Principi i pravila kritikovanja ljudi i situacija

Priredio: Sead ef. Jasavić
Principi i pravila kritikovanja ljudi i situacija zikrullahOva pravila nam pomažu u tome kako da se postavimo spram čovjeka koji griješi u nečemu; kako se postaviti spram čovjeka čija se noga poklizala, ili je učinio nešto što je za kritiku: 1. Moramo se bojati Allaha dž.š., onda kada govorimo o Njegovim stvorenjima. Iskrenost srca i čistoća duše i ispravnost namjere je prvi uslov kojeg mora svako od nas ispuniti! Allah dž.š., kaže: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti/takvaluku, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (El-Maide, 8.) Bogobojaznost i takvaluk su merdevine koje nas vode ostvarenju pravde! Čovjek mora biti pravedan prema svim ljudima, bez obzira na to ko su, štasu i odakle su! Svako treba redovno da preispituje sebe – da li nešto čini radi Allaha dž.š., ili radi have i strasti svoje duše!?

2. Stroga provjera informacija i „grešaka“ onda kada se dese, za čime su najviše u potrebi emiri (političke vođe), i ulema (vjerske vođe), zato što su oni ljudi koji upravljaju i sude Allahovim stvorenjima, i od njih se, prvashodno, očekuje pravedna uprava i sud, a pravde nema bez stroge provjere ispravnosti informacija! Allah dž.š., kaže: ”O vjernici, ako vam kakav griješnik donese neku vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se, zbog onoga što ste učinili, pokajete.” (el-Hudžurat, 6.) Treba dobro gledati u ljude koji nam prenose određene informacije – ko su i šta su!? „Dosta je čovjeku laži ako prepričava sve što čuje!“

3. Ljudi se poznaju po istini dok se istina ne poznaje po ljudima! Niko nije bezgriješan, i od svakoga se govor prihvata ali i odbija, izuzev od ma’asuma Muhammeda s.a.w.s.. Ljudi znaju da pogode ali i da promaše, znaju pravo da postupe ali i da odu u krivo. Taklid i idžtihad se ne prihvataju u potpunosti ni od koga! Gleda se u ono što se reklo, a ne u onoga ko govori! Ova značenja su potvrđivali islamski učenjaci od vremena ashaba pa sve do današnjeg dana!

4. Ako se desi greška ne mora značiti da se desio i grijeh; jedno drugo ne iziskuju! Neko će griješiti u pristupu određenom pitanju, njegovom razumjevanju, pojašnjavanju itd., ali nam to neće dati za pravo da čovjeka smatramo griješnikom, pokvarenjakom, novotarom ili sljedbenikom strasti. Svako može pogoditi i pogriješiti, ali učenjak i mudžtehid kada pogriješi u nekom pitanju biva nagrađen jednom nagradom, a ako pogodi istinu po određenom pitanju imaće dvije nagrade! (hadis) Nije ljudski da čovjeka, koji se trudio i zalagao po određenom pitanju, optužimo za grijeh ili pokvarenjaštvo, a znamo da je takav kod Allaha dž.š., nagrađen zbog svoga truda i muke! Ehlu-Sunnet ne smatra ljude bezgriješnima, ali ih također i ne osuđuje na grijeh! Griješnim se smatra onaj koji govori o vjeri bez neophodnog znanja, jer takav nije pozvan niti spreman za takvo što! „Sva djeca ademova griješe a od njih su najbolji oni koji se kaju!“ (hadis)

Imam el-Zehebi rhm., kaže: „Velikan među imamima i učenjacima, ako je u mnogo pitanja pogodio istinu, i poznat je po insistiranju na istini i pravdi, i znanje mu je široko, oštroumnost vidna, poznat je po dobru i bogobojaznosti i slijeđenju – greška mu se oprašta, i ne smatramo ga zabludjelim, ne odbacujemo ga, i ne zaboravljamo mu dobra djela koja je učinio! I pored ovoga, nećemo ga slijediti u njegovoj novotariji ili grešci, i nadamo se njegovoj tevbi i pokajanju od toga!“ (Sijeru E’alamil-Nubela’, 9/325.) Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Djela se cijene i prema njihovom svršetku!“ Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: „Djela se cijene po savršenstvu svršetka, a ne po krnjavosti početka!“

5. Malobrojne greške se ne uzimaju u obzir nekom čovjeku na spram velikog broja njegovih ispravnih postupaka i stavova! Se’id b. el-Musejjib r.a., kaže: “Nema tog uglednika, niti ‘alima, niti vladara, a da pri sebi nema neku od mahana, ali međ’ ljudima ima onih čije se mahane neće spominjati… osoba čije dobro nadjača zlo – eventualno zlo će se pokloniti dobru kojeg pri sebi ima!” (Pogledaj: Kitabul-Kifajeh, str.79..) Imam el-Zehebi rhm., kaže: “Ako primjetimo da je govor prijatelja i kolega, jednih o drugima, utemeljen na strastima ili pristrasnosti, na njega se nećemo osvrtati: ‘zaviće se’, i neće se drugima prenositi!” (Pogledaj: Nuzhetul-Fudala, str.741..)

6. Preciznost u ocjenjivanju, i svakog čovjeka posmatrati kroz ono za šta je stručan, i za što se specijalizirao. Ljudi obično griješe po ovom pitanju, pa je obično, kod mase ljudi, šejh kojeg su zavoljeli ujedno stručan i za svaku oblast vjere i života, i on je taj koji dobro poznaje sve vidljivo i nevidljivo – što će činiti samo neuki i maloumni ljudi! Koliko je uleme bilo stručno u jednoj oblasti islama, a nije u drugoj, što je sama priroda čovjeka! Neko je dobar za držanje hutbe, ali nije dobar za izdavanje fetvi! Nisu svi ljudi isti…

Dr. Muhammed el-Jusri, Egipat

Za više detalja pogledaj:
http://www.youtube.com/watch?v=Fux310gQOCs&feature=share

Print Friendly  Principi i pravila kritikovanja ljudi i situacija pf button both



X