HadisISTAKNUTO

Prolaznost našeg staništa

75pregledi

Priredio: Mithad R. Ćeman

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Uzeo me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za rame pa mi rekao: ‘Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.’”

Ibn Omer, radijallahu anhuma, bi govorio: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti; a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti. Od svog zdravlja ostavi za svoju bolest, a od svoga života za svoju smrt.” (Bilježi El-Buhari, 6416)

Komentar hadisa

U ovom hadisu je Vjerovjesnik, sallallahu aljhi ve sellem, uzeo za rame Ibn Omera, radijallahu anhuma, tj. uhvatio ga kako bi mu privukao pažnju zbog važnosti onoga što će mu reći. U tom postupku se ogleda i skromnost našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova posvećenost savjetovanju. Poslije tog postupka mu je rekao: “Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.”

Ovo je sveobuhvatan i jako jezgrovit savjet: “Budi na ovom svijetu kao da si stranac…”, tj. nemoj se okrenuti ovom svijetu i toliko se njime zaposliti pa da zapostaviš i zanemariš budući svijet.

Stranac je ona osoba koja nije u svom mjestu a takva osoba se pretjerano ne bavi dunjalukom, niti se opušta u mjestu gdje je smještena, niti pušta korijene u njemu već je stalno spremna da se vrati u svoje mjesto. Ovaj svijet nije kuća za muslimana već je njegova kuća Džennet, i na ovom svijetu je samo da bi radio za Džennet. Uzima od ovoga svijeta samo ono što ga pomaže u činjenju djela koja vode Džennetu i ne traga za dunjalukom radi njega samoga, radi onoga što ne pripada njemu, i što nije trajno, a dunjaluk je upravo takav.

“Budi na ovom svijetu kao da si stranac…” a poznato nam je stanje stranca koji je van svoga mjesta i koji se uvijek prisjeća svoje rodne grude i svoje kuće, čezne za njom i žuri povratku koliko god je to u stanju.

Riječi: “…kao da si stranac…” znače da si poput stranca koji nije posvećen i predan tom mjestu i kao takav nisu mu misli i srce posvećeni tom mjestu, mjestu koje nije njegov dom. Budi na dunjaluku privremeno očekujući povratak u svoj dom. Upravo je musliman na ovaj način stranac na Zemlji, jer to nije njegova kuća i dom. Kuća koju je Allah stvorio za vjernika je Džennet, Adem i njegova supruga su stvoreni u Džennetu, Allah ih je nastanio u Džennetu a zatim su postupili suprotno Allahovoj naredbi pa su se pokajali i pokajanje im je primljeno, ali su ipak izvedeni iz Dženneta i spušteni na Zemlju, u kuću koja nije njihova kuća a takav je slučaj i sa njihovom djecom koja žude za svojim prvim dom i prvim staništem iz kojeg su izvedeni kako bi ponovno tamo bili vraćeni.

Zatim kaže: “…ili putnik.”, a to je osoba koja nekada zastane na svom putu kako bi predahnula i odmorila se ali se ne nastanjuje. Takav je slučaj sa muslimanom na ovom svijetu koji je u suštini putnik a ne stanovnik jer je njegov rok na Zemlji kratak i on se kreće prema Ahiretu. Dani i noći ga vode prema onom svijetu i zato stanje muslimana na Zemlji treba biti kao stanje stranca ili putnika, kome je glavna briga povratak kući, a njegova kuća je Džennet, za njega se priprema, on mu je glavna okupacija i kako da do njega dođe.

Kada je Ibn Omer, radijallahu anhuma, čuo savjet od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ljudima: “Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti; a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti.” Ako osvaneš ne odgađaj svoje obaveze za noć već požuri sa činjenjem djela jer možda noć nećeš ni dočekati. Ako omrkneš ne odgađaj svoja djela i pokajanje za jutro jer možda jutro nećeš ni dočekati. Ti nemaš ništa od vremena izuzev onog trenutka u kojem se nalaziš zato požuri i ne odgađaj dobra djela, pokajanje i istigfar za neko drugo vrijeme.

Zatim kaže: “Od svog zdravlja ostavi za svoju bolest…”, i to se ubraja u Ibn Omerove savjete, jer dok god osoba ima zdravlje ima i snagu, pa je u mogućnosti postiti, u mogućnosti je klanjati noću, u mogućnosti je voditi džihad na Allahovom putu, u mogućnosti je pozivati Allahu, u mogućnosti je činiti dobro a kada izgubi zdravlje i razboli se tada nije u stanju niti da posti, niti da klanja noću, niti bilo šta drugo što je mogao dok je imao zdravlje. Zdravlje nije vječno pa ako ti je Allah podario zdravlje onda požuri sa činjenjem dobrih djela jer će ti doći vrijeme u kojem nećeš moći raditi da li zbog bolesti, ili zbog starosti ili zbog iznemoglosti.

Njegove riječi: “…a od svoga života za svoju smrt.”, ukazuju da se tokom svog života trebamo pripremiti za smrt i za ono što dolazi poslije smrti. Allah ti je podario ovaj život i ovo vrijeme kako bi se pripremio za ono što će ti koristiti na ahiretu, pa nemoj to potrošiti u igri i zabavi i sakupljanju užitaka već ga potroši u onome što ćeš naći kod Uzvišenog Allaha.

Ovaj savjet Ibn Omera je nadahnut savjetom Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, njemu i trebalo bi svakom muslimanu da ove riječi budu konstantno na pameti pa da bude na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik. Da ne odlaže činjenje djela za neko drugo vrijeme koje možda neće ni dočekati, da ne troši zdravlje na igru i zabavu niti život da mu prolazi u tome. Takav će brzo biti gubitnik izuzev da ove mogućnosti iskoristi za ono što će mu koristiti kod Allaha, subhanehu ve te‘āla.

Komentar hadisa br. 40 iz djela

Četrdeset Nevevijevih hadisa

Preuzeto iz djela:
El-Minhetu-r-rabbānijje fi šerhi-l-erbe‘īni-n-Nevevijje,
uvaženog šejha dr. Saliha b. Fevzana b. Abdullaha el-Fevzana,
člana Vijeća velikih učenjaka KSA
i člana Stalne komisije za izdavanje fetvi

X