušao i hrabrio da nastavim. Takav njegov odnos toliko bi me ohrabrio da bi mi se jezik maksimalno razvezao i rekao bih mu sve ono što mi je na umu. Sve vrijeme dok bih mu govorio, osjećao bih veliku sreću i zadovoljstvo, i uživao u svakoj izgovorenoj riječi. Kada bih ja konačno završio sa svojim izlaganjem, on bi mi u vezi nekih mojih ideja uputio određene kritike i kontrirao bi nekim mojim stavovima, a ja bih na neki način, zbog njegovog prethodnog odnosa prema meni, bio primoran da se u svemu tome s njim načelno složim, bez obzira što u suštini uopće ne bih bio ubijeđen da je u pravu.

Zbog svega rečenog, savjetujem ti, cijenjena suprugo, da maksimalano sarađuješ sa svojim mužem tako što ćeš mu dopustiti da u miru ispriča svoju stranu priče. To je za njega jedan vid bodrenja i podrške jer mu time pokazuješ da se načelno slažeš sa onim što govori i stavovima koje zastupa. Budeš li tako postupala, sigurno ćeš kod njega priskrbiti simpatije te će se odazvati tvojim zahtjevima i željama.

 

Sarađuj s njim, pruži mu podršku i bodri ga.

 

 

Nastaviće se inšallah…

 

Naslov originala: Hakeza istesleme zevdži el-‘anid li re’ji (هكذا استسلم زوجي العنيد لرأيي)

Serijal: U okrilju bračne ljubavi

Knjiga br. 4

Autor: Adnan Abdul-Kadir

Preveo: Amir Durmić

Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić



[1] Ovaj hadis bilježe Buhari, Sahih, br. 4811, i Muslim, Sahih, br. 2786. Nakon što se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osmjehnuo i tako potvrdio riječi ovog rabina, proučio je sljedeći ajet: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava Zemlja će na Sudnjem danu stisnuta u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u desnici Njegovoj smotana biti. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” (Ez-Zumer, 67.) (op. prev.)

[2] Ovim je ensarijama metaforički htio poručiti da su mu oni bliži od svih drugih ljudi, baš kao što je potkošulja bliža čovjekovom tijelu od košulje, ali i od sve ostale odjeće koja se oblači na potkošulju. (op. prev.)

[3] Buhari, Sahih, br. 4330, Muslim, Sahih, br. 1061. (op. prev.)

[4] Ovaj događaj spominje Ibn Kajjim u svom djelu Miftahu daris-se‘ade, ali je njegova verzija nešto opširnija. U njoj se navodi da je ovaj Arap i dalje nastavio slijediti gavrana, sve dok ga ovaj nije doveo do stijene ispod koje je pronašao skriveno blago. Inače, jedan od paganskih običaja koji su upražnjavali predislamski Arapi bila je tzv. ‘ijafa, tj. gatanje iz leta ptice koju su prethodno galamom preplašili i tako je natjerali da poleti. Neki smatraju da se ‘ijafa odnosi i na gatanje iz ptičijeg oglašavanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u vjerodostojnom hadisu za ‘ijafu rekao da spada u vrstu magije i sihra, pa je samim time i zabranjena. Autor ovaj primjer navodi kako bi pokazao da je otac podsticao sina da priča o onome šta mu se desilo i davao mu unaprijed za pravo, i na taj način mu ulijevao samopouzdanje. (op. prev.)

X