Presedan u povijesti islama na Balkanu-imam koji se dobrovoljno pokrstio!

Priredio: Sead ef. Jasavić

Presedan u povijesti islama na Balkanu-imam koji se dobrovoljno pokrstio! upitnikMula Hajro ef. Bašić, se, 1912.g., milom pokrstio i umro pod imenom Balša Balšić. Povodeći se za onom narodskom, “bilo, ne ponovilo se”, dajemo vam par traktata i izjava vezanih za čovjeka koji je u tim teškim vremenima po plavo-gusinjske muslimane – Bošnjake i Albance, 1912-1913.g., radi pozicije, ugleda i žene, zbacio ahmediju sa svoje glave, napustivši islam u potpunosti.

U pitanju je bivši mula Hajro ef. Bašić, pravi presedan u islamskoj povijesti Balkana, koji je nakon krštenja predjenuo sebi ime u Balša Balšić, da bi ubrzo zatim, na dar, dobio čin majora crnogorske vojske kao i najljepšu pravoslavku plavske opštine za ženu.

Evo par traktata sa interneta i slika vezanih za njega:

“Naglašavam, da je dobrovoljno primio pravoslavlje samo mulla Hajro Bašić – pokršteno ime Balša Balšić. On nije natjeran, dapače on je primio pravoslavlje korupcijom, za mito i novac, dobio je čin majora, postao predsjednik Prijekog vojnog suda i kaznjavao smrću Plavljanje i Gusinjane koji nisu htjeli da prime pravoslavlje.”

Pogledaj: http://bosnjacki.forumpro.eu/istorija-i-sve-vezano-za-istoriju-f15/nasilno-pokrstavanje-muslimana-plava-i-gusinja-t115.htm.

“Doduše ostao je jedan ružan primjer iz tog vremena; mula Hajro Bašić, koji je do 1912. godine obavljao poslove imama u Plavu. Njega su pokrstili i dobio je ime Balša Balšić, i tada je dobio funkciju kao predsjednik Prijekog vojnog suda u sklopu crnogorske vojske koja je napala Plav i Gusinje i koja je izvršila genocid i kulturocid u ovom mjestu na obalama plavskog jezera. Naravno njegovi rodjaci su se s razlogom odrekli od njega.”

Pogledaj: http://www.plav.net/zavicaj/biografije/krcic_arif_ef.htm

BOSNJACI.net: Poznato je da je pokrstavanje predvodila grupa od 12 popova, pa nam recite koja bila uloga pravoslavne crkve u ovom zlocinu?

Dr. MEMIC: “Nisam u mogucnosti da egzaktno objasnim ko snosi komandnu i izvršnu odgovornost za ove zločine u Plavu. Iz arhivskih dokumenata koji su sačuvani vidljivo je da je Prijeki vojni sud formiran naredbom ministra vojnog u crnogorskoj vladi. Komadant brigade Avro Cemovic bio je glavna ličnost koja je izdavala naredjenje, a kapetan gusinjske kapetanije, sa svojom policijskom vlašću pokretao je postupak u slucajevima kada je o tome odlučivao ”Prijeki vojni sud”. Kao predsjednik ovog suda spominje se Balša Balšić, do tada mula Hajro ef. Bašić. Kao sudije spominju se Vuksan Dragovic, Milan Vesovic, a kao komadant bataljona koji je osudjene sprovodio do gubilista u selo Luge kod Andrijevice spominje se Vukota Pantović. Ostale ličnosti nisu mi poznate, mada je ovo nezaustavljiv proces istrazivanja.”

Pogledaj: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=15318.

“Sve do skoro, u plavsko-gusinjskom kraju veoma se malo pisalo, iako su događaji koji su se na tom prostoru dešavali bili dosta burni i interesantni. Kao historičar iz tog kraja i kao intelektualac ocijenio sam da to nije dobro, ne samo sa aspekta toga kraja, već i znatno šire. Istraživanjima koja sam vršio došao sam do zaključka da razlog takvom odnosu je izrazito nepoznavanje burnih događaja koji su se kroz historiju na ovim prostorima zbivali. Postojala je u tome i težnja određenih struktura ondašnje vlasti da se o tome ne piše, smatrajući valjda da potpunija spoznaja o njima može negativno da utiče na međunacionalne odnose u tom kraju, posebno u Crnoj Gori. Bila je to za dugo tabu-tema o kojoj se nije smjelo pisati. O toj pojavi ranije nije pisano. U svojim djelima pokrštavanje je najprije spomenuo dr. Jovan Cvijić, optužujući zato, umjesto kralja Nikolu, ranijeg plavskog hodžu mula Hajra Bašića, odnosno Balšu Balšića, nakon pokrštavanja, koji je, u svojstvu predsjednika kraljevskog suda neke od presuda potpisivao, a odluke donosili general Avro Cemović i kapetan gusinjske kapetanije Milivoj Dragović.

Pogledaj: http://forum.banjaluka.com/viewtopic.php?f=51&t=17803.

“Nama je mulla Arif ef. Krcić, pričao o svemu i svačemu, ističe stari Rustem. Sve smo mi to pamtili. Imanja na Visitoru su bila Redžića i Šahmanovića, najviše. A onda, kada nasilno ulježe Crne Gore, naši su mnogi, koji nisu htjeli da poljube krst, kao što je to učinio mula Hajro Bašić, postao zloglasni Balša Balšić, koga je naseljila i sada imamo potpuno drukčiju sliku Brezojevica. Zato zlo koje je učinio zločinac Avro Cemović, ne bi mogao da nije bilo takvih kao što je bio Balša Balšić (ranije mula Hajro Bašić)…

Hadži Emro Tošić rhm.: bez nekolilo godina, stogodišnjak, klanja u džematu u Plavu, za mula Arifa ef. kaže: Kao danas se sjećam, mula Arif, ef. bi stavio prst na čelu i u razmišljajućem stanju zborio nam je o islamskoj vjeri i kulturi. Bio je oprezan i pravedan. Zato je bio omiljen. Ostao mi je u prijatnom sjećanju. Bio je to čovjek, ne samo islamski školovan već i s posjedovanjem jedne plemenite ljudske prirode, kakva se rijetko susrijeće u novije vrijeme. Dakle, njegova prirodna inteligencija je bila spojena sa znanjem na jedan uzoran način. Želio sam, da vam predočim jednu dužu hićaju, odnosno o jednom gestu, koji mi je stalno na umu, a tiče se mula Arifa, ef. i jednog našeg bivšeg hodže koji se, nažalost pokrstio i služio zloglasnom Avru Cemoviću, zbog čeka je ljagu bacio na svoje pleme i čitav kraj. Prvo taj čin nisam odmah shvatio, a kada sam shvatio, mula Arif ef. nije bio više među živima. Takav gest se teško može zamisliti i objasniti. Naime, mula Arif ef. je pred sami edželj vratio Balšu Balšića u islam, tj. ime Hajro. Evo kako? Balša je bolovao od teške bolesti, nikako nije mogao Bogu dati dušu. Porodica se dovijela na razne načine. Međutim, ništa nije pomagalo. Odjednom Balša se sjetio svog kolege, komšije i druga iz mladosti mula Arifa ef. Krcića i poručio, da mu dođe u posjetu. Interesantno, mula Arifu ef. je prihvatio i posjetio ga. S njim je dvije noći izgovarao šehade, a Balša ponavljao šehadet. Tako je ovaj dao dušu. Međutim, to je bilo krajem dvadesetih godina. Bio je teški velikosrpski režim, tako da nije bilo druge, nego se Balša (Hajro) ukopao na hrišćanskom Hrankovića groblju, a trebalo ga ukopati na muslimanskom mezarju. Tu priču sam pričao mnogima, prosto rečeno, jedva su povjerovali u taj gest. Eto takva su bila vremena. Zato mula Arif ef. odajem priznanje. On je ponos našeg kraja. Jedva čekam da se Sultanija obnovi, da bi mladima ispričao koju priču o njemu i drugim značajnim našim alimima i prosvetiteljima. Jedini pristupačni izvori su sjećanja njegovih suvremenika.”

Pogledaj: http://forum.plav-gusinje.com/modules.php?name=News&file=print&sid=340.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam “Sultanija” džamije, Plav, CG

Prvi putobjavljeno: subota, 07 Veljača 2009 13:42

Print Friendly  Presedan u povijesti islama na Balkanu-imam koji se dobrovoljno pokrstio! pf button both



X